Supruga hrvatskog branitelja traži majku koja ju je ostavila kao „kutiju za smeće“

Pavković: Supruga hrvatskog branitelja traži majku koja ju je ostavila kao „kutiju za smeće“ Vesna Halavuk već je godinama sretno udana za hrvatskog branitelja i stradalnika, umirovljenika Josipa Halavuka (57). Stanuju u jednoj maloj, trošnoj i iznajmljenoj kući u Koprivničkim Bregima, nedaleko Koprivnice. Imaju i nezaposlenog sina Dalibora (24). Žive od Josipove skromne mirovine. Ova priča možebitno ne bi bila ništa posebno da Vesna (r. 27.10. 1971.) još danas ne traži svoju majku. Sve do prije nekoliko mjeseci uopće nije znala ni kako je došla na svijet! Tek je nedavno uspjela doći do određene dokumentacije koja ju je šokirala, baš kao i sve one koji je poznaju. Nakon toliko godina traganja, kukanja i molitve, domogla se milicijskog izvješća od 27.10. 1971. i izvješća Službe za starateljstvo Grada Zagreba od 19.7.1972., a koja se odnose na njezin tragičan slučaj. Naime, u tim izvješćima piše da je dne. 27. 10. 1971. oko 19,10 sati Marija Virant pronašla žensko novorođenče ispred Društvenog doma na I. Cvjetnom naselju bb u Zagrebu te da je odmah o tome obavijestila Stanicu milicije u Trnju. Milicija je istog dana utvrdila da je nepoznata osoba zaista napustila žensko novorođenče staro oko 10 dana, koje je bilo omotano u deku i jastuk i ostavljeno kod samog ulaza, na stepenicama. Kad su razmotali dijete nisu našli ništa, ni običnu ceduljicu s njezinim imenom, ili nešto slično. Samo malu, gladnu, promrzlu i rasplakanu djevojčicu. Kasnije se utvrdilo da je bila zdrava i bez ikakvih povreda. Gospođa koja je pronašla Vesnu već je ranije nešto slično doživjela. Pred njezin stan netko je ostavio također tek rođeno žensko dijete. Ona ga je prigrlila i uzdržavala, pa se pretpostavljalo da osoba koja je ostavila Vesnu i osobno poznaje Mariju Virant. Ali, to se nikada nije saznalo ni dokazalo. Nakon toga, nesretna Vesna završila je u Dječjem domu u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Odonda, pa do danas, bezuspješno traži svoju majku! - Kad sam upoznao Vesnu i saznao za njezinu životnu tragediju, vrlo brzo smo se i vjenčali – rekao nam je hrvatski branitelj Josip Halavuk. Ništa nismo imali, kao što nemamo ni danas. Žena mi kaže da svako malo sanja svoju majku i očekuje da će se pojaviti, samo da je vidi, da je zagrli. Od tih njezinih snova, vjerujte da mi se srce lomi. Vesna koja godinama traži svoju majku, priznala nam je da joj je sve oprostila. Mnogo je suza prolila nad njom bez obzira što se nije ponijela kao čovjek. Ali, voljela bi znati što se dogodilo da ju je ostavila na stepenicama, tek što je rođena, kao „kutiju za smeće“. Ona naravno ne zna ni za svoga oca. Ona je dijete „ulice“. Sretna je da je srela hrvatskog branitelja koji je prošao ratne strahote i koji je imao razumijevanja za njezin teški život. - Nije čovjek igla, pa da nitko ne zna što se toga dana kad su me našli dogodilo. Ali, čudi me da su tu istinu od mene skrivali sve do nedavno. Sada barem znam da sam „dijete sa stepenica“. Moja obitelj je često na rubu siromaštva, ali borimo se. Najteže mi je kad vidim kako se odnose prema ljudima koji su branili i obranili hrvatsku državu, među kojima je bio i moj suprug. Sada tražimo krov nad glavom. U Glogovcu, nedaleko Koprivničkih Bregi, postoji neko tzv. Rudarsko naselje, gdje su već propale kuće i stanovi, ali u kojima ljudi i danas žive život nedostojan čovjeka. Tamo ima još neki prazan stan („šupa“) pa smo zatražili od Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom da nam ustupe jedan prostor. Ako ništa drugo moj muž, kao branitelj, još k tome teški bolesnik, to je zaslužio. Ne treba nam kuća na moru, niti automobil. Neka nam daju tu „šupu“ i mi ćemo biti sretni – svoji na svojem!-naglasila je Vesna. Ako tko želi da im pomogne, na bilo koji način, njihova je adresa: Koprivnički Bregi, B. Radića 31, mob. 098-947-6013. A za svoju majku, ako je živa, ima još samo jednu poruku: „Mama, volim Te, tvoja Vesna!“ Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)