SVE ZA IZBORE, IZBORE NI ZA ŠTO: Zabrinuti za pozicije, političari nas uvjeravaju kako rade prave stvari. To su samo jeftine priče

08.01.2021. 16:29:00

Samo je dva mjeseca ova godina bila “normalna”. Potom je došla kriza izazvana koronavirusom pa je nastupilo drugo vrijeme koje je sve promijenilo i dobilo naziv “novo normalno”. Na sreću, na vlasti je HDZ koji, kako nam kazuje naš premijer Plenković, vodi optimalnu politiku. Zahvaljujući optimalnoj politici, na vodećim smo mjestima kada je riječ o padu gospodarske aktivnosti i broju oboljelih, odnosno umrlih prema broju stanovnika. Iako optimalno nema svoj komparativ i superlativ, mi ćemo ga promovirati. Zato očekujem da će se sljedeće godine voditi optimalnija politika, a u godini prije novih parlamentarnih izbora najoptimalnija politika. Tako će naš model upravljanja pokazati da postoje učinkovitije razine od optimalne. To je veliko postignuće u širem smislu.

Na početku krize izazvane koronavirusom radnici su dobivali plaće kako ne bi nastala eksplozija nezaposlenosti. Bližili su se izbori, a na izborima je valjalo pobijediti. Sljedeće godine imamo lokalne izbore na kojima se ponovno mora pobijediti. Drugim riječima, umjesto krilatice pokojnog predsjednika Tuđmana: “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što”, imamo krilaticu: “Sve za izbore, izbore ni za što”. Kako bismo bili korektni prema vladajućoj stranci i premijeru Plenkoviću, valja reći da se oporba ponaša po istom obrascu. Za navedenu tvrdnju postoje brojni dokazi. Kako su se u Hrvatskom saboru pojavile “nove snage” koje nas uvjeravaju da žele razbiti duopol vladajućih HDZ-a i SDP-a, ostaje nam da vidimo kako će se ponašati. U tom je smislu važno pratiti njihovo obnašanje vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini.

Presudna pobjeda 

Na lokalnoj i regionalnoj razini svatko sa svakim koalira, s jedne strane, a, s druge strane, gospodin Dinko Cvitan nas je uvjeravao kako na lokalnoj razini postoje brojni šerifi koje želi onemogućiti u nezakonitim radnjama (što je izostalo, kako to pokazuje slučaj gospodina Željka Turka, gradonačelnika Zaprešića). Iz navedenog slijedi kako politički sustav u Lijepoj Našoj ima svoju filozofiju funkcioniranja (naša posebnost) koja, sa svoje strane, predstavlja ugrozu demokratskom sustavu kao takvom. Zato je, kako vladajućima, tako i oporbi, od presudne važnosti pobijediti na lokalnim izborima.

Kako nije realno očekivati da će cijepljenje riješiti ugrozu koronavirusa (barem ne u kratkom roku), neizvjesnosti se povećavaju, što dodatno destabilizira cjelokupni društveni sustav. Da kojim slučajem nismo dobili obilnu pomoć iz Bruxellesa, stanje bi bilo dramatično s neizvjesnim ishodom. Grčka je platila cijenu u vrijeme prethodne krize, što je “otvorilo oči” razvijenim članicama EU-a da pomognu, ako žele sačuvati EU, manje razvijenim i ugroženim zemljama. Nažalost, nisam imao priliku čuti ili pročitati kako je Grčka platila cijenu da bi naš premijer Plenković mogao reći kako vodimo optimalnu politiku. 

Politika koja se vodila od pojave koronavirusa nije bila dobra politika. Ona se nije temeljila, a morala se temeljiti, na analizama i prognozama. Nije moguće prihvatiti ocjenu optimalna politika kada su nam “pokloni” jedini instrument kojim ćemo smanjiti ugrozu prisutne krize. Sutra, kada se ugroza, u najmanju ruku, smanji, tko će i kojim instrumentima i sredstvima pokrenuti gospodarsku aktivnost. Nije dobro gubiti iz vida da se u svijetu sve proizvodi po sve nižim cijenama, što znači da je svaku potražnju moguće zadovoljiti po konkurentnim cijenama.

Turizam i turistički sektor bit će “lokomotiva” za koju su nam predstavnici MMF-a jasno rekli kako nije dobro temeljiti gospodarsku aktivnost na turističkim uslugama. Nadamo se (što je više nego upitano) da će nas, po okončanju krize, “okupirati” turisti koji će omogućiti velik priljev deviznih sredstava koji će, kao u posljednjih nekoliko godina, rezultirati suficitom platne bilance. Kako turisti plaćaju izravne i neizravne poreze (po čemu su posebni) bit će, nadaju se vladajući, velika porezna žetva, što će puniti državnu blagajnu koja će, sa svoje strane, omogućiti proračunski suficit ili barem deficit u okviru mastriških kriterija. Nije dobro, rekao bi naš mudri narod, sva jaja staviti u istu košaru.

Izvoz poreza

Na ovim stranicama više sam puta govorio kako monokultura predstavlja prokletstvo bez obzira na to je li riječ o dijamantima, zlatu, nafti ili bilo kojoj drugoj monokulturi. Svojevrsna monokultura je očekivanje i pretjerano naslanjanje na pomoć kako bismo riješili prisutne probleme. Također, više sam puta predlagao ovoj i svakoj drugoj vladi da se udio državne potrošnje svede u okvir poreznog kapaciteta hrvatskih poreznih obveznika. Dobro je, putem turističkog sektora, izvoziti izravne i neizravne poreze. Povećati izvoz poreza cilj je svake razumne ekonomske politike. To rade sve razumne zemlje. Da bi to ostvarile, stvaraju preduvjete industrijskim politikama, kako bi stalno i uporno povećavale konkurentnost svoga gospodarstva. Na tom planu nismo učinili baš ništa. Ne da smo mogli – morali smo.

Međutim, povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva nije moguće ako se ne provedu reforme. Umjesto uzimati i dijeliti, što pokazuje rast udjela države u BDP-u, potrebno je, na što stalno upozoravam, uspostaviti partnerski odnos s poreznim obveznicima. Porezni obveznici nisu ovce koje treba šišati. U globaliziranom svijetu u kojem postoji slobodan protok roba, usluga, rada i kapitala, porezni obveznici su slobodni obavljati poslovnu aktivnost gdje je porezna presija najmanja. Kako u Hrvatskoj nema značajnijih poslovnih subjekata, cijela se priča svodi na bijeg mladih obitelji u druga socijalno i gospodarski atraktivnija područja.

Kad je riječ o porezima, javnosti i nositeljima izvršne vlasti poznata su moji stavovi i prijedlozi. Ignoriranje prijedloga može biti jedno vrijeme. Međutim, ignoriranje prijedloga ne može biti cijelo vrijeme. U prilog tome, podsjećam da sam 2009. godine objavio rad “Porezna reforma i hrvatska kriza” u kojem sam predložio promjene tadašnjeg poreznog sustava. Obje političke opcije tada su ignorirale moje prijedloge. Nakon jedanaest godina Vlada premijera Plenkovića prihvatila je moje prijedloge i usmjerila promjene poreznog sustava u potrebnom smjeru. Međutim, to danas nije dovoljno. Potrebne su hrabrije mjere kako bi se uspostavio partnerski odnos s gospodarstvom.

Ne iznosim rečeno kako bih podsjetio Vladu da su njihovi prijedlozi davno napisani. Iznosim navedeno kako bi se, konačno, otvorila rasprava o pitanjima koja traže učinkovit odgovor. U tom smislu upravo obrađujem, na temelju uzorka, poreznu presiju hrvatskoga gospodarstva. Analiza se temelji na mojim teoretskim spoznajama i podacima poduzetnika koji su se pridružili istraživanjima i analizi porezne presije hrvatskoga gospodarstva. U idućim raspravama na ovim ću stranicama prikazati rezultate analize i probleme hrvatskoga gospodarstva kada je riječ o porezima i oporezivanju.

Zato molim, posebno kolege, da notiraju svoje procjene porezne presije hrvatskoga gospodarstva kako bismo ih mogli usporediti s nalazima uzorka koji ću, uz komentare na ovim stranicama, javno predočiti zainteresiranoj javnosti. Tragično je da HGK i HUP nisu aktivni sudionici ovakvih istraživanja. Ja provodim istraživanje samo zato što to ne žele institucije kojima bi analize trebale biti glavni argument u raspravi s ovom ili bilo kojom drugom izvršnom vlasti. Takve analize ne provode ni sindikati koji bi morali, zbog zaposlenih i posebno nezaposlenih radnika, pitanjima poreza i oporezivanja posvetiti najveću moguću pažnju. Nije dovoljno reći kako se preferencijalno oporezuju, za naše uvjete, viši i najviši dohoci. Osim toga, ignorirajući investicije u obrazovanje, smanjujemo kapacitete reinženjeringa hrvatskoga gospodarstva. Nezaposleni i radno sposobni građani zato s pravom, kada se zaposle, ne pristupaju sindikatima, čiji je broj tako velik pa se ne razlikuju od političara.

Kraj društva

Analiza pokazuje kako je hrvatsko gospodarstvo već dulje vrijeme “na aparatima”. Donesena mjera po kojoj imaju pravo na pomoć poduzetnici koji imaju veći pad prihoda od 20%, po mojem mišljenju, znači da predlagatelji mjera premijeru Plenkoviću nisu predočili potrebne analize. Koliko su analize potrebne kao predložak za donošenje odluke, svjedoči izjava našeg ministra obrane, gospodina Marija Banožića, kako je izrađena studija koja precizira karakteristike ponuda prodavatelja novih ili rabljenih aviona. Ministar je vrlo sustavno obrazložio kako studija kompleksno sagledava bitna pitanja koja će omogućiti donošenje prave odluke Vlade.

Pazite, kupnja zrakoplova (koju podržavam) predstavlja pitanje koje će se sustavno analizirati kako bi se donijela odluka. To isto nije potrebno, smatra Vlada, učiniti kada je riječ o demografskom, razvojnom ili bilo kojem drugom bitnom problemu koji je od interesa za građane Hrvatske. U odgovornim zemljama nije moguće donijeti odluku bez prethodnih analiza. Naš je ministar obrane istaknuo studiju kako bi hrvatskim građanima jasno poručio kako se odgovorno radi. To je dobro.

Međutim, izvršna vlast ne smije donijeti bilo koju odluku koja se ne temelji na analizama. Konačnu odluku donosi vlast, ali ne “iz rukava”, nego na temelju istraživanja i potrebnih analiza. Drugim riječima, predlažem da se sva pitanja koja su u javnom interesu donose na temelju analiza. Vratimo se hrvatskom gospodarstvu. Svake godine FINA donosi analizu bilance stanja i bilance uspjeha hrvatskoga gospodarstva. Na temelju navedenih izvora moguće je napraviti procjenu učinaka pada ukupnog prihoda od dvadeset ili više posto.
Analiza pokazuje da pad od dvadeset i više posto predstavlja eutanaziju gospodarstva kad prestane pomoć od države. Jednom kad prestane inozemna pomoć, da ne kažem ružniju riječ, tko će osigurati potrebna sredstva? Pomoć koju dobiva gospodarstvo znači, samo i jedino, da se smanjuje porezni kapacitet poreznih obveznika. Zapravo, ova će kriza pokazati tragično stanje hrvatskoga gospodarstva. Mnogi neće preživjeti ovu depresiju izazvanu koronavirusom. Nije dobra politika, a posebno nije optimalna, ako donosimo mjere koje će u kratkom roku zaustaviti samo rast nezaposlenih.

Prava mjera je poduzeti potrebne radnje kako bi, nakon prestanka ugroze, gospodarstvo dinamiziralo svoju poslovnu aktivnost, što će, sa svoje strane, povećati porezni kapacitet poreznih obveznika i tako priskrbiti državi dodatne porezne prihode kako bi svojim građanima osigurala potrebna javna dobra. Sve ostalo je priča. Političari nas uvjeravaju kako rade prave stvari. Bilo bi dobro da rade prave stvari i da to građani sami identificiraju. Hrvatska je u ozbiljnim gospodarskim, zapravo društvenim, problemima. Dobro je pogledati se u zrcalo i kritički preispitati dosadašnju politiku koja je loša. Toga su svjesni hrvatski građani jer posljednjih godina ocjena rada Vlade nikako da dođe do osrednjosti – trojke. Kada je riječ o ekonomskoj politici, za druge segmente nisam kompetentan, tada je ocjena čista jedinica.

Grijeh propusta

Nije danas lako našem premijeru Plenkoviću. Međutim, sutra će mu biti još teže. Upravo se danas donose odluke koje će poboljšati ili pogoršati stanje hrvatskoga gospodarstva. Da bi se smanjile ugroze, potrebno je donijeti prave mjere. Koje su prave mjere, moguće je reći nakon provedenih analiza. Nitko ne može na temelju vlastite percepcije donijeti prave mjere. Jednostavno, kompleksni sustavi zahtijevaju kompleksan pristup. Kako kaže naš mudri narod, “na ljutu ranu, ljuta trava”. Da bismo prebrodili ovu užasnu i neizvjesnu depresiju, treba pomoći posrnulom gospodarstvu. Kriza nam je samo dodatno objasnila kako hrvatsko gospodarstvo, ako isključimo turistički sektor, zaostaje iz dana u dan.

Prisutna depresija nije kriva za postojeće stanje. Za postojeće stanje kriv je “grijeh propusta”. Kad je riječ o griješenju, tada smo pravi umjetnici. Potrebno je kreativnost usmjeriti na prave mjere kako bi se gospodarstvo pripremilo za vrijeme nakon krize. Ako to ne učinimo, ponovno ćemo imati istu priču. Optimalno znači optimalno danas kako bismo se učinkovito ponašali sutra.

Nadalje, predlažem Vladi premijera Plenkovića da pripremi scenarij u slučaju da se prisutna kriza produlji na veći dio sljedeće godine. Nije velika mudrost ustvrditi kako će presušiti obilna pomoć koju smo dobili. Produljenje krize predstavljat će ugrozu za najrazvijenije zemlje pa je realno očekivati da će se svaka članica okrenuti svojim problemima kako bi preživjela. Osim tvrdnje, nismo dobili potrebne analize. Još čekamo studije na kojima se temelji Strategija 2030. Umjesto da se o tim pitanjima raspravlja kako bismo se približili optimalnom, mi tapkamo na mjestu dok se drugi kreću, kao što je to slučaj u Rumunjskoj. O tome se ne raspravlja. Zaboravljamo kako rasprave o strategiji razvoja imaju učinke na sadašnjost koja nije ništa drugo doli pretpostavka budućnosti. Prošlost nam, barem kad je riječ o gospodarstvu, nije bila svijetla. Ako odgovorno ne pristupimo budućnosti, mogla bi biti još nesretnija od prošlosti. Zato predlažem da se, umjesto što posvećujemo pažnju dolazećim lokalnim izborima, posvetimo pitanjima gospodarstva koje je polazište bez kojeg nije moguće odgovoriti ni na jedno drugo pitanje. A pitanja je mnogo. Veoma mnogo.

Izvor: Dnevno.hr

Izvorni autor: Guste Santini/Foto: fah

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.