Svi putevi danas vode u Vukovar

18.11.2021. 09:59:00

I nakon 30 godina svi putevi vode u grad kojim je 1991. godine krvlju kupljena hrvatska sloboda i samostalnost. Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje u Hrvatskoj je državni praznik dostojanstva, dan pijeteta i zahvalnosti.

Foto: Arhiva

Kolona sjećanja, koju predvode članovi obitelji poginulih, ubijenih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja i udruga iz Domovinskog rata, kreće će na pet i pol kilometara dug put od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja, stratišta hrvatske mladosti koja je od Varaždina, preko Rijeke, Splita, Osijeka do Vinkovaca krenula srcem, u trapericama i starkama pomoći gradu koji je i danas nekima rak rana poraza jedne utopijske politike osuđene na propast.

Foto: Privatni album (FB)

“JNA je pogriješila u samom planiranju operacije Vukovar. Nisu računali na ljudski faktor, na moral i volju ljudi koji su branili Vukovar, a bilo nas je šačica spram njih. Kao ročni vojnik sam služio u elitnoj Prvoj motoriziranoj gardijskoj brigadi u Beogradu kojom je zapovijedao Mile Mrkšić, a pomoćnik za sigurnost mu je bio major Šljivančanin. To je jedina postrojba JNA za koju mogu reći da je imala snagu i obučenost i koja je mogla izvršavati zadaće za koje je zadužena. I da se ta postrojba nije pojavila na vukovarskom bojištu, pitanje je kako bi bitka za Vukovar završila”, rekao je za HINA-u umirovljeni brigadir Stjepan Kulić iz Đeletovaca, koji se obrani pridružio kao mladić u ožujku 1991. s tek odsluženoga vojnog roka.

Danas, s 30-godišnjim odmakom, siguran je da je upravo hrabrost i svjesnost da brane svoj dom i Domovinu vodila hrvatske branitelje. Po njegovim riječima, upravo su zapovjednici iz te brigade bili na ključnim mjestima na kojima se događaju najteži zločini među kojima i najveći – Ovčara.

“Iako je tamo bilo i generala, Mrkšić i Šljivančanin su vodili glavnu riječ. Njihov autoritet je bio neupitan. I oni su glavni krivci za sve one zločine koji su se dogodili u Vukovaru. Ništa nisu prepuštali slučaju. Tako smo u transporterima koje smo uništili na mjestu vozača zatjecali časnike, ne nekakve desetare ili vojnike, nego zapovjednike. I tako vrsno obučeni ljudi su stradavali od šačice sa svih strana i na brzinu skupljenih nas branitelja”, ispričao je ratni pripadnik 2. bojne 3. gardijske brigade, čuvenih vinkovačkih Daltona, koji je poslije prošao sva bojišta, od Posavine do južnog, Maslenice i drugih.

JNA je u osvajanje Vukovara poslala više od 30.000 vojnika, 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica, a Vukovar je branilo oko 1800 slabo naoružanih hrvatskih branitelja i dragovoljaca. Gotovo puna tri mjeseca, od kraja kolovoza 1991. trajali su siloviti napadi na grad čija je obrana posustala 18. studenoga kad je grad pao u ruke JNA i paravojnih postrojba iako je sam čin ulaska neprijatelja u gradske četvrti trajao nekoliko idućih dana. Otpor hrvatskih branitelja trajao je 87 dana. Dio njih pokušao se izvući kroz minska polja, a oni koji nisu uspjeli odvedeni su u srpske koncentracijske logore te su mnogi ubijeni. Među njima i 260 ranjenika iz Vukovarske bolnice.

Tijekom agresije u Vukovaru je, prema podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, do 19. studenoga 1991. poginulo 450 branitelja i 1350 civila, od toga 86 djece. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece, ranjeno je više od 2500 ljudi, mnogi su zatočeni i odvedeni u neki od srpskih koncentracijskih logora, a nakon okupacije 18. studenoga 1991. bila je nepoznata sudbina 2630 osoba. Tijekom i nakon procesa mirne reintegracije otkriveno je više od 50 masovnih grobnica iz kojih su ekshumirani brojni posmrtni ostaci. Hrvatska i dan danas ne zna za sudbinu 287 Vukovaraca. Iz Vukovara i okolice protjerano je oko 22 tisuće Hrvata i pripadnika ostalih narodnosti. Razoren do temelja, na Vukovar je dnevno padalo i preko 11 000 projektila, a ratna šteta procijenjena je na oko 9.5 milijardi kuna.

Foto: Gradski muzej Vukovar

I nakon trideset godina nakon što je grad pretvoren u ruševinu, a stanovnici izloženi najgorem stradanju, Vukovar je i dalje enigma u mnogočemu, ponajprije u odgovoru na pitanje kako je tako malo ljudi tri mjeseca uspjelo braniti grad od nadmoćne jugoslavenske vojne sile.

Danas je mjesto posebnog domovinskog pijeteta kako glasi i službeni slogan Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.-2021.

Izvor: novosti.hr

Izvorni autor: Tihana Papac/Foto: HRV

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.