SVI SMO MI SVEN (tužna priča)

Ovo bi netkome moglo biti predugačko za čitati zato vas na početku molim da djelite ovu priču što više u nadi da će netko reagirati ali opet ako je ne pročitate nećete znati zašto da dijelite i što to djelite.

Teško je kada te nešto muči kako ono kažu u dubini duše kada si iz dana na u dan postavljaš ista pitanja a neznaš odgovor.

Tata reci Svene hoćeš doći biti kod mene da se igramo autićimanaravno kad želiš odmah tata ok evo da se presvučen i stižem. Tata kupi mi autić usput negdje dobro budem. Presvlačim se na brzaka i gas prvo po autić pa na institut za tumore dolazim i odmah pitanje tata jesi mi kupio autić jesam toooooo jeeeee kakav evo vidi vauuuu Mercedes takav nemam. Supruga mi prenosi što i kada treba od ljekova te odlazi popiti kavicu i koliko toliko odmoriti. A mi odmah stavljamo dvadesetak autića na krevet i jednu garažu i igra može početi.

Kroz igru pokušavam saznati kako je boli li ga što šta bi želio papati itd.

Pitam ga Svene reci tati jesi dobro kaže a jesi dosadan pa već sam ti rekao da jesam rekoh pitam jer želim da se i dalje tako hrabro boriš a zašto tata rekoh vidi tata radi na tome da te prebacimo u jednu drugu bolnicu gdje su čika doktori rekli u dali ti šanse da se izlječiš to da mogu onda ići kući u Brod rekoh da jupiiiii to tata kad idem moraš se još malo strpiti dok pregledaju sve nalaze dobro tata a Jel ide mama samnom naravno mama je uvjek sa tobom kao i do sad. Nastavljamo igru u kojoj je Sven šef moram se igrati sa autićima koje on meni da pa milion dokučuvanja drugih autića i ovih koji padnu sa kreveta ali ništa nije teško kada vidim njegov osmjeh i sreću. U jednom trenutku pita kada će mama doći ajde je nazovi rekoh pa neka odmori još malo može samnom odmoriti jer sam se i ja umorio igraju ću se. I naravno zovemo mamu koja dolazi a Sven je u među vremenu zaspao uz crtiće na tabletu. Izlazim iz bolnice i ne silazim sa telefona zovem da vidim ima li odgovora iz Acibaden klinike te što još treba. Sretan jer imamo čovjeka koji skoro sve rješava sa svojim timom po pitanju lječenja u Acibaden. Ali kada mo sve riješili i dobili zeleno svijetlo da možemo doći nastaju problemi za koje nismo niti sanjali da bi se mogli pojaviti. Doktorica kaže da Sven nemože iću jer nebi izdržao put halo šta pričate pa djete sjedi igra se kaže nemože putovati avionom radi krvnih žila i pritiska ok pa ima sanitetski prevoz koji je adekvatno opremljen stanju pacijenta ali doktorica i dalje po svome. Kažem joj nemogu vas shvatiti nikako ovdje ste nam rekli da vi više ne možete pomoću Svenu i da mu više nemate što dati mi smo našli gdje mu daju šansu obezbijedili preko zaklade sto deset tisuća eura za liječenje rješava se sanitetski prevoz ali koji neće voziti pacijenta ako vi nepotpišete.. Strašno nemože čovjek vjerovati da doktor neće potpisati a rekao da mu ovdje više nemože pomoći i tako par dana činimo sve i svašta ali doktorica glumi Boga iako smo rekli da mi roditelji ćemo se potpisat da ako se što desi putem oni neće odgovarati pa to nam je jedina nada pa zar nemate srce i dušu. I tako dok je doktorica odbijala Svenu se stanje počelo pogoršava ti ali se i dalje borio. Da bi doktorica rekla da dijete nesmije patiti i boliti ga te uvodi flasteri morfija koji su ga uspavali u oduzeli mu snagu. Pa onda i venozno uvode ga. Jedan dan zove supruga i kaže Sven je rekao da dođeš treba te rekoh samo da ručak završim. Dolazim i na prvu vidim da je tuža i neraspoložen pitam ga što je bilo šuti i okrene glavu na drugu stranu obiđem oko kreveta ejjjj bebo reci tati što je bilo pita me kada ide u tu drugu bolnicu a meni srce kad nije stalo neznam što mu reći ali pokušavam ga ohrabriti i govorim uskoro. Djetetu se stanje pogoršava a doktorica koja mu nemože ovdje pomoću odbija potpisati papire za sanitetski prevoz u bolnicu gdje su rekli i dali mu šanse da mu mogu pomoći pa da poludiš. Zovem ministra Beroša nejavlja se šaljem poruku da žurno reagira ali dobijem odgovor na sastanku sam pa jebem ti sastanak život djeteta je u pitanju mislim se u sebi. Jesu to lječnici koji trebaju pomagati i činiti sve da se dijete spasi gdje im je duša imaju li osjećaje sjedim pred bolnicom i ludim ali briga njih ta to. Iz te klinike su pitali zašto Sven nije dobio jedan ljek koji je trebalo da mu daju mi neznamo ali dobijamo dojam da su napravili neku grešku i zato ga ne puštaju. Još su propusta napravili ali doće vrijeme kada će snositi odgovornost i posljedice. I tako došao je i taj dan kada je Sven izgubio bitku a bio je uzor u borbi pitamo se jeli jedan potpis vrijedniji od života djeteta i tko ima pravo uskratiti daljnje liječenje djetetu a izjavio je da mu nemože on pomoći.

I dalje tražimo odgovore kojih nema doktori su oduzeli pravo na život a glume velike humaniste.

Dijelite jer netko mora odgovarati i zakon se mora mjenjati već sutra se netko vaš može naći u situaciji kao Sven. Provjerenom sam nekoliko puta pisao i molio da snime i objave nisu mu se ni javili žalosno.

Duša me boli jer se osjećam da sam ga izdao i iznevjerio jer nije otišao tamo gdje su mu dali šansu za izlječenje, a nije otišao radi jednog prokletog potpisa. Je li to zdravstveni sustav koji mi plaćamo i kojem bi trebali vjerovati jesu to lhečnici koji trebaju spašavati. Dušo tatina počivaj u miru a tata će kad učini ono što sam obećao ti tog jutra kasa sam te posljednji put poljubio i vidio ODGOVARATI ĆE ZA SVE ŠTO SU TI UČINILI I ODUZELI.