Svijet treba heroje, makar na jedan dan

Nismo li ovi isti mi koji jesmo i kakvi jesmo ujedno i dobri i zli, i podli i plemeniti, i cinični i sentimentalni, i nevini i razvratni? Nikada mi nije bilo jasno zbog čega bi trebalo misliti da je za očaj potrebno više odvažnosti negoli za nadu. Za nadu je potrebna odvažnost; kod očaja to nije slučaj. Freud je rekao kako vjera koju donosi religija predstavlja tlapnju - utješnu tlapnju - prema kojoj postoji neki očinski lik. No, vjernik bi Freudu mogao odgovoriti kako je ateizam „utješna tlapnja" prema kojoj nikakvog očinskoga lika nema i možete slobodno činiti što vas je volja. Stoga ne razumijem zbog čega se ateizam smatra nekako junačnijim od teizma; osobno to nazivam infatilnim snom. Ponekad se čini se da čovjek ima samo dva izbora– živjeti u užasu ili biti propalica.? Posve kriva alternativa. Umrijeti, pasti, golema je žrtva, ali laka. Boriti se, izdržati na mukama borbe i sačuvati sebe da nas silnik ne dodirne svojim blatnim oružjem koje ranjava čistoću poštenja to su muke, to su žrtve. U davanju života proleti nekoliko trenutaka. Život kojemu je svaki dan za sebe jedna žrtva, to je mučeništvo, to je herojstvo. Pasti,otresti prašinu i oodići se-ISTINSKO HEROJSTVO. Izdići se iznad mediokriteta kvarljivog društva. Svijet treba heroje. Makar na jedan dan Samo ne proklete James Bondove i KGB-ovce preobučene u čedno ruho „mirotvoraca“ Izvorni članak pogledajte OVDJE