Povodom najave i skorog obilježavanja 26.obljetnice Tigrova, a ponukan sveprisutnijim „razmimoilaženjima“ u promišljanjima o svrsi, ciljevima i djelovanjima udruga 1.GBR, a ožalošćen tvrdoćom stavova pojedinih Tigrova, koji obnašaju razne dužnosti u udrugama pa i šire, odlučio sam se napisati ovaj osvrt, dobronamjeran i idealistički, kao što je to svaki Tigar unosio u postrojbe Tigrova od 1990. pa do kraja Domovinskog rata. Ne mislim kao predsjednik jedne od udruga Tigrova uzurpirati nečije promišljanje o razumjevanju nastalog „razmimoilaženja“, krijući se iza stavova predsjedništva udruge ili funcije predsjednika, nego naprotiv kao pojedinac, koji je 1991. došao u bazu Rakitje i bio raspoređen kao običan vojnik u četu kojom je zapovjedao Jozo Miličević. Osim potrebnog ustrojbenog djelovanja, ratna agresija četnika i JNA, razmještala nas je diljem lijepe naše, bez pogovora i sa osobnom voljom svakog od nas, tjerajući nas da u kaosu bitaka i slabog posjedovanja kvalitenog naoružanja i MTS, damo svaki od sebe ono najbolje, pa čak i zdravlje i život, a sve u svrhu obrane Republike Hrvatske, kroz usvajanje vojničkih vještina i znanja,razvijajući i usvajajući vojnu hijerarhiju novog hrvatskog vojnika i općenito HV. Stasali su specijalci, gardisti i vojnici do zapovjednih dužnosti i zavidnih činova, a sve zahvaljujući osobnom i kolektivnom samoprijekoru, a sve usvrhu tisućljetnog sna o samostalnoj i neovisnoj državi Hrvatskoj. Mada su generacije i i generacije hrvatskih žitelja i vojnika to sanjali, mi hrvatski specijalci, gardisti i vojnici, zajedno sa našim narodom, smo to konačno i ostvarili, a Olujom oslikali i najljepšu sliku hrvatskog vojnika, za sva vremena. Danas smo veterani, mnogi od nas već i u poznim godinama života, a neki od nas i dalje imaju onaj svoj idealistički pristup i energiju, razočarani, najčešće, političkim i ideološkim djelovanjima onih, kojima smo Olujom dali u ruke mladu Hrvatsku, da je razvijaju i jačaju, ukratko, da je učine Lijepom našom. Ti Tigrovi i veterani, na neki način razočarani, ali s pravom ponosni, na sebe i legendarne Tigrove,koji su roditelji svih postrojbi HV-a, nastoje u pravnom okviru RH, djelovati kroz udruge, kao jedan od oblika djelovanja civilnog društva na ukupna politička kretanja u RH. To što ima više stotina braniteljskih udruga pa i nekoliko udruga Tigrova je rezultat političkog djelovanja na sve nas, dobronamjeran ili zločest, svejedno, jer tomu se jednostavno nismo mogli oduprijeti. Nažalost, danas 2016.g. u našim redovima, između veteranskih udruga, pojedinci i legendarni Tigrovi, omađijani ne znam kojim razlozima, koriste jednu od udruga, krijući se iza stavova predsjedništva i funkcija u njemu, da bi „disclipinirali“ članove drugih „tigrovskih“ udruga, tumačeći naposljetku, a ne tvrdivši izrjekom, jer to NIKAKO ne mogu, da su jedini „pravovjerni“ veterani Tigrova oni koji su u njihovoj udruzi, argumentirajući to godinom osnutka, imenom udruge, prisustvom u Zboru gardijskih brigada, a u stvari zauzimajuči „prostor“ svih Tigrova, uobražavajući si da su oni JEDINI, autentični i pravovaljani tumači promišljanja i očekivanja svih, skoro 12.000 Tigrova. To jednostavno nije niti može biti točno, jer niti će ikada svih 12.000 biti članovi jedne udruge, niti će se njihovim stavom ugasiti pojedine udruge Tigrova, a koje su nastale kao posljedica određenih specifičnosti same postrojbe, zatim činjenicom da su pripadnici 1.GBR „Tigrovi“ bili iz svih dijelova lijepe naše te susjednih nam država, pa čak iz Europe i Amerike. Već ta činjenica, s obzirom na današnje djelovanje i financiranje rada udruga, ukazuje na činjenicu, da već ima više udruga Tigrova, kao i na vjerojatnost, da će ih i biti još. Činjenicom da se neka od udruga zove ovako ili onako, a sačinjavaju ih veterani Tigrova, ne poništava njihov status vetrana Tigrova, jer su to postali danas, a činjenicom da su bili u ratnoj postrojbi Jedinice za posebne zadatke Rakitje, kasnije 1.GBR „Tigrovi“, onda „kad je grmjelo“, onda kad se tisućljetni san pretvarao u zbilju. Svi koji se igraju sa zlouporabom ovih vrijednosti, kad tad će doći u koliziju sa mnogima, a onda i unutar samih sebe. Ne može i ne smije niti jedna udruga Tigrova djelovati kao udruženi „gang“ koji ima pojedinačno ili kao „gang“ određene interese, pa i političke. Osobno sam u gradnji Doma Tigrova i stvaranju Ustanove za sveobuhvatnu skrb „Tigrovi“, a koji su nastali zahvaljujući pojedinim Tigrovima i njihovoj viziji, prepoznao mogućnost konačnog zajedničkog djelovanja svih udruga Tigrova, kroz nekakav oblik Koordinacije ili kako se dogovorimo i kao takav oblik, sad već preko tri godine podržavao tu ideju kao opće dobro. Svatko razborit neka se sjeti da niti tijekom DR nismo govorili da je 1.bojna bolja od 4., ili da je topništvo bolje od oklopništva itd. Svi smo odradili svoje zadaće najabolje što smo mogli u okviru svojih svih sposobnosti i mogućnosti. S tog aspekta, a s činjenicom da Tigrovi imaju više udruga, tko je taj koji može reći da je jedna udruga bolja od druge, kada znamo svi razloge postojanja udruga (piše im u Statutima) ili da „postoji“ jedna ili dvije, a sve ostale su „šrot“. Takvo razmišljanje je kroz Koordinaciju udruga veterana anulirano, tj prihvaćena je većinskim stavom realnost da postoji više udruga Tigrova i da su sve dobrodošle, jer sve rade vrlo uspješno ono zbog čega su osnovane. Mišljenje Koordinacije je da su i one koje će se osnovati ili su o osnutku, dobrodošle u Koordinaciju, svojim postojanjem i okupljanjem članstva Tigrova, davanje novih ideja, pisanjem i provođenjem Projekta, a u konačnici koordiniranim radom iskorištavanje svih kapaciteta Tigrova u postizanju cilja, zajedništvo, očuvanje i podizanje svijesti o dignitetu postrojbe, udruge i članstva. Što u tome ima loše? Samo jedna od udruga se želi pozicionirati kao nekakva, autentična, krovna ili već koje argumente koriste, a potpuno to krivo razumjevaju. Nitko pojedinačno ne može „predstavljati“ postrojbu i Tigrove, samo članstvo svoje udruge, a u tim udrugama su sve od reda Tigrovi i veterani. Koordinacija koja podrazumjeva i prisustvo udruga Tigrova i njenih predstavnika može, tek donekle, sa našim zapovjednicima, da se približi toj tvrdnji, da predstavlja većinsko promišljanje Tigrova, ali niti ona u konačnici ne može predstavljati sve Tigrove, a kamoli sve branitelje. U konačnici, tek tada bi se „primakli“ činjenici da bi takva Koordinacija funkcionirala na opće dobro svih naših veterana i članova njihovih obitelji, tad bi se tek primakli činjenici da bi takva Koordinacija mogla izražavati većinsku želju i stav veterana 1.GBR „Tigrovi“. Samo primakla. Takva Koordinacija, po meni, nikako ne može djelovati van hijerarhije 1.GBR , tj.činjenice da smo imali svoj ustroj, iz kojeg smo svi izašli te da imamo svoje zapovjednike brigade, od prvog do zadnjeg, kao i zapovjednike ustrojbenih djelova brigade ispod, a koji bi sačinjavali tu Koordinaciju i nas koji smo članovi udruga nastalih iz 1. GBR. Pokušaji da se to „ugura“ u jednu od već postojećih udruga je po meni iluzorna u ovom trenutku, što ne znači da do toga nečemo doći u nekom daljnjem protoku vremena i promjeni, prije svega općeg društvenog okvira i interesa veterana Tigrova. Nažalost, prijeti nam činjenica po prvi put u povijesti obilježavanja obljetnica 1.GBR „Tigrovi“, a zbog stavova jedne udruge i pojedinih naših legendi, da se ne održi tradicionalno i jedinstveno okupljanje „svih Tigrova“ u našem Rakitju, u i pokraj velebnog Doma Tigrova, svetog polaznog mjesta Tigrova na ratišta Hrvatske početkom 90-tih godina. Mnogi od njih se nikada nisu vratili u svoje Rakitje, u svoju „bazu“, među svoje dečke, među svoje Tigrove. Umjesto da da nas ta činjenica okuplja, danas pred prestojeću 26.obljetnicu Tigrova, prijete nam dvije proslave, dvije skupine, „mi ili oni“, sve zbog ne znam kakvih interesa ili umišljenih veličina, bilo koga, pa i mene osobno. Smatram potpuno krivom i pretencioznom tezom, da jedna udruga, barem sada, predstavlja sve veterane, a kada postoji više udruga Tigrova, koji su svi odreda veterani,te da svima nama tumači da su samo oni pravovjerni, a svi drugi manje važni ili otpadnici. Osobno, bio sam i jesam član Udruge Tigar 90/91 i Udruge topnika 1.GBR, ali ta činjenica ne znači da mogu i moram se dokazivati da sam veći ili manji veteran od nekih u drugim udrugama Tigrova, jer svi su Tigrovi i svi su veterani i sve ih jednako cijenim i poštujem, svi su moja braća. Iz tog razloga, a sa željom i nadom, da do dvostruke proslave obljetnice neće doći, tj. da je trenutno stanje samo obična „prehlada“, nisam i ne želim nikog u ovom tekstu imenovati osim sebe i svog prvog zapovjednika čete, kasnije bojne i brigade. Izostanak generala Miličevića u Kordinaciji, kao i svih drugih, bio bi ogroman deficit za sve Tigrove, bio on član ove ili one udruge, ili samo naš general i bivši zapovjednik. Bez njega, kao i bez nekih drugih, uvijek bi bili krnji i tanji, u svojim odlukama, idejama i željama za dignitetom 1.GBR „Tigrovi“, kao i svakog od nas pojedinačno, jer tek svi zajedno smo TIGROVI. Činjenica da če sve proći, kao što prolazi ili je prošlo, te jedan trideset petogodišnji Tigar iz 91., što sam nekada bio, danas imam skoro 61 godinu, proći će i 26.onljetnica Tigrova, ali ako bude dvostruka proslava, to će neminovno donijeti vrlo turbulentne odnose, koji će se mnogima obiti o glavu, pa makar i „legendarnu“ i donijeti činjenicu da mi nismo politička stranka, da nema „mojih i tvojih“, a samim time ni „ mi ili oni“, kao i činjenicu da nema većih i manjih, pravovjernih ili disidentskih udruga Tigrova, nego činjenica da smo SVI TIGROVI. Činjenica da je Koordinacija udruga veterana oblik koji već djeluje i daje rezultate, a da će u narednom periodu biti sve jača i djelotvornija te da svima daje kroz jednakopravnost u različitosti iste šanse i mogućnost djelovanja, poziva sve nas da se 5.11.2016. svi pojavimo u i ispred našeg Doma Tigrova u Rakitju, a ne u iznajmljenim prostorima. Prizivam sve na razboritost, zajedništvo u ratu zajedništvo u miru. Jednom Tigar uvijek Tigar. Svi oni koji inzistiraju, bilo na elitizmu udruge ili pojedinaca, su u krivu, jer zajedništvo Tigrova nema alternativu. Tobožnja alternativa, a koja privatizira prostor djelovanja veterana Tigrova, može da postoji, ali nema niti če imati uspjeha, a parcijalni osobni interesi če udrugu i njene pojedince u konačnici odbaciti i pasivizirati. To je uvod u privatiziranje postrojbe, njene povijesti i značenja za neovisu RH i nastanak HV-a, privatiziranje sada već pojma i opće prihaćenog pojma ratnog veterana te uvod u postojanje „gang“ udruga sastavljenih od određenog broja Tigrova koji imaju isključivo svoj osobni ili „gang“ izražen interes. To su činjenice. U konačnici, svi mi smo pojedinačno dali ogroman doprinos ratnoj postrojbi Tigrova, ali i 1.GBR „Tigrovi“ je nama svakom pojedinačno dala ugled i „rodni list“, kojim se ponosimo. Ne znam da li je pretenciozno da vas sve pitam, a što bi rekao Gavran 2, Brkljača i drugi naši pali vitezovi, sada legende, na ovo i ovakvo ponašanje unutar veteranskih udruga Tigrova, kad je činjenica da će svaki od nas svojom smrću, također, preći u legende Tigrova. Uostalom svjedoci smo toga svakodnevno. Zato vas molim da prestanemo sa podjelama, ultimatumima i vođenjem udruge kao političke stranke. Svi smo Tigrovi i svi smo veterani, sve udruge su veteranske i sve imaju zajedničke zadaće u pomoći i promociji Tigrova, a na nama je da se dogovorimo, kako da budemo sve bolji i bolji, najbolji. Kao što smo bili i u ratu. Pozivam sve Tigrove na zajedništvo, sjediti ću sa svima vama negdje na nekoj klupi, u našem Domu Tigrova,u Rakitju, uživajući u činjenici da sam veteran legendarne brigade, okružen sa legendama oko sebe, bez obzira na položaj i čin, koji su imali ili imaju, uživajući da vas vidim, da se pozdravimo i nazdravimo, jer smo Tigrovi. najobičniji veteran 1.GBR „Tigrovi“ vaš Zlatko Majić – Slovenac u Zagrebu 15.10.2016.   ZA HRVATSKU, KAO TIGAR ! ! !