TEŠKA VREMENA, PRIJATELJU MOJ

Odavno mi se nešto vrti u glavi i teško je staviti to na papir, jer stalno se nešto novo događa, tako da je i pravi tajming teško pronaći za ovo što ću napisati. Znam, mnogi će biti protiv ovog razmišljanja, ali biti će i onih koji će to podržati. Kako započeti uopće ovo, a da ne bude predugačko? Morao bih se vračati u daleku prošlost, tamo od ranih devedesetih, kada smo bili jedno tijelo, jedno biće, kada smo dijelili dobro i zlo, kao u braku, a naši građani su nas s oduševljenjem sačekivali po povratku s ratišta, no bila je i manjina kojima to nije odgovaralo i sada oni vladaju državom, bila su to teška vremena, prijatelju moj (čitaj u množini). Dok smo mi ratovali, drugi su vodili boj za tržište, za ratno profiterstvo, a nas branitelje pomalo bacali u stranu, sve više i više. Nisu znali što će s nama, pa nas umirovili i opet nisu znali kako i što s nama. Opet teška vremena, prijatelju moj. I tako dugi niz godina ponižavani, vrijeđani, omalovažavani, a najgore od svega, ono što je krasilo hrvatske branitelje, uzeli su nam dostojanstvo. Prolazile su godine, tko god došao na vlast imao je svoje rješenje za hrvatske branitelje, ali uvijek na štetu njih, nikad u korist hrvatskih branitelja, rezali, kresali, a sada razbacali nas po raznim ministarstvima, kako kažu radi transparentnosti. Teška vremena, prijatelju moj. Boj iz '90-tih smo izvojevali, ali izgubili smo sve to bez ispaljenog metka, izgubili u miru. Pa se tamo 2011 počelo prosvjedovati pod sloganom „STOP PROGONU HRVATSKIH BRANITELJA“, ali taj progon nikad nije prestao. Po bilo kojem pogledu, progon se nastavljao i dalje su nas ocrnjivali, nazivali pogrdnim riječima, postali smo neprijatelji svoje vlastite države, koju smo svojom krvlju stvarali. Što se to desilo s ljudima ili nama? Znam, želimo mir, želimo živjeti bez stresa, bez stalnih promjena zakona i strepnji što će u budućnosti biti s nama. Kao da igraju nogomet s nama. Šutaju nas kao staru krpenjaču. Teška vremena, prijatelju moj, jer mnogi naši suborci su zbog takvog tretmana digli ruku na sebe, neki oboljeli ili im se bolest pogoršala i preminuli od svih nepravdi. Zadnje što nam čine, Ministarstvo hrvatskih branitelja više nije to, već samo Ministarstvo branitelja, da bi mogli unutra mogli uči i domobrani i partizani i četnici i ostala agresorska vojska. Pa nismo toliko ludi, da ne vidimo, da se dodvorava, da ova Vlada želi uči u „Region“, da skida sva hrvatska obilježja gdje god može, ne mareči da time grubo krše Ustav, ali vrijeđaju i građane RH-a. I onda onaj balonja u trenirci na tribini „Documente“, dolije ulje na vatru, sa svojom izjavom uspoređujući hrvatske branitelje s agresorskom vojskom. Strašno, otac mu se okreće u grobu na takvu izjavu. „Naše“ ministarstvo i nadalje radi protiv nas, cijela Vlada radi protiv nas, žele nam dijeliti mirovine, ne znam samo zašto, ali nam da su teška vremena, prijatelju moju. Nacionalni interesi su na bubnju, očerupani pijetal kukuriče izašli smo iz recesije, dok drugi stručnjaci kažu da smo na rubu bankrota. Udruga „Franak“, „Blokirani“, sisačka rafinerija, monetizacija auto-cesta, trošarine, cijene goriva, e moj prijatelju, teška vremena. No, nije sve to, koliko afera u samoj Vladi, koliko mržnje iz te Vlade, koliko nastojanja da se zbližimo s Beogradom, istim onim koji je slao oružje, oruđe i vojsku na Hrvatsku. To ne smijemo dozvoliti. I normalno nakon svega desi se ono što se moralo i ranije. PROSVJED! Savska 66, 100% za Hrvatsku. 100% HRVI dižu glas, dižu vapaj za spasom, za branitelje za državom. Podržavam, prijatelju moj, teška su vremena, nema se, svaki dan netko traži financijsku pomoć, bankari rade teror nad svojim klijentima, ma ima svega, podugačak spisak za nabrajanje, netko mora dići glas, netko mora pokrenuti i pokazati nezadovoljstvo, jer teška su vremena, prijatelju moj. Postavilu su se zahtjevi, odlučeno je da će prosvjed biti dugotrajan, no prijatelju moj, što smo dobili? Osim prolongiranja Zakona, koji drugi zahtjev je ispunjen? Niti jedan ili se radi u pozadini da mi obični smrtnici to ne vidimo ili ne znamo. Održavaju se javne trbine, razne tiskovne konferencije, sve to ide, ali nema pomaka. Jedina slamka spasa je nova predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a odkantali su nas i Milanović i Leko. Što sada? Potrošeno je vrijeme, novac, Zakon je u provedbi, nitko nije dao ostavku, branitelji sve teže dolaze u Savsku, teška vremena prijatelju moj. Mogao bih tu još svašta nadrobiti, ali onda ne znam gdje će biti kraj i tko će imati volju ovo čitati. Da, prijatelju moj, teška su vremena, imaš veliko breme na leđima i ne bih ti bio u koži. Sve oči uprte su u tebe, očekuje se tvoj potez, očekuje se tvoja zapovjed. Pljusnuo nas je Ostojić s prijavama, Matić više niti ne sluša što zborimo, već nas ismijava i tako svi redom. Ovim dugotrajnim potezom, i ono malo ljudi koje je držalo do nas, izgubili smo, ostale su mrvice. Niti više branitelji, ne vjeruju, večina ih muči, jer se boje kas'ti, drugi javno iskazuju svoje mišljenje. Ima li više smisla u dugotrajnost prosvjeda? Rat smo vodili pet godina, toliko godina ne možemo prosvjedovati, jer smo bolesni i ostarjeli. Teška vremena prijatelju moj, nekoliko branitelja dalo je živote za vrijeme prosvjeda. Što bi pokojna Nena rekla sada na ovo? Narod se još više okrenuo protiv nas. Mirta je jedna velika nula, ali nemamo baš podršku građana. Veliki prosvjed ZAJEDNIŠTVA, koji je najavljen za 02.05. mnogi osporavaju zbog obljetnice „12 hrvatskih redarstvenika u Borovom Selu“, VRO „Bljesak“, neki će stići obići sve. No, prijatelju moj, ne pozivam na nasilje, već demokratsko pravo, da velikim prosvjedom damo do znanja da je DOSTA! Odluka je tvoja prijatelju moj. Odlučio si se na mega koncert domoljubnih pjevača i nastup raznih KUD-ova. No hoće li iz južnih krajeva ljudi dolaziti u Zagreb na koncert u ova teška vremena, prijatelju moj. No tvoje je pravo što ćeš učiniti, ali moraš biti svjestan, da braniteljima nije do pjesme, da će nakon ovog branitelji opet biti kao jedan ili će u potpunosti nestati. Ne bih ti bio u koži prijatelju moj, u početku mogu razumjeti da nije bilo plana prosvjeda, ali šest mjeseci kasnije, prijatelju moj, što će biti 03.05. ? Ja nemam više vremena prijatelju moj za čekanje da se nešto desi. Stao si na čelo branitelja, imaš podršku, ali prijatelju moj, još jednom razmisli ili si svijestan, da bi se pila mogla okrenuti naopačke, pa smo najebali svi zajedno. Ova Vlada, je nemilosrdna i štetna za hrvatske nacionalne interese i opstojnost države, ne mare oni za nezaposlne, teško ugrožene skupine, razna poduzeća, imunološki zavod, za mnogo toga ne mare, osim za sebe. Tako da prijatelju moj u ovim teškim vremenima, u tebe su uperene oči i seljaka i ribara i mnogih drugih, jer jedino vjera u Boga i hrvatska sloga nam je spas, a branitelji su jedan veliki mehanizam da se pokaže Vladi da ne radi dobro. Možda je malo kasno, ali kao što su rekli, na rubu smo ponora. Teška su vremena prijatelju moj, hoćeš li pozvati ljude na miran i dostojanstven prosvjed? Mir, nemamo, a dostojanstvo su nam odavno oduzeli. Ili, ako već koristiš naziv pjesme „NEMA PREDAJE“, onda ga kao takvog i dokaži. Sekunde, minute, dani prolazi. Mjeseca i godina nema. Ili ćemo postojati ili nas neće više biti, dragi prijatelju moj.   DDR