Thompson podijelio Hrvatsku u omjeru 95% mi – 5% oni

Što to pokreće naša tri Hrvoja (Klasić, Hribar, Zovko), Sandija, Žarka, Deana, Antu, Branimira, Juricu, Nenada, Krešu, Denisa… i čitav niz opskurnih likova da neprekidno iz dana u dan reže, pljuckaju, zavijaju, denunciraju stranom tisku, kolutaju očima, krste se sa tri prsta, osjećaju se osramoćeni pred “celim svetom“, ljutito rokću, zgražaju se u kojoj klerofašističkoj državi žive

Nogomet, Vatreni, organizacijski fijasko na dočeku u Zagrebu, nacionalni trijumfalizam u Splitu, Zadru, Slavonskom Brodu… polako sve to pada u zaborav. Zato antife i njihova “liberalna demokracija“ napokon polako dolaze k sebi. Na žalost i k nama. Za razliku od desničarskih krkana, kako orijuna i lijeva medijska falanga tepaju onima koji za vrijeme sviranja “Lijepe naše“ drže ruku na srcu, ljevičari imaju ne-akademski rečeno ”muda”. Hrabri su. Ponekad i ludo. Primjera ima koliko ti srce želi. Tomislav Tomašević iz Platforme “Zagreb je naš“ malo je pljucnuo na Neovisne za Hrvatsku, malo spomenuo korupciju, političku trgovinu…, što je diglo tlak Davorinu Karačiću, odvjetniku, koji već svojim postojanjem ide na “živce“ Tomaševiću, Radi, Anki Taritaš-Mrak… Zašto? Nezgodni odvjetnik branio je Thompsona i hosovca Damira Markuša od “opšte poznate činjenice“ da je pozdrav ”Za dom spremni” iz pjesme “Čavoglave“ čisti ustaški pozdrav i poziv za klanje. Vjerojatno “liberalnih demokrata“ u RH. I ne samo da je branio nego i obranio jer su obadvije odluke prekršajnih sudova postale pravomoćne. Porječkali su se Tomašević i Karačić na hodniku Gradske skupštine, a sve je snimila “neutralna“ N1 TV. Da ne citiram, nezgodni Davorin pozvao je antifu Tomislava da se nađu ispod Domovinskog mosta i muški raščiste ideološke nesporazume. Onako usput mu je napomenuo da što se njega tiče antifa može sa sobom dovesti i još dvojicu svojih antifašista. Znači pozvao ga je na nekakav dvoboj u omjeru tri prema jedan. Antifa je odmah dobio termin na N1 i hrabro, ne trepnuvši, izjavio u kameru: ”Mene nitko neće zastrašiti u borbi za istinu“. I tu je lajtmotiv čitave priče. Sutjeska i Neretva i sedam neprijateljskih ofenziva te Oluja i Bljesak. ”Nitko ne sme da vas bije“ dok ja ne kažem. Neće nas troje ljevičara uplašiti jedan desni “krkan“. On nas čeka ispod mosta, a nas troje smo ugroženi. Još nas čeka ispod Savskog mosta… To je zaintrigiralo i Ivu Puljić-Šego iz Večernjaka. Zašto baš Domovinski most ? “Zato jer je lakše izgovoriti Domovinski nego Savski most lakonski je i bez dijalektičke rafiniranosti odgovorio Davorin. Naravno da su naši “liberalni borci“ odmah o tome izvijestili Odvjetničku komoru, pa je Predsjednik komore dobio packu Zorana Vitasa “lijevog“ krila Večernjaka. On klasično ljevičarski denuncira i izmišlja pa to izgleda ovako: “Davorin Karačić, zastupnik u zagrebačkoj Skupštini, inače odvjetnik, fizički je prijetio(!?) zastupniku platforme Zagreb je naš Tomislavu Tomaševiću. Odvjetničkoj komori valja postaviti pitanje trebaju li, uz pravosudni ispit, njihovi članovi još neke provjere. Kodeks ponašanja, etike…“ Naravno Vitasu nije ni na kraj pameti upitati se javno bi li ove stvari trebalo ispitati kao i za Pufoka, Gerovca, Tomića, Marinka Čulića, Juricu Pavičića, Denisa Latina, Acu Stankovića…i ostale lijeve falangiste u Lijepoj našoj. Naravno, u svojoj infantilnoj rubrici Vitas neće naći mjesto za spomenutog Marinka Čulića novinara Novosti. Naš Marinko ovako piše i razmišlja: “Dosad su za ustaške incidente okrivljivani navijači, dok su nogometaši proglašavani žrtvama. A onda se na povratku reprezentacije iz Rusije dogodio obrat jer su se navijači ponijeli maksimalno zrelo, a ustaške psine režirala je sama reprezentacija, potvrđujući da riba smrdi od glave.“ Naravno da se na ovu jeftinu orijunašku provokaciju ne bi ni osvrnuo da ova prizemna mržnja nije izašla u Novostima, listu kojeg financira RH iz svog proračuna. Ako ništa barem uživajmo u vlastitom mazohizmu! Ustaše su se vratile iz Moskve sa srebrom. Naravno da se svi ne slažu s bivšom Feralovom perjanicom. Izvjesna Cristina Maza oglasila se na Twitteru. Naša Cristina napisala je u Newsweeku: “da se je 550.000 nacista okupilo na dočeku Vatrenih…“ I sad dolazimo do rariteta kojeg nema ni jedna suverena zemlja na kugli zemaljskoj. Tko o relevantnim događajima u ”Lepoj njihovoj” izvještava svjetske medijske kuće. Tko su naše domaće maze koji u svijetu stvaraju sliku o RH? Za DW Deutsche Welle izvještava Jovan Vukosavljević. Za Algemeine Zeitung Stevo Krivokuća. Za Le Monde, Nikola Vukobratović. Za Liberation, već opjevani Sandi Blagonić. Za Guardian, Aleksandar Holiga. Za Switzerland News Željko Peratović. Za Associated Press Dušan Stojanović. Za El Pais Svetlana Mirosavljević. Za BBC Srboljub Živoinović. Za CNN Vojislav Mazocco. Za New York Times Dean Jović. Za TV France Ivo Goldstein. Za Washington Post Žarko Puhovski. Za RTS Hrvoje Zovko (predsjednik HND-a) navodno pod pseudonimom. Za Corriere della sera Slavenka Drakulić itd. itd… I sad vam je napokon jasno zašto u inozemstvu misle da je Thompson podijelio Hrvatsku. Jedino im nitko nije rekao da je podjela nakon Rusije bila u omjeru 95% mi, a 5% oni. Uz ovakvu dopisničku kolonu svijet nikada neće ni pomisliti je li možda Oliver Frljić razjedinjuje Hrvate. Obzirom na to koji i kakvi drugovi i drugarice sustavno servisiraju inozemni tisak, iskreno govoreći, mi još dobro kotiramo u svijetu! Kriterij izbora dopisnika iz Hrvatske je na stranim izdavačkim kućama. Ovo ”izdavačkim” me previše asocira na izdaju ili u najboljem slučaju na vlastitu istinu. Za sada nema sigurnog podatka kome o našem “ustašluku“ dojavljuje Marinko Čulić. Kad on načuli svoje progresivne uši “ceo svet će da zanemi”. Dalić, Modrić, Rakitić, Vida, Manđukić, Šubašić… Sve same ustaše ušle u finale Svjetskog prvenstva. To govori da hrvatski medijski prostor sve više sliči na “dno kanalizacije“! Kad u jednoj, u biti navijačkoj, polemici navijači Dinama i Partizana ili Crvene Zvezde upotrebe malo tvrđe glagole odmah se događaj prijavljuje OKH, Vitas i gore navedeni “obavještajci“ presavijaju ”hartiju” i umoče pero u tintu. Već drugi dan doznajemo iz našeg tiska što o tome pišu “ugledni“ Liberation, Washington Post… odnosno Sandi Blagonić, Žarko Puhovski… Je li Hrvoju Zovku predsjedniku HND poznata biografija “elitnih novinara“ Žarka Puhovskog, Sandija Blagonića, Ive Goldsteina, Slavenke Drakulić, Deana Jovića… Jesu li ti “novinari“ članovi strukovne organizacije kojoj je on na čelu ili su oni samo pojedinci koji imaju svoju točno definiranu misiju.

Kad smo već kod druga predsjednika Hrvoja Zovka neki moji prijatelji ga hvale kako je svojedobno snimio zanimljiv filmić o generalu Gotovini kao “ratnom zločincu“. I baš pred svečanu premijeru je sudac Meron, k’o slon u porculanskoj radnji, drugostupanjskom presudom razbio u komadiće dobro zamišljen scenarij za suočavanje Hrvatske sa svojom bliskom prošlošću. No zna naš Hrvoje kako je nastao film ’15 minuta – Masakr u Dvoru’. Ne znam je li Hrvoje Klasić bio scenarist, ali znam da je Hrvoje Hribar dao lovu za taj jeftini protuhrvatski pamflet. No, mene kao ognjištara i tvrdog desničara fascinira nešto drugo. Što to pokreće naša tri Hrvoja, Sandija, Žarka, Deana, Antu, Branimira, Juricu, Nenada, Krešu, Denisa… i čitav niz opskurnih likova da neprekidno iz dana u dan reže, pljuckaju, zavijaju, denunciraju stranom tisku, kolutaju očima, krste se sa tri prsta, osjećaju se osramoćeni pred “celim svetom“, ljutito rokću, zgražaju se u kojoj klerofašističkoj državi žive, a da ni jednom od tih persona iz Orwellove “Životinjske farme“ nije palo na pamet da odu recimo živjeti u Irsku. Neće oni ni u Srbiju. Ni u BiH. Ni na Novi Zeland. Njihova djeca studiraju u Londonu, Parizu, SAD-u. Ne kupuju diplome u Banja Luci. Oni dobro žive od matrice koju je davnih vremena plasirao dr. Joseph Goebbels, Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande koji je otprilike rekao: laži, laži, i uporno ponavljaj istu laž pa će ona jednog dana postati istinom. Je li to podsvjesna i povijesna zaraženost Srbijom? Sjećam se 1918.g. Jugoslavenski odbor, Trumbić, Supilo… jedni su bili za to da guske gegaju u maglu. Drugi su Dalmaciji prijetili da će se oni bez obzira na druge dijelove Hrvatske sami ujediniti sa Srbijom. Da li je to neki stoljetni recidiv ovisnosti o Beogradu? Tko tu vidi rješenje? Osobno vjerujem da će se prije riješiti problem “Reimannove hipoteze“ koji nije riješen otprilike 150 godina i za čije rješenje je ponuđena nagrada od milijun dolara. Ovaj milenijski matematički fundamentalni problem je piece of cake prema povijesnom nihilizmu jednog malog, ali agresivnog i anacionalnog dijela protivnika ove države. No, država će opstati. Za razliku od njihovih laži i poluistina.

Benjamin Franklin je napisao: “Pola istine je često velika laž.“ Igrale se Delije nasred zemlje Hrvatske. Dan je 27. Srpanj, “Dan ustanka naroda Like“. Klasičan fake news. Biskup u miru Mile Bogović je 2015.g. održao svoju poznatu propovijed kad je rekao: “Koja je to fašistička ili ustaška krivnja male Marije koja je ubijena kad je imala 8 godina, Marka od 5 godina i Jure samo 3 godine? Kakvi su to fašisti bili? To djelovanje tzv. “prve puške“ trajalo je sve do Domovinskog rata, ta je “prva puška“ bila protiv svakog hrvatstva… protiv svake samostalne hrvatske države, taj duh je prognao Hrvate s njihovog ognjišta iz tzv. “SAO Krajine… trebamo li tu “prvu pušku“ u RH slaviti i veličati?“ Kakvo pitanje! Tisuće nevinih Hrvata je poubijano, sva hrvatska sela su bila spaljena i sravnjena sa zemljom, don Juraj Gospodnetić je živ nabijen na kolac i ispečen pred očima svoje majke. Bio je to prvi pravi genocid u NDH. I zašto se iz državnog proračuna još uvijek slavi pokolj u Srbu, organiziraju proslave pokolja nesrpskog stanovništva? 2016. godine na proslavu su dovedena djeca iz osnovne škole Bobota kraj Vukovara. I ”deca su recitovala pesmu” o miru i ljubavi: “Ako te netko pita za partiju i Tita, ti mu reci da smo mi budući Titovi borci, moj tata će da pronađe još bolji top s kojim će da udara po neprijatelju, moj će tata sekiricom da udara po krvnikovoj glavi.“ Aleluja!!! Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa najoštrije je osudilo manipulativno korištenje djece iz OŠ Bobota… i to je jedini epilog te nacionalne sramote. Djeca iz te škole i danas vjeruju da će njihov tata sekiricom po krvnikovoj glavi. Možda su naše antife iz lijeve medijske falange mogle barem iz obzira prema djeci tu djecu javno podučiti da njihov tata više nikada neće sekiricom udarati po “krvnikovoj“ glavi. Sve što te “tate“ mogu učiniti je krkanje janjetine svakog 27. srpnja u Srbu, mjestu prvog genocida u prvoj polovici XX stoljeća. Jel’ se itko sjeća da je ovu maloumnu i prljavu manipulaciju osmoškolaca ikada komentirao na pr. Branimir Pofuk, Ivanka Toma, Ante Tomić, Dražen Lalić, Jurica Pavičić, Vedrana Rudan, Zoran Vitas, Boris Vlašić, Žonja, Rada, Teršelička, Anka partizanka, Gordan Bosanac, Denis Latin, Tihana Tomičić, Slavenka Drakulić, Oliver Frljić koji je mogao u Kerempuhu režirati jednočinku kako partizanski tata-mata sekiricom mlati po glavi biskupa Milu Bogovića, a progresivna publika urla od zadovoljstva dok Bojana Radović drugi dana proglašava Frljića režiserom godine. Na fejsu netko mudro zaključuju kako se “potpuna pomrčina mjeseca temelji na istinitom događaju“. Na žalost potpuna pomrčina u glavama onih koji djecu uče kako sekiricom udarati po “krvnikovoj“ glavi također se temelji na istinitom događaju. Domagoj Vida ima farmu crnih svinja! Zašto baš crnih, a ne recimo duginih boja? Crni dresovi i sve postaje jasnije. Patrijarh Irinej upozorava:“Crna gora i od NDH je gora“. Irinej se blago čudi: kako može da država bidne demokratska sa fašističkim pridjevom – crna? Da se nije odvojila, mogla se zvati Crna Srbija, ali Milu Đukanoviću nekako je milo u NATO-u. Subota 27. srpnja, Jutarnji list donosi naslov “Hajduk je igračima zabranjivao gledati utakmice Hrvatske!“ Stop “vatrenima“ Otkrivamo skandaloznu odluku kluba. Autor teksta Zdravko Reić, doajen splitskog športskog novinarstva. Hajdukovac i bivši direktor bilih. Ovo je jedan od trenutaka kad nisam tvrdi Ličanin nego meki Zagorac. Naime, ne bi se štel mešati. U svakom slučaju istina bi morala što prije na svjetlo dana. Volio bih ipak da Reić nije u pravu. Na njega se možda odnosi jedan zgodan citat Benjamina Franklina: “Onaj tko želi živjeti mirno i opušteno ne bi smio pričati o svemu što zna i vidi.“