THOMPSON: Razdire me otrov posijan među Hrvatima, ali vjerujem u drugu, bolju Hrvatsku!

11.02.2014. 12:29:43

1_224130

Najviše me muče licemjerje i nepravda. Domovinski rat su iznijeli branitelji, oni su stvorili hrvatsku državu. A nama se danas nameće da su je stvorile neke druge generacije, a da su branitelji bili tu tek da bi bili... Takve priče moraju smetati svakog domoljuba, zna se kako se stvarala suvremena Hrvatska

"Ja sam samo pjevač i kroz svoje pjesme govorim o svemu što razmišljam kao umjetnik, bilo da je riječ o ljubavi, politici, stanju društva u kojem živim - i teško mi je o tome govoriti tek tako, ako nije u pjesmi".

Tim nam je riječima Marko Perković Thompson praktički objasnio zašto ne daje često razgovore za medije.

"Kad razgovaram s novinarima onda razgovaram o svojoj glazbi, kroz glazbu se može sve shvatiti i protumačiti, nema potrebe sa mnom pričati o svemu i svačemu, uistinu mislim da kroz svoj rad govorim o svemu što me se misli pitati", objašnjava stasiti 47-godišnjak koji je ne tako davno završio svoju veliku promotivnu turneju nakon albuma "Ora et labora" velikim koncertom u zagrebačkom Sportskom domu... "Odlučio sam se za Sportski dom jer mene i moje ljude u bendu veže prekrasno sjećanje na taj prostor u kojem smo prije desetak godina imali sjajan koncert tijekom turneje "E moj narode". Tada smo, zbog velikog zanimanja, imali dva koncerta u dva dana, imali smo predivnu atmosferu, baš kao i sada. U Zagrebu smo, inače, napravili puno velikih koncerata, i sve su to bile lijepe priče, baš kao i ova zadnja..."

Recite nam, na koji način tražite inspiraciju za svoj rad, za stvaranje pjesama. Posljednji album prije ovog svježeg "Ora et labora" ste objavili prije sedam godina. Nije li to veliko međurazdoblje između izlaska dvaju glazbenih djela?

- Istina je, riječ je o velikoj stanci. I to nije dobro. Ja to nisam namjerno napravio, niti sam izgubio inspiraciju. Ovako stoje stvari, prošla turneja "Bilo jednom u Hrvatskoj" je trajala skoro pa tri godine. Osjetio sam potrebu malo se odmoriti od svega dok iznova nisam osjetio potrebu za slaganjem novih tema i pjesama. I onda je to trajalo godinu dana. I kad zbrojiš, dođeš do šest-sedam godina pauze. Inače, pjesme pišem tako da unosim ne samo emociju u tehnički dio stvaranja pjesme, već i iskustva. Pritom unosim veliki trud u snimanje pjesme, pažljivo je obrađujem. Doslovce se može reći da se sa svojim suradnicima bavim pjesmom od početka do kraja. Dok ne dobijem što želim.

Vaše su pjesme silno i društveno i politički angažirane. Koliko pomno morate promatrati svijet i društvo oko sebe da bi došli do ideje za pjesmu i inspiraciju?

- Imam svoj način, pogled i svjetonazor. Nikad ne bih mogao pisati pjesme a da one nemaju vremensku i političku konotaciju. Ono što mene zapravo zanima i ono što pokušavam živjeti djeluje u vremenu i trenutku određene političke i društvene situacije i ja imam potrebu reagirati, izraziti se kroz pjesmu. Kad vidim da su ljudi prepoznali moju poruku onda sam sretan. Kako ja na sve to gledam, pjesma mora imati jednu dubinu i poruku. Ovo vremensko okruženje u kojem ja živim mora biti obilježeno i mojim radom.

Tijekom vaših turneja doživljavali ste razne neugodnosti, pa čak i prisilna otkazivanja koncerata. Koliko vas je to prije pogađalo, a kako danas gledate na te pokušaje?

- Jesam li ja sazrio, jesu li sazrele okolnosti ili su sazrele usijane političke glave? To se ponekad pitam u toj priči. Uglavnom, mogu reći da događanja i komplikacije oko mojih koncerata nikad nisu dolazili niti od mene niti od moje publike. A cijelo vrijeme bili smo optuženi i ja i moja publika. Jednostavno, postoji jedan svjetonazor kojeg promoviram i nastojim živjeti i golemi broj ljudi koji se slaže sa mnom i sve skupa je to u potpunoj suprotnosti s onim svjetonazorom kojega nam pojedini političari i političke opcije žele nametnuti. To je sudar dvaju svjetonazora i tu se lome koplja, ne samo na glazbenom polju, nego i na onom političkom, socijalnom, duhovnom...

I to je tako, mislim da je to najbolji odgovor!

Kako podnosite kada vam otkažu, zabrane koncert?

- Sigurno da to ne podnosim lako, pa ne mogu biti ravnodušan i hladnokrvan. Kad čovjek doživi nepravdu onda to boli. Da nisam normalan onda me ne bi boljelo. Mislim da sam s vremenom očvrsnuo, i danas lakše trpim i uvrede i udarce nego na počecima svoje karijere.

Kao estradni umjetnik često ste pod povećalom, napose tijekom nastupa, no kako izgleda vaš obični dan, svakodnevica. Kako živi Marko Perković kada ne nastupa?

- Vjerujte mi, ja veoma jednostavno živim. Ž}ivim kao i svi obični ljudi, imam neke svoje rituale, od ispijanja kave s prijateljima, odlaska u zajedničke prostore gdje zaigramo na karte. Moj život nije ništa posebno i nimalo se ne razlikujem od velike većine ljudi. Volim zaigrati i nogomet, družiti se s obitelji, djecom. Nemam ni nekakav poseban hobi, zanima me tek glazba. A to nije hobi, već zanimanje i poziv.

U dane punog rada i stvaranja, koliko se stignete posvetiti obitelji i djeci?

Zbog želje da što više vremena budem s obitelji mi smo se, mislim moja obitelj, preselili iz Zagreba u Split. To nam je bio i plan kad smo supruga i ja osnovali obitelj. Danas živimo u Splitu, tu smo u okruženju rodbine i prijatelja. I u Zagrebu smo imali mnogo prijatelja, no tu nam je puno lakše, tu su nam blizu i Čavoglave. Svakog vikenda u Čavoglave, mislim da u Splitu svi skupa imamo i bolje i kvalitetnije vrijeme, pogotovo ono posvećeno nama, obitelji.

Sjetite li se često ratnih dana, od tih dana već se broje i desetljeća...

- Ratne teme su uvijek prisutne kad razgovaram sa svojim prijateljima. Teško to izlazi iz nas, što je mislim i shvatljivo. Sjetimo se, dakako, tog vremena i ponosni smo. Njegujemo te uspomene na Domovinski rat, to nas je povezalo za cijeli život i ne vidim u tome ništa čudno.

Jednom ste rekli, na snimanju televizijske emisije u Čavoglavama, da vi i vaši prijatelji niste ustaše nego - ostaše. Aludirali ste na činjenicu da ste, unatoč svom nasilju, uspjeli ostati u svom selu, Čavoglavama?

- Da, to je davno bilo. Tako smo se znali šaliti i tijekom najtežih borbi. Morate shvatiti da su to bili teški i po život opasni dani i da smo nakon svega ostali ponosni što smo sačuvali i sebe i svoje selo, naše malo mjesto, naš dio Hrvatske. Od nas se nije očekivao veliki otpor i hvala Bogu da je sve po nas sretno završilo. Mi smo samo dali mali komadić u mozaiku stvaranja naše domovine i zar na to ne smijemo biti ponosni? Nas je i tada pjesma nosila i kad gledam iz današnje perspektive na te dane, s tim našim pjesmama, čini mi se da je upravo sve tako i trebalo biti!

Mnogi smatraju da ste i izvrstan organizator, to što ste od svog sela, malih Čavoglava, napravili graniči sa znanstvenim fantastikom? Danas svatko zna gdje su Čavoglave, a na Dan domovinske zahvalnosti više od sto tisuća ljudi dolazi u to selo...

- To što se dogodilo u našem malom mjestu, to je Božja providnost. Možete vi inicirati, raditi što god hoćete, ako to ljudi ne prepoznaju ništa nećete postići. Ljudi su moju inicijativu prepoznali, pjesma je dala dodatni vjetar u leđa. Mi smo zahvaljujući našim prijateljima koji cijene to vrijeme iz Domovinskog rata imali svesrdnu pomoć, vidjelo se da je ideja iskrena i poštena i sve je išlo malo-pomalo do ovih današnjih razmjera. Danas imamo predivan događaj, proslavu Dana domovinske zahvalnosti u Čavoglavama na koju dolaze ljudi doslovce iz cijelog svijeta. Čavoglave danas izgledaju lijepo, ljudi se vraćaju u naše selo, još kada bi se dogodio neki projekt da se ljudi zaposle u selu to bi bilo pravo blagostanje. To je ono što bih želio, imamo još nekih ideja, vidjet ćemo...

Smijemo li vas pitati, a da se izrazite riječima, a ne pjesmom - što vas najviše boli i smeta u našim današnjim društvenim i političkim okolnostima?

- Najviše me muče licemjerje i nepravda. Domovinski rat su iznijeli branitelji, oni su stvorili hrvatsku državu. A nama se danas nameće da su je stvorile neke druge generacije, a da su branitelji bili tu tek da bi bili... Takve priče moraju smetati svakog domoljuba, zna se kako se stvarala suvremena Hrvatska. Licemjerje koje vlada u našem društvu, taj otrov koji je posijan, jednostavno ne mogu podnijeti i to me razdire. Licemjerje se vidi kroz medije, u svim porama društva. Mi koji smo malobrojan narod, veliki a malobrojan narod s prelijepom državom, i silno volimo svoju zemlju, nemamo dostojnu političku potporu da sjajimo u pravom svjetlu.

Kako vi gledate na budućnost Hrvatske, teška je kriza u zemlji i politička i gospodarska, promišljate li o toj budućnosti optimistički ili pesimistički?

- Čini mi se, s obzirom što smo sve proživjeli kao narod i što se sve događa, da ćemo morati doći do nekakvog zajedništva koje zasad ovdje nikako da zaživi. Drugog rješenja ne vidim. Političari i sve grane našeg društva morat će se, prije ili kasnije, posvetiti stvaranju neke druge, bolje Hrvatske. I vjerujte mi, ja vjerujem u to, kolikogod vam se to može učiniti utopijom. Mi smo radišan narod, ma gdjegod da idete po svijetu - od Australije, Južne i Sjeverne Amerike, Europe - svi će vam to reći. Mi se kao hrvatski korpus iz cijelog svijeta, mislim tu i na Bosnu i Hercegovinu, moramo zagrliti i od Hrvatske učiniti pravo mjesto za život. Druga Hrvatska mora biti poštenija, vjerujem da će pobijediti zajedništvo. Oni koji dijele narod moraju izgubiti! Doći će druge opcije, nove, s mlađim ljudima stavit će konačno Hrvatsku ispred svega. Upravo se na svom novom albumu koji pripremam i bavim tim temama, ako smijem reći...

Svi, ne samo političari i mediji, moramo njegovati i u naše društvo pokušavati unositi optimizam. I mi iz glazbe smo u tome bitni. Puno sam o tome razmišljao, u našem društvu vidljivo nedostaje optimizma. Moje nove pjesme imat će optimističke tonove i to je ono što nam treba. Sve pore društva mora zapljusnuti optimizam, zapravo on se mora ukorijeniti u naš narod. Mediji bi tu puno mogli napraviti. Stanje duha, na posljetku, je najbitnije.

Kada planirate izdati novi album?

- Vjerujte mi, uskoro. Ako se ide mjeriti ova zadnja pauza od šest-sedam godina onda će uistinu biti uskoro. Ne želim više svoju publiku ostavljati bez novih pjesama. Koje već radim, skladam. Dosta toga je već završeno, a kad sve završim idem u studio snimati... Koliko bi to moglo potrajati? Držim da bi za godinu i pol dana mogao doći novi album? I bit će to optimističan album, treba odagnati crnilo i tmurne oblake, dosta je toga!

Albumi

1992. - Moli mala

1995. - Vrijeme škorpiona

1996. - Geni kameni

1998. - Vjetar s Dinare

2002. - E, moj narode

2003. - Sve najbolje (kompilacija)

2006. - Bilo jednom u Hrvatskoj

2007. - Bilo jednom u Hrvatskoj - Split, Stari plac (album uživo)

2008. - Druga strana (obrade starih hitova)

2013. - Ora et labora

  • Autor: Ante Junaković/7DNEVNO
  • Photo: Damir Spehar/PIXSELL
Izvorni članak možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.