Nije to bio lijep prizor... Hrvatski su specijalci bili prinuđeni deložirati Hrvate iz vojnih, srpskih stanova. Naravno, pokušali smo to spriječiti i bilo je neizbježno da hrvatski specijalac ide na branitelja. Bilo je to moje "vatreno krštenje" i od tad se borim da se tako nehumane situacije u Hrvatskoj prestanu događati. U svakom slučaju, na batine sam navikao – uz osmijeh je kazao Danijel Galović kojem je predsjedništvo stranke Živi Zid ukazalo povjerenje i dalo mogućnost da sastavi svoju listu u 1. izbornoj jedinici. Danijel Galović – Lesi, domicilni je Zagrepčanin, bivši pripadnik Tigrova, dragovoljac Domovinskog rata i nositelj liste Živog Zida u 1. izbornoj jedinici. Kroz vrlo živopisan razgovor s Galovićem, otkrili smo još niz njegovih raznolikih afiniteta, ali i kvaliteta zbog kojih ovaj hrvatski branitelj ima najviše šansi izravno ući u Sabor: – U politiku sam ušao sasvim slučajno. Obzirom da sam organizator više od 40. međunarodnih sajmova minerala i kristala te dugogodišnji predsjednik Ultimat fight kluba Trešnjevka, svoj život smatram kvalitetnim i ispunjenim. Ipak, teško podnosim socijalnu nepravdu koju trpi hrvatski narod, a u prvim nastupima Ivana Vilibora Sinčića shvatio sam da u hrvatskoj politici postoji i treći put. Tako sam se priključio Živom Zidu s kojim zajedno pružam otpor prema političkom duopolu koji već 25 godina razgrađuje temelje našeg društva ostavljajući iza sebe pustoš – doznajemo od Danijela Galovića koji se kroz svoje ratne dane prisjetio s kolikim je naporom stvarana država čije raspadanje teško podnosi: “Dragovoljno sam otišao u rat, a što se Savske tiče…” – Kad je počeo rat, jednostavno sam napustio fakultet i dragovoljno otišao na bojišnicu. Čim su oformljene brigade, postao sam pripadnikom Tigrova, ratovao po Lipiku, Pakracu… Upravo zbog mog ratnog iskustva prvih 50-tak dana sam povremeno dolazio u šator na Savskoj 66. Uskoro sam vidio da ta priča ide u krivom smjeru… Zamolio sam, naime, Glogoškog da pruži potporu branitelju kojem se spremala deložacija (obitelj Dukić). Nakon što je potpora izostala, Glogoški mi je kazao kako se oni “ne mogu baviti pojedinačnim problemima”, a shvatio sam da i Klemma guraju neki politički vjetrovi. Tad sam zaključio da je Hrvatskoj nužna depolitizacija hrvatskih branitelja i udruga – kazuje Galović koji nam je otkrio da je prvu deložaciju “odradio ” još 1994.: – Nije to bio lijep prizor… Hrvatski su specijalci bili prinuđeni deložirati Hrvate iz vojnih, srpskih stanova. Naravno, pokušali smo to spriječiti i bilo je neizbježno da hrvatski specijalac ide na branitelja. Bilo je to moje “vatreno krštenje” i od tad se borim da se tako nehumane situacije u Hrvatskoj prestanu događati. U svakom slučaju, na batine sam navikao – uz osmijeh je kazao Danijel Galović kojem je predsjedništvo stranke Živi Zid ukazalo povjerenje i dalo mogućnost da sastavi svoju listu u 1. izbornoj jedinici. To mu, smatra, daje velike šanse da kao jedini dragovoljac Domovinskog rata, uđe u Sabor. Evo što bi Danijel Galović zastupao po eventualnom ulasku u saborske klupe: “Ako dođem u Sabor, učinit ću ovo…” – Već bi na prvoj sjednici zahtijevao hitnu promjenu ovršnog zakona, na način da troškovi vođenja postupka u parnicama ,anjim od 1000.00 kuna idu na trošak ovrhovoditelja, a ne kao do sad na teret građana. Zbog sličnih nebuloza za koju su podjednako zaslužni HDZ i SDP koji su dizanjem ruku u Saboru omogućili ovu neviđenu pljačku, 330 000 hrvatskih građana danas je blokirano, a apsurdnim ovrhama, građani i njihove obitelji danas se izbacuju na ulicu. Svjedoci smo, osim toga, da je naša policija prisiljena da kao dio izvršne vlasti sudjeluje u ovim prljavim poslovima. Umjesto da hvata kriminalce i vrši svoju temeljnu zadaću, a to je da štiti svoje građane i njihovu imovinu, naši časni policajci moraju po nalogu banaka izbacivati ljude iz jedinog doma – kazao je srčani Danijel Galović koji se zajedno sa Živim Zidom zalaže za ukidanje HRT pretplate: – Radmanova televizija kroz svoj program stvara privid zabave i bezbrižnosti, prikrivajući tako pravo stanje stvari. Primjerice, prošle se nedjelje na Trgu svetog Marka obilježavao Dan beskućnika. Novinari su pozvani, ali nije došao nitko. Zašto? Zato što režimska televizija ne želi teme “koje zabrinjavaju”. Ovim što sada nude, jednostavno ispiru mozak.