Tihomir Dujmović: Šutnja duga 70 godina

Premda bi trebalo otvoriti temu o tome tko ima koristi od kukastog križa na Poljudu, žurim se pisati o događaju koji su mediji sramotno preskočili. Naime, analizom toga tko ima koristi od kukastog križa na Poljudu došli bi brzo do nalogodavaca diverzije. Osim toga, rukopis akcije frapantno podsjeća na KOS-ove akcije u ratu, ali ideju da se obavještajna zajednica uključi u istragu gotovo je ismijao ministar policije, koji je dao smjer medijskog linča: HDZ, nogometni savez, politika 90-ih, Zagreb kao metafora.

Pa nije Šuker crtao svastiku

Bojim se da se neće pronaći nalogodavci ove sramote, kao što nikad ne saznamo tko maše s dvije ustaške kape na Thompsonovim koncertima. Nema dvojbe da je HNS odgovoran kao organizator, ali se njih sad tretira kao da su Šuker i Vrbanović sami crtali kukasti križ na Poljudu! Kad se opljačka banka s lošim osiguranjem, pažnja se okreće policijskoj potjeri, a ne nesposobnim zaštitarima. Oni dobiju otkaz, kao što bi i ovi trebali dobiti otkaz, ali državi i policiji ostaje problem da im po zemlji vršljaju tipovi što crtaju kukaste križeve nasred stadiona. Zašto medijska i politička kampanja uporno izbjegava ove relacije? No, vratimo se prešućenom događaju. Mašta komunističkih likvidacija nakon rata znala je biti monstruozna: na Križnom putu su ubijali svakoga tko bi od iznemoglosti pao, u trenucima potpunog partijskog i jugoslavenskog ludila bacali bi žive ljude u jame, a Simo Dubajić se hvalio da je sam ubio na tisuće ljudi, tvrdeći da je pucao dok mu se cijev ne bi pregrijala. Kad su ušli u Zagreb, antifašisti su pokupili ranjenike iz bolnica i pobacali ih u Jazovku, a ponekad im je kao okidač bila dovoljna gola ljudska zavist, pa su ugledne Dubrovčane likvidirali na Daksi. Ne treba zaboraviti da su pobili i 667 svećenika, a ubili su (i to nakon rata!) i 38 novinara! O čemu se uporno šuti! No, zvjerstvo gdje su nadmašili sami sebe, ona crta kad se prestaje biti čovjekom i kad se ulazi u animalnu fazu, zove se Huda jama.

Zakopani u rudarsko okno

Tamo su zakopali par tisuća ljudi u jedno rudarsko okno, pobacali su i dio živih u tu jamu, čime su tim ljudima, priuštili najgoru moguću smrt koja se može zamisliti. Polagano umiranje u nezamislivim mukama. I sve s pečatom partije, Jugoslavije i titoizma! I svi ti časni antifašisti su šutjeli i o ovom zvjerstvu više od 60 godina! Što ti je partijska omerta. U Hudoj jami je prošli vikend održana komemoracija na kojoj su uz pet tisuća nazočnih došla i tri biskupa iz triju država, te parlamentarno izaslanstvo Slovenije i Austrije, jer su tamo osim Hrvata žrtve bili i brojni Slovenci i Austrijanci, no hrvatskog saborskog izaslanstva nije bilo. Tako se pokazuje da kao što nije bilo elementarne sućuti u trenutku kad se zazidavalo rudarsko okno dok su unutra vrištale tisuće nesretnika, tako neke druge sućuti nije bilo ove subote kad je trebalo poslati predstavnike Hrvatske na mjesto koje vapi za sućuti. Činjenica da su pred Hudu jamu stigli predstavnici slovenske i austrijske, ali ne i hrvatske države, provocira retoričku raspravu. Ima li suštinske razlike između današnjih SDP-ovih titoista i titoista iz Hude jame? Zar se i jedni i drugi ne rukovode geslom „ili mi ili oni“? Jesmo li sigurni gledajući kako se odnose prema tim žrtvama, da ovi sve ne bi opet ponovili? Gdje nam je istinski znak katarze? Gdje nam je ljudska gesta istinske sramote i nužnog gnjeva prema životinjama koje su i živim ljudima napunili Hudu jamu? Pred Hudu jamu su došle i državne televizije iz Slovenije i Austrije.

Stravični prizori

No, kamere Radmanove državne televizije se nisu pojavile. Zašto? Zato da ne saznate ništa o Hudoj jami! Da se nastavi partijska omerta o Titovim zločinima! No, onaj tko je vidio videozapis o unutrašnjosti Hude jame, tko je vidio slike mumificiranih tijela, kose ubijenih žena i djevojaka, skelete ljudi u posljednjem samrtnom grču, tko je vidio da su antifašisti zalili betonom ulaz u rudnik, a prije toga studiozno napravili tri vrste neprobojnih vrata do tog okna, da se zločin nikad ne otkrije, tome je baš sve jasno. Naime, nekoliko tisuća ljudi koliko se pretpostavlja da ih ima, likvidirano je zadnje nedjelje u svibnju 1945., tjednima iza službenog kraja rata. Oni koji su imali sreće biti odmah likvidirani pa nisu živi bačeni u jamu, pri ulasku u jamu su morali kleknuti, a zatim je slijedio udarac rudarskim krampom u glavu. Čisti antifašizam, zar ne? Pobacali su ih u tri jame, od kojih je detaljno otkrivena prva. Duboka je 50 metara i do vrha je puna kostiju. Ima li ilustrativnije definicije zločinačke organizacije od ovoga?

Tihomir Dujmović