TKO BI SE NAŠAO U REGISTRU IZDAJICA?

Cijela je tu horda poduzetnika, tajkuna i raznih drugih likova čije je bogatstvo nicalo od 90-ih do danas. Registar izdajica, prijedlog je to HDZ-ova ministra branitelja zbog kojega se na noge ustala cijela javnost jer malo se kome sviđa ideja pukovnika Mije Crnoje. “Upozorili su me da bi trebao postojati registar izdajnika, ne bih to htio komentirati. Što se bude radilo, dogovorit će se usuglašavanjem, nikakav registar izdajnika i ništa slično se neće raditi”, rekao je Petrov.  No, o izdaji i izdajicama u jednom dijelu hrvatskoga naroda dugo se progovara pa je sukladno tome nedavno osnovano Hrvatsko nacionalno etičko sudište koje je pak za izdaju nacionalnih interesa osudilo bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić, bivšeg predsjednika Stipu Mesić te Zorana Milanovića i Milorada Pupovca. Spominjala su se na njihovim tribinama i imena Zorana Pusića te Vesne Teršelič. Međutim, kada pukovnik Crnoja progovara o izdaji, tada treba znati da se i u HDZ-ovim redovima kriju oni koji su zaboravljajući na domoljublje grebali po državnoj imovini nižući tako vlastito bogatstvo. Cijela je tu horda poduzetnika, tajkuna i raznih drugih likova čije je bogatstvo nicalo od 90-ih do danas. Teško da bi svi oni mogli stati u jedan tekst, stoga valja ostati tek na politici kada je riječ o izdaji. Je li većina hrvatskih političara od samostalnosti do danas bila izdajnička grupacija koja je predavala državnu imovinu i resurse stranim državama i kompanijama, pitanje je koje se nameće već na prvi pogled u novije hrvatske povijesti. Zatiranje nacionalnih interesa pripisati bi se moglo već nizu suradnika pokojnog predsjednika Tuđmana. Potom na scenu stupaju Mesić i Račan koji otpočinju rasprodaju imovine po kratkom postupku. Kada već govorimo o Tuđmanovu nasljedniku Mesiću, tada u kontekst izdaje možemo dovesti i njegovo haaško svjedočenje na kojem je u više navrata naglasio kako je Hrvatska bila agresor na suverenu Bosnu i Hercegovinu. Mesićeva izdaja bijaše i dopuštanje stranim obavještajnim službama i urednicima domaćih novina da kopaju po arhivi pokojnog Tuđmana, uzimajući što im se svidi. Spomenimo u ovoj priči i Račana koji je u svojem premijerskom mandatu odlučio prodati banke, Inu, telekomunikacije… Na Sanadera riječi previše ne treba trošiti, a što li je tek s njegovom nasljednicom Jadrankom Kosor i njezinim druženjem s Borutom Pahorom zbog kojeg će Lijepa Naša ostati bez dijela teritorija. A tek ekipa koja je činila Josipovićev tim poput Dejana Jovića, Budimira Lončara i Darije Šilović Karić? Kako gledati na dio Milanovićevih kadrova koji su pokupili mrvice s ionako ispražnjenog stola? Što reći na Mladena Bajića i cijeli pravosudni sustav? Je li izdaja potrkadanje na nacionalnoj i lokalnoj razini? Je li izdaja i ono što se spočitava Milanu Bandiću, Marini Lovrić Merzel, Željku Sabi, Josipi Rimac, Vidoševiću, Zdravku Mamiću i Božidaru Kalmeti? Kako nazvati razne todoriće i rajiće koji su na mutne načine postajali tajkunima? Kako nazvati profiterstvo Ratka Čačića, afere Branka Šegona i šefa mu Slavka Linića koje nikada nisu istražene? Što reći na Radmana i ostatak uhljeba? Izdaja i izdajice tko i kako će ih pobrojati, kada ih je hrvatska politika i poduzetništvo puno baš kao što je šipak pun košpica. I što kada ih pobrojimo? Tko je onaj tko bi se s njima trebao obračunati?