Tko je krivac za stanje i ponašanje u Hrvatskoj?

13.11.2013. 11:46:11

Reflex na raspravu mlade gdje Mire Ivanišević "Tko se može snaći u moru raznih zakona, pa i ustavnih, s bezbroj njihovih izmjena i dopuna i njihovim uredbama?" Odgovor: Nitko osim Šeksa pod maliganima! d.h. Nemate ništa od toga, mlada gospođo ako Vam ja, 85-godinji starac napišem da shvaćam Vaše ogorčenje na stanje i ponašanje u Hrvatskoj. Isto tako ništa Vam ne koristi moja podrška za ispravnost Vašeg pisanja gornje rasprave, za kritičke stavove, za ukazivanje na ovo ili ono. Zaslužujete za napisano školsku ocjenu čistu peticu. Dodat ću i to, da sam (pišem u prvome licu, što znači da za svaku riječ snosim odgovornost ja, a ne nekakvi "mi") da sam zadovoljan napisanim, ali ne i onim što bi još trebalo biti napisano, a nije. Tko je krivac za stanje i ponašanje u Hrvatskoj? Za opće negativno i bezperspektivno stanje i ponašanje glavni krivac je zaostali komunizam, koji je neuporedivo zločestiji, nego je bio u eri svoga bujanja jer je ranjen pa se ponaša poput ranjene zvjeri. Ne ujeda, ali troši sve resurse. Drugi krivac smo mi i to sve kategorije ljudskog društva jer ne samo da trpimo ili podnosimo zaostali komunizam u Hrvatskoj, nego biramo komuniste u sve oblike i u sve razine vlasti u Hrvatskoj. Već ovdje slušam proturječnost: Nisu bolji niti nekomunisti, a to je zato jer svi smo isti. A tko su to nekomunisti u Hrvatskoj?! U Hrvatskoj su svi komunisti, samo što jedni imaju partijske knjižice, a drugi nemaju. Komunizam je u eri svoga bujanja zarazio sve nas sa svojim komunističkim smradom. To je slično kao kad nepušači sjede u prostoriji jakih pušača. Na duhan mirišimo ili smrdimo svi nepušači kao i pušači. Prema radu u Hrvatskoj i u ponašanju podjednaki su komunisti i drugi "građani". Komunizam je opasno bolesno stanje društva - naroda, a mi Hrvati se ne liječimo od komunizma. Ne treba trošiti riječi za dokaz. To vidimo i osjećamo, a ništa ne poduzimamo protiv. Mi imamo u Hrvatskoj dvije opcije komunizam i antikomunizam, koji se međusobno uravnotežuju. Protiv komunizma imamo dva jaka "antibiotika", a ne koristiomo nijedan: Prvi "antibiotik " je kršćanstvo, a drugi "antibiotik" su rezolucije Europske Unije, napose: Rezolucija 1481 za lustraciju totalitarizma, a taj je komunizam u Hrvatskoj. Ako bi se kršćanstvo ozbiljno suprostavljalo komunizmu, ne bi komunizam trajno ili dugo pa i najdulje vladao u najkršćanskijim - najkatoličkijim gradovima u Hrvatskoj poput Zagreba, Rijeke, odnedavno i Splita. Ostale gradove i mjesta od Lovrićkinog Siska pa do moga, nekad ustaškog Slunja prepuštam mlađima od sebe, da ih statistički obrađujete. Što nama vrijedi, ako neki od Pozaića ili Bogovića zagrme na proštenjima protiv vlasti, kad su te komunističke vlasti izabrali ponajviše, ponajbolji katolički vjernici. Svećenicima je od tih istih Pozaića do Bozanića zabranjeno bavljenje politikom pa vjernici i vjernice s još nerastopljenom hostijom u ustima idu glasati za komunjare. Ako bi im svećenici smjeli reći, za koga ne trebaju glasati, nikada komunisti ne bi pobijedili na izborima. Postojeće stanje se potvrđuje samo sa sobom pa ne trebam primjere. Dovoljno je vidjeti da u državi s malne 90% rimokatolika, grkokatolika i starokatolika vlada ateistički komunmizam. Diplomiranog komunističkog truta i bitangu Milanovića nije izabrala moja mozaički obojena duša, nego one najčišće rimokatoličke dušice, a taj Milanović - crveni mrzitelj svega hrvatskoga je sto puta gori od nekadašnjeg Bakarića. Primjerice, Bakarić je nas Hrvate u dijaspori nazivao pravim imenom - ustaše, ali nam nije uskračivao pravo glasovanja, statistički upis u Hrvate niti je poput Milanovića promukao od govorancija protiv Hrvata u dijaspori. Milanović je uspješno razjedinio i međusobno "ukriž nakriž" posvađao Hrvate. Evo sada, Milanović odbija kupiti dionice INA-e, a ne nudi ih Hrvatima u dijaspori, koji bi ih zasigurno kupili u korist Hrvatske. Drugi antibiotik je Rezolucija 1481 protiv totalitarizma - komunizma. Neka mi netko pokaže jednog komunjaru, koji je od vladavine Tuđmana do "odmrznute lignje" Josipovića osuđen. Baš suprotno: Četnikokomunist Simo Dubajić je za 30.000 poklanih Hrvata dobivao doživotnu privilegiranu mirovinu. Slično u slunjski krvnik, udbaš Petar Zinaić za 8.000 poubijanih Hrvata... Svjedoci smo komunističke obrane Perkovića i Boljkovca, a tisuće njima sličnih i srodnih po zlodjelima poput Manolića, Mesića... koje nitko niti ne dira. Čak niti tršćanski bankar i sisački kum Slavko Linić ne dira u njih niti u povlaštene mirovine komunista i četnika. Jednonogi kreponja - gigazločinac Tito, deveti s liste najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća "ukrašava" u Zagrebu Trg hrvatskog narodnog kazališta ili Trg hrvatskog sveučilišta. Svi to vidimo počev od uličnog prosjaka do gradonačelnika Bandića (ne zaboravimo sveučilišnog rektora i kazališnog diraktora) i nitko ne dira gigazločinca Tita. Gdje su ti veliki Hrvati i Hrvatice u 50.000 nevladinih udruga , u malne 150 političkih stranaka, u blizu 50 vjerskih sljedba, u stotinama karitativnih kuhinja u blizu pola milijuna nezaposlenih... Svi se klanjaju jednonogom šepavom "bogu" Titu. U Hrvatskoj vlada praznovjerje i mnogobožtvo od bezboj titića do velikog ateističkog "boga" Tita. Kako to da u bezboju tih na državnom proračunu parazitirajućih udruga i partija, nitko neće ustrojiti instituciju ili udrugu za sprovedbu EU Rezolucije 1481. Izgleda, da se svi slažu s postojećim stanjem i sve strukture su umrežene jedna u drugu. Primjerice, u nedjeljnoj vjerskoj emisiji iza Stankovićevog rata sa sisačkom vlajinom, koju su triput izabrali Hrvati, prikazane su karitativne pučke kuhinje i to sve u velikim gradovima. Među korisnicima tih kuhinja ima više mladog ili osrednje starijeg svijeta, nego pravih prosjaka. Ovdje se mogu postaviti barem dva opravdana pitanja: 1. Zašto te pučke kuhinje nisu locirane na neobađenim plodnim zemljištima Slavonije pa bi kuhinjski abonenti mogli obrađivati zemlju i jesti plodove svoga truda. 2. Otoci su nam pusti. Zašto taj mladi i osrednje stariji svijet ne napuči hrvatske otoke pa pola hrane iz karitasa, pola iz mora može žvjeti ponosno na sebe jer je za svoj obrok i istovremeno za svoju domovinu nešto učinio. Na hrvatskim otocima se zatvaraju škole jer nema učenika. Zašto mladi ljudi ne dolaze na otoke pa stvaraju djecu i rade kao svoji gospodari za sebe, nego idu s fakultetom biti čistači i čistačice (nažalost i bordelašice) u Canadu ili drugdje svijet?! Ima još dosta poticaja u raspravi od gospodje Mire Ivanišević. Zadržat ću se samo na manjinama. Živjele manjine jer time nazdravljam i sebi jer sam manjinac u brojnim kategorijama. Da ne duljim postavit ću štošta u deklarativnom i upitnom obliku. Hvalimo se da u Hrvatskoj vlada demokracija, a demokracija je pravo većine. Kako to da se u Hrvatskoj manjine nameću većini, ako vlada demokracija?! Pogrešno se primjenjuje i Međunarodna konvencija o manjinama. Prije rasprave o tome podsjetit ću sve zainteresirane, da su Konvenciju o manjinama stvorili veliki i moćni za male narode, da bi se mali mogli međusobno svađati, a upravo veliki i moćni u svojim državama ne sprovode Konvenciju o manjinama. Francuska i Engleska ne priznaje manjine u svojoj državi, Njemačka je protiv "multi kulti", Putin kaže: Rusija pripada Rusima; mala ali moćna Švicarska ne dozvoli gradnju minareta, a manjine integrira i asimilira u Švicarce, ako se dijete stranih roditelja rodi na američkom brodu, ono je US-Amerikanac. Dakle, ono što veliki i moćni nameću malima ima ulogu "Divide et impera". A sada se vraćam u Hrvatsku isto polazeći od Konvencije za manjine, koja ukazuje na posebna prava manjinama, gdje su one brojčana većina. Logično, demokratski i pravedno bi bilo primjeniti pravo podpune jednakosti, (a ne nadpravo!!!), gdje su "većina i manjina" približno u istome broju ili manjina brojčano prevladava. Hrvatski sabor je u nizu zakona za školsku "dvojku" obznanio zakon prema kojemu manjina stječe posebna prava (nadprava!) s 33%-tnom zastupljenošću. To je s onu stranu zdrave pameti, zdrave logike i pravde jer se manjina nameće većini. Uz sve drugo, zanemarena je demokracija, kao pravo većine. Odkuda u Hrvatskoj stotine takvih manjinskih namatanja hrvatskoj većini, počev od pedera i lezbijki do srbskih četnika i talijanskih fašista?! Upravo iz ovih najglasnijih nacionalnih manjina u Hrvatskoj (Srbi i Talijani) su se zvjerski i genocidno borili protiv Hrvata u Hrvatskoj i tako ostvarili svoj postotak po slovu hrvatskog zakona, čak i s nižim postotkom od 33%, primjerice Varaždin, Zagreb, Rijeka... Valja primjetiti da niti tu Milanović i milanovićevci nisu dosljedni. Primjerice u HRT-u ima više od 35% Srba, a nema srpske ćirilice. U Milanovićevoj partiji i vlastima ima trećina Srba i posrbica, a nema srpske ćirilice. Za Pupovca, govore poznavatelji, da on ne zna pisati ćirilicu. Ako smo u pravu ili u nepravu, zašto nismo dosljedni pa očekujmo srpsku ćirilicu u Vladi i Saboru RH i u medijima: HRT-u i novinstvu. Eto, ovime sam hrvatsku mutež još više zamutio, iako nisam niti dotakao razne "antifašiste" Mesiće, Vidoševiće, Bajiće, Pupovce i 41000 privilegiranih boračkim umirovljenika, među kojima ima bleiburških, jazovskih i maceljskih...koljača... Što tek reći sisačkog kuma Slavka Linića, koji spava na "ušteđenim eurima" u tršćanskoj banki, a cijedi i zlostavlja za 2 kune piljarice na tržnicama. Prepuštam mlađim brižnicima nedavni osnutak nove Komunističke parije u Hrvatskoj... Isprčavam se što nisam niti pojmovno dotakao razne zaslužnike poput Sanadera, koji organski povezuje vjeru i nevjeru pa mu je bilo dozvoljeno sve, a suđenje njemu stajat će Hrvatsku više nego je on pokrao. Još jedno pitanje: Zašto Hrvatska nema Sud po hitnom postupku, jer su i lopovi krali brzo?! S moje strane dosta. Ostajem uz najljepše hrvatske pozdrave, neizostavno: Za dom - Spreman! Dragan Hazler - hrvatski djelatnik Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.