Tko je samouhljeb Pernar da proziva hrvatske branitelje?

Prije nego što je postao saborski zastupnik, i zvijezda društvenih mreža, mladi Ivan Pernar je poput tisuće mladića širom Lijepe Naše sanjao o tome da ojača malo svoje mišiće. Vjerojatno je vjerovao kako će tako biti privlačniji nježnijem spolu. Na žalost, nije se uspio prilagoditi pravilima teretane. Slagao bi male utege štangu, takozvane plivadone, one sitne ploče od po nekoliko kilograma na štangu, ali je bio prelijen da ih vrati na njihovo mjesto. Nije znao ni čemu služe osigurači. Ivan Pernar, bio je prevelika šeprtlja i za ovakvo okruženje, gdje uistinu ima svakakvih likova. Suprotno od onih benignih zbunjola, Pernar je bio i bezobrazan. Zbog svega navedenog su mu prigovarali u teretani, a on se durio. Iako je bio potpuno nepoznat, nezamjetan i poprilično opskuran mladić, očito je već tada imao visoko mišljenje o samom sebi. To visoko mišljenje, nije imalo nikakvog temelja u stvarnosti, ali to i nije najbitnije za uspjeh u društvu. Ponekad su i deluzije sasvim dovoljne za proboj na društvenoj ljestvici. Najvažnije su upornost i tvrdoglavost, osobine koje Pernaru nitko ne može osporiti. Hrvatska je u nekim stvarima kao umanjena Amerika. I ovdje se mogu ostvariti snovi, naravno ne svima, nego samo odabranima poput Ivana Pernara. Problem je samo u tome što kad se takvima ispune snovi, onda tek njihovi ego tripovi, postanu nepodnošljivi. Pošto su osobe s narcisoidnim poremećajem zaljubljene u same sebe, i sve što rade, one onda imaju stalnu potrebu da sve druge izvještavaju o potpuno nebitnim detaljima iz svog života i svakodnevice. Također, smatraju kako bi svi drugi ljudi u državi trebali preslikati njihove životne navike i uvjerenja. Ivan Pernar bi htio da svi budu kao on, i uopće mu nije jasno kako se itko ne može s njime u svemu slagati. Jer ono što on zbori, i kako živi, pa to je primjer svima. Ima najbolju djevojku, koja uopće nije ljubomorna na silne obožavateljice što ga stalno opsjedaju. Pričaju mi njegovi kolege, kako su ispred parlamenta redovi žena i djevojaka, koje i po najvećoj hladnoći stoje, ne bi li barem na trenutak, dotakle Ivana Pernara. Nije mu lako. Zovu ga u sve države bivše Jugoslavije kako bi im ispričao priču o tome kako su nas zavadili. A on zna i tko. Tuđman i Milošević. Sve su se njih dvojica dogovorili, i zbog toga je bio rat. Skužio je i zašto HDZ praktički uvijek dobije izbore. Imaju branitelje koji većinom za njih glasaju. Kaže da je takvih pola milijuna. Pritom ne spominje koliko je uistinu braniteljskih mirovina, već banalizira, te se služi poluistinama i lažima kako bi nametnuo svoju tezu. Ti građani, većinom u pedesetim godinama života su za Pernara uhljebe kojima je vlast osigurala egzistenciju. U nekim slučajevima, to je možda i točno, samo što im je slabo to uhljebljivanje. Većina je nezadovoljna i ogorčena. Osjećaju se izigrano, prevareno i izdano. Ali pozabavimo se s definicijom uhljeba. Radi se o osobama kojima drugi osiguraju ležerno, i obično dobro plaćeno radno mjesto, bez prevelikih obveza. Uhljeba prethodno mora demonstrirati nesposobnost samozapošljavanja ili pokretanja nekog novog posla s vlastitim idejama. Na tržištu rada treba biti bezvrijedan. S vremenom se rješenje samo nametne. Treba ga negdje uhljebiti, a kud ćeš bolje mjesto za uhljebljivanje od Hrvatskog Sabora? Prosječan umirovljeni branitelj, neovisno o ratnom putu, ima daleko više staža i pravog rada nego zastupnik Ivan Pernar. Taj podatak ne govori toliko o braniteljima, koliko o Pernaru. Taj dečko je sposoban jedino za politiku, i to u zemlji gdje se napaćeni i očajni građani već odavno hvataju za slamke. Jedna od tih slamki je Ivan Pernar. Iza njega nema nikakvih osobnih postignuća, uspjeha, pa ni rada, a ima prihode veće nego da je stopostotni vojni invalid, s četiri godine provedene na bojištima. Za razliku od državnih uhljeba, Pernara su uhljebili njegovi birači, i u tome je jedina razlika između njega i svih nesposobnih i lijenih kadrova koje su desetljećima uhljebljivali HDZ, SDP, HNS, i sve druge stranke. Doduše, i on ima zasluga za to uhljebljivanje i stoga možemo reći kako je Pernar neka vrsta samouhljeba. I sada takav neradnik, drži moralne prodike o radu i opterećenju državnog proračuna braniteljskim mirovinama i pravima? Normalno, ne usudi se spomenuti civilno društvo i bezbrojne udruge koje žive od države koju permanentno potkopavaju. Ma ajde dečko, spremi makar one utege na mjesto, pa se onda javi za riječ u Hrvatskom Saboru. Marin Vlahović / Dnevno.hr