Tko pod drugim jamu kopa..

Hrvati su narod specifičan po mnogočemu a ponajviše po paradoksima, rijetko ili čak po prvi puta zapisanim u povijesti ljudskog roda. Ne znam postoji li narod koji je u povijesti dobio rat a izgubio državu, narod koji je svoje pobjedničke vojskovođe izručio sudu da im sudi zbog obrane vlastite države i narod koji se nakon ratne pobjede ispričavao poraženima dovodeći ih u povlašteniji položaj od samih sebe. Mislim da ne postoji a gotovo sam sigurna da nikad nije i nikad neće biti naroda koji je dva puta za predsjednika birao čovjeka koji je državne tajne dijelio naokolo k'o šarene bombone i po svijetu hodao govoreći protiv države kojoj je predsjednik. Pa kao da je to bilo malo, nakon njega ponovo biraju čovjeka koji se ispričava za agresiju drugom narodu kojeg smo pomagali u najtežim i najkrvavijim danima agresije, a kao vrhunac svega za ministricu vanjskih poslova izabrana je žena koja državu čijoj je diplomaciji na čelu, proglašava agresorom dok se pravom agresoru klanja do poda. Premijera koji ni sam ne zna gdje je bio kad mu je država međunarodno priznata i ostale biserne izjave na razini djeteta s posebnim potrebama, ne treba posebno opisivat. Vjerujem, zapravo se nadam, da ćemo postat i prvi narod koji je izbačeni iz Europske unije i prije nego što stignemo raspakirat kofere. Sva gore spomenuta vesela družina, ruku pod ruku s ekipom ubačenom u sam vrh državotvorne stranke poznatije kao HDZ godinama se pripremala za ulazak u tu famoznu tvorevinu, ne žaleći ni truda ni (našeg) novca kako bi u njoj utopili Hrvatsku, državu koju nikad željeli nisu. Godinama smo bili izloženi najgnusnijim oblicima manipulacija i poltronstva, godinama su nas maltretirali floskulama kako EU nema alternativu, čineći sve čega su se dosjetili samo da se dokopaju udobnih EU fotelja i bogate EU riznice. Mijenjali su zbog toga i Ustav i zakone, prodali ili poklonili sve što je bilo upotrebljivo, izvrgavali javnom ruglu svakoga tko se usudio pomišljat drugačije od njih i konačno su uspjeli. Hrvatska je prodana Europskoj uniji a hrvatski narod prepušten na milost i nemilost neokapitalizmu. U to ime pripremano je i veliko slavlje, ravno kraljevskoj svadbi, na koje su pozvani gotovo svi koji na svjetskoj političkoj sceni nešto znače. Ali onda hladan tuš dobrodošlice i sve je veselje palo u vodu. Preko noći iz hrvatskog medijskog prostora nestale su tisuću puta ponovljene rečenice: „Zločin je zločin“, „Neka svatko na sudu brani svoju nevinost“, „Hrvatska ne može biti talac jednog čovjeka“.. Nastala je mučna tišina, zašutjeli su odjednom svi dosadašnji bukači i zagovarači europske demokracije, žute zvjezdice izgubile su svoje blještavilo, nastala je opća panika a sve zbog toga jer jedna od članica te velike i sretne obitelji ima s novopridošlom članicom nekih starih, neriješenih računa. Bahati i nadobudni titini sljedbenici mislili su izigrat europske zakone kao što su ih izigravali zadnjih 70-tak godina ali loše su mislili. Posljedica je to pretjeranog gledanja partizanskih filmova i slušanja partizanskih bajki u kojima su partizani uvijek svojom lukavošću i prepredenošću nadmudrili tupaste Švabe. Al' su se gadno prevarili, jer Švabe nisu ni tupasti ni senilni, samo su godinama strpljivo čekali priliku za ispostavu računa. Bacili su ovoj pohlepnoj bandi udicu sa slasnim mamcem i banda se upecala. I sve su lijepo potpisali i na sve su pristali samo nisu čitali što potpisuju, inače im ne bi promaklo kako u EU komunizam ima isti tretman kao i nacizam, s tom razlikom što su se Švabe od nacizma davno rastale a banda je ostala komunistička i u duši i u glavi. Pa sad lijepo slijedi bolno buđenje pod svjetlima demokracije za razliku od „demokratije“ na koju su naučeni. Mislili su utopit Hrvatsku da je više nikad nema a usput su utopili i sebe. Kad su predali suverenitet Hrvatske u ruke EU predali su i svaku mogućnost samostalnog odlučivanja o bilo čemu, pa tako i o tome koga hoće a koga neće izručit kad ga neka od članica EU zatraži zbog zločina počinjenog na njenom teritoriju. Sad mogu donijet zakone kakve hoće i koliko hoće, EU im lijepo poručuje „Malo morgen“ Pa zar su stvarno vjerovali da će EU mirno gledat komunističku enklavu u srcu Europe? Zar su vjerovali da je Njemačka zaboravila pod kojom ideologijom je pobijeno na tisuće njemačkih vojnika nakon Drugog svjetskog rata i koliko je tisuća njemačkih obitelji protjerano iz svojih domova? Sve će to doći na naplatu i toga je banda svjesna ma koliko Zoki kukurikao da tako neće biti. Zato su se i razletjeli na sve strane, od Londona do Beograda tražeći rezervni položaj na koji će se povući al' povlačenja nema. Jama koju su iskopali Hrvatskoj postat će njihova vlastita grobnica. Sad ćemo lijepo počet s Perkovićem a završit ćemo tko zna gdje, mislim da ni oni sami ne znaju tko je sve njihov i tko sve ima prstiće u udbaškom pekmezu. Kad se klupko odmota i kad krene lustracija vrlo je izgledno da će državni aparat i velik dio državnih službi ostat bez djelatnika pa možda će tek tada, kojeg li paradoksa, Hrvati pod tuđinskom vlašću zavladat svojim institucijama. Državu imat nećemo, toga smo svjesni al' nećemo više imat ni komunistički okot za vratom. Hajde neka i od te EU imamo bar neke koristi kad smo već na silu ugurani u nju. Pravda se vozi na sporim kolima ali uvijek stigne do cilja pa je eto stigla i do nas. Hrvatski narod konačno će doživjet obračun sa svojim ubojicama ali tu pravdu će skupo platit.   Jasna Dautanac Izvornu vijest možete pogledati OVDJE