Tko sa Srbijom tikve sadi....

Znate li onu (srpsku) narodnu: „Ko sa đavolom tikve sadi, o glavu mu se lupaju“? Mislim da bi je u svakom slučaju trebalo zapamtiti, pogotovu kad su u pitanju naši odnosi s istočnim sujedima. Neću se vraćati u prošlost i spominjati kroz što smo sve prošli posljednjih 30-ak godina i što nam je sve stizalo s te strane, ali pitam se: Jesmo li mi uopće sposobni voditi realnu politiku i postaviti se sukladno situaciji ili smo ostali naivni „dudeki“ koje ništa, ama baš ništa (kao u slučaju onog našeg dobrodušnog i naivnog lika iz kultne TV serije „Gruntovčani“ kojega je tako sjajno oživotvorio Martin Sagner) ne može dozvati pameti i navesti na prihvaćanje stvarnosti? Učimo li mi išta od povijesti (neću citirati onu već pomalo „ofucanu“ latinsku izreku, pitam se, više onako za sebe) ili ćemo doista ostati vječiti dežurni naivci i „kanta za nabijanje“? Poslije mukotrpnog i krvavog puta do samostalnosti, bez ikakvih uvjeta pristali smo na „normalizaciju“ odnosa sa Srbijom i pomogli dojučerašnjem agresoru da izađe iz izolacije, a da nismo tražili ništa za uzvrat!? Tek tu i tamo se spominjalo problem naših nestalih u ratu, povrat opljačkanog kulturnog i umjetničkog blaga, i sramežljivo, bojažljivo i vrlo rijetko istina o agresiji i potreba da Srbija prizna svoju krivnju, dok se o naplati ratne štete i brojnim drugim aspektima nije niti progovaralo (a sve opet u ime „dobrosusjedskih“ odnosa). Stara je istina da je za svađu potrebno dvoje – ali isto vrijedi i za korektno partnerstvo, za dobrosusjedstvo, za iskrene i fer odnose između dvije države! Pohvalno je to što se ne želimo svađati sa Srbijom i pristajati na govor mržnje koji nas zasipa s njihove strane, ali, zar stvarno moramo šutke podnositi sva ta poniženja POSLIJE SVEGA KROZ ŠTO SMO PROŠLI!? Zar se na lijep, ali primjereno oštar način ne mogu postaviti uvjeti pod kojima s njima možemo uopće razgovarati – o bilo čemu?! ZAŠTO, PRIMJERICE, SVE ZEMLJE BIVŠE JUGOSLAVIJE KAO IZRAZ DOBRE VOLJE I ŽELJE ZA NORMALIZACIJOM NE BI POTPISALE POVELJU O DOBROSUSJEDSKIM OSNOSIMA I ODRICANJU OD BILO KAKVIH TERITORIJALNIH ASPIRACIJA PREMA DRUGIM DRŽAVAMA – POTPISNICAMA? Zar to ne bio bio konkretan pomak koji bi doveo do poboljšanja sigurnosnog stanja u ovom dijelu Europe? Volio bih da mi tko kaže, kakve smo mi to „izraze dobre volje“ sa strane Srbije do sada doživjeli? Jesu li priznali krivnju za agresiju i strašne masovne zločine što su ih počinili na našu štetu? NISU! Jesu li pokazali minimum dobre volje u otkrivanju sudbine naših nestalih u ratu (onih koje su oni skupa s martićevcima i ostalom bandom pobili u agresiji)? NISU! Podatke o njima daju nam povremeno, dinamikom koja njima odgovara u skladu s njihovim interesima i političkim potrebama – iako im je sve jako dobro poznato! Je li tko od naših diplomata i političara koji vode hrvatsku državu postavio uvjet da se obiđu groblja u Novom Sadu, Somboru, Bačkoj Palanci, Odžacima i drugim gradovima Vojvodine i provjeri KOLIKO JE NAŠIH HRVATA TAMO POKOPANO POD OZNAKAMA „NN“? Do kada će roditelji naših nestalih, njihova djeca, braća, sestre, čekati na trenutak da mogu zapaliti svijeću i pomoliti se za svoje najmilije na grobovima!? KAKO SE S NJIMA MOŽE UOPĆE O BILO ČEMU RAZGOVARATI KAD NISU SPREMNI RIJEŠITI OVO ZA NAS NAJBOLNIJE PITANJE?! Jesu li pokazali dobru volju u saniranju posljedica agresije, napose i onih materijalnih? NISU! Oni neće ni razgovarati o problemu enormne ratne štete koja je nanesena Hrvatskoj, a o materijalnoj odšteti nema ni govora! U isto vrijeme, s njihove strane, ali i sa strane etnobiznismena Milorada Pupovca i njegove klike koja živi od srbovanja i latentnog sukoba s većinskim hrvatskim narodom, od svršetka rata do danas, iz dana u dan, na krajnje drzak i bezobrazan način Hrvatsku se opominje i kritizira da „nije dovoljno učinila na obnovi kuća i povratku Srba“!? JESU LI SRPSKI RATNI ZLOČINCI OSUĐENI ZA ZLODJELA I JE LI ITKO SPREMAN NAMIRITI ŠTETU KOJU SU NAPRAVILI? Hrvatska se treba sramiti što iz svoga državnog proračuna još uvijek nije obnovila sve ono što su Srbija, „JNA“ i četnici (kako domaći, tako i oni iz Srbije) srušili i uništili u razoblju od 1991. do 1995. godine?! PERVERZIJA! Pokazuju li danas dobru volju za njegovanjem stvarnih korektnih odnosa s Hrvatskom? NE! Laju neprestano, poput bijesnih pasa – počevši od ćosavog četničkog vojvode i (nažalost) neosuđenog ratnog zločinca Šešelja, do njegovog (bivšeg) potrčka Aleksandra Vučića, opskurnog vojvode Nikolića (Tome Grobara) i dežurnog lajavcaVulina. Reže, kevću, prijete, prozivaju, optužuju, izlivaju žuč, pokazuju svoje nakaradno, ružno, primitivno i agresivno lice – koje dobro poznamo iz razoblja ratova. Ni jedna obljetnica obilježavanja bilo kojeg državnog blagdana kod nas ne može proći a da nas hijene i lešinari iz Beograda ne podsjete što su nam sve napravili 90-ih godina prošlog stoljeća! Laju i kevću i kad postrojimo vojsku za mimohod, nabavimo nešto od vojne opreme – njih bi valjda trebali pitati čime smijemo naoružati HV? Jasenovac, „genocid“, „ustaški vikar Stepinac“, „revitalizacija nacizma i fašizma u Hrvatskoj“ – nema te gadosti koju nisu izlajali dojučerašnji agresori koji su na ovim prostorima u zadnjih 100 godina trajni remetilački čimbenik sa svojom naci-fašističkom velikosrpskom ideologijom i praksom genocida i etničkog čišćenja. Tko o čemu…Srbija o poštenju… Ćosavi vojvoda Šešelj (mentor i politički otac današnjih gospodara Srbije Vučića i Nikolića) ne propušta ni jednu priliku da popljuje žrtve i baci blato na Hrvatsku – i to preko medija koje kontroliraju vlasti! Tko u tomu ne vidi jednu te istu politiku (Šešelj – Nikolić – Vučić) taj je potpuno neobavješten, glup ili naivan! U Srbiji danas ni u jednu bilo kakvu zabavnu(a kamo li u ozbiljnu informativnu) TV ili radio emisiju ne može doći onaj tko ne paše vlasti i to znaju ljudi u Srbiji jako dobro. Onaj tko misli da između Šešelja i njih ima bilo kakvih suštinskih razlika ili sukoba, taj ništa nije naučio iz onoga što se događalo u prošlosti. Eto ih, danasopet prijete svojim zrakoplovima, nadmeću se u vojnoj sili, zatežu odnose, trabunjaju o tomu kako „Srbija nikad više neće dozvoliti ugrožavanje svojih granica i Bljesak i Oluju“!? Onda su (valjda) ratovi 90-ih godina vođeni u Srbiji, ili je „krajina“ još uvijek u granicama Srbije (?!) trećeg nema! Prizivaju treći svjetski rat kako bi ostvarili „veliku srbiju“! Je li to ambijent za dobrosusjedsku suradnju? Ja bih prije rekao da imamo za susjede luđake, i to ne obične, nego teško, duboko i trajno poremećene luđake koje se mora držati na distanci. Ne vjerujem da su većina Hrvata „dudeki“ i da će tek tako progutati sve ovo što im se servira. Mislim da nas je iskustvo iz prošlosti ipak nečemu naučilo, bar nas, obične ljude. A što se tiče bijesnih pasa, hijena i lešinara s istoka, mogli bi se ponekad prisjetiti svoje slavne bježanije iz 1995. godine. BILO JE TO JADNO I KUKAVNO – poslije svih onih ubijanja, paleži, rušenja, silovanja i pljački koje su „junački“ počinili dok su skupa s „JNA“ žarili i palili po Hrvatskoj. HRVATSKA IH JE PUSTILA DA ODU NEKAŽNJENO – ŠTO NI JEDNA DRUGA DRŽAVA I VOJSKA UČINILE NE BI! Kad bi se makar povremeno sjetili ove svoje „junačke“ epizode, možda bi poslije toga bili manje „nabildani“ i samouvjereni?!