Tko su Alemka Markotić, Willie Beros, Krunoslav Capak? Stručne i znanstvene biografije

Radovi o koronavirusima u Hrvatskoj uglavnom su objavljeni u veterinarskim časopisima. Kada je riječ o epidemijama, često se pojavljuju izvještaji o velikim povijesnim slučajevima, poput španjolske gripe i njihovom lokalnom utjecaju. Karlo Vajdić također istražuje profesionalne biografije vodećih stručnih trojki za borbu protiv virusnih corona u Hrvatskoj
-
Naslovna fotografija: Alemka Markotić, N1
Zdravstvenu borbu protiv epidemije koronavirusa 2019-nCoV u hrvatskim vodama Vili Beroš, ministar zdravstva, Alemka Markotić, ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. O našim operativnim vještinama u ovim trenucima potpune će biti ocjene moći tek kad se epidemija budemo gledali s malo povijesnih odmaka, a ne u međuvremenu smo odlučili bacili pogled na svoje, ali i općenito hrvatski znanstveni opus vezan uz koronaviruse, epidemije i srodna područja.
Alemka Markotić javnost doživljava kao stručnjaka na pravom mjestu u pravo vrijeme, a u stručnoj biografiji objavljenoj na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postoje i neki argumenti , gdje je predstavljena kao sugrađanka iz Klase medicinskih znanosti. Markotić je diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu krajem osamdesetih. Praksu je obavljao u Domu zdravlja Zavidovići, a u prvom dijelu 1990-ih radio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu na području mikrobiologije. Sredinom 1990-ih došla je u Zagreb gdje je najprije radila na Imunološkom zavodu, a od 2005. zaposlena je na Klinici za zarazne bolesti, odakle je postala ravnateljica. Magistrirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirala krajem devedesetih.
Osvojila je nekoliko nagrada, održala predavanja na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima, od Sjedinjenih Država do Turske, sudjelovala u i / ili vodila desetak domaćih i stranih projekata zaraznih bolesti. Bogata bibliografija radova objavljenih u domaćim i stranim časopisima otkriva da se Markotić profesionalno bavio proučavanjem hantavirusa. Hantavirusi su slični koronavirusima po tome što su u oba slučaja jednolančani RNA virusi. Hantavirusi najčešće prenose glodavci i, poput koronavirusa, kod ljudi mogu uzrokovati smrtne bolesti.
Samo jedno od dva najcitiranija djela povezano je s hantavirusima. Prema Google Scholar-u, članak o karakteristikama infekcija uzrokovanih virusima Puumala i Dobrava u Hrvatskoj, objavljen 2002. godine u Journal of Medical Virology , citiran je više od osamdeset puta. Infekcija tim virusima uzrokuje tzv mišja groznica, ili hemoragična groznica s bubrežnim sindromom i ova bolest česta su tema znanstvenih radova koje je objavio Markotić. Citirano djelo, također s više od osamdeset citata, čiji je autor autor Markotic, objavljeno je u časopisu Imunitet 2014. godine, a bavi se ulogom molekula pentraksina 3 u urođenom imunitetu protiv infekcije mokraćnog sustava., Rad pokazuje da je nedostatak ove molekule povezan s većom vjerojatnošću upale mokraćnog sustava. Na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabrano je desetak radova s različitim brojem citata nego na Google znalcu, vjerojatno zbog drugačije klasifikacije. Postoje i časopisi u kojima je ona objavljivala, od kojih je najuticajniji The Lancet .
Markotić je također bio u timu koji je 2013. objavio znanstveni članak u časopisu Acta clinica Croatica na temu neobičnih izbijanja mišje groznice, dijelom povezanih s trčanjem utrke Snježne kraljice 2012. na Medvednici. Studija u kojoj je sudjelovala i na temelju koje je objavljen rad 2009. godine u časopisu Epidemiology & Infection by Cambridge University Press, izdvojila je susjednu Bosnu i Hercegovinu kao europsko žarište hantavirusa.
Od domaćih časopisa Markotić najviše objavljuje u časopisu Journal of Infective Diseasses, publikaciji koju je objavila njena matična Klinika za zarazne bolesti. Fran Mihaljević, priredio i uredio Plivov stručni časopis Medicus . Markotić je također recenzent desetak domaćih i međunarodnih časopisa. Još 1997. godine objavila je svoje prvo djelo u časopisu The Lancet na temu prijenosa hantavirusa s čovjeka na čovjeka, a pojavila se i u brojnim drugim utjecajnim međunarodnim znanstvenim časopisima.
Pisala je o slučajevima zapadnog Nila u Hrvatskoj i drugim aktualnim epizodama zaraznih bolesti u tom području. Najčešće su to bili različiti virusi gripe , a u članku iz 2007. godine u časopisu Clinical and Experimental Immunology, Markotić je bio dio tima koji je ispitivao ishode cijepljenja protiv gripe kod pacijenata s post-traumatskim stresnim sindromom uzrokovanim ratom .
U vrijeme kada se azitromicin spominje i kao dio liječenja covid-19, nije nerazumno znati da je Markotić analizirao i njegov protuupalni učinak kod respiratornih infekcija . U njezinoj trenutnoj krizi pomoći će joj i predavanje o zaštiti medicinskog osoblja na radu s visoko patogenim mikroorganizmima, koje je održala na konferenciji za hitne zarazne bolesti 2005. godine, članak o virusnom turizmu objavljen 2007. u odjelu Zarazne bolesti , kao i članak „Kako sačuvati zdravlje putnika "Objavljeno na simpoziju" Suvremene mogućnosti prevencije zaraznih bolesti "održanog 2008. godine. Markotić se također tijekom karijere bavio rizicima prijetnje od bioterorizma.
Markotić je svoju uspješnu znanstvenu karijeru začinio članstvom u profesionalnim organizacijama. Napisala je nekoliko knjiga i udžbenika, a član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2012. godine. Večernji list ovih dana piše da joj je nedavno uskraćeno punopravno članstvo.

Vili Beroš (HRT)
Ministar zdravlja Vili Beroš primjer je klasičnog liječnika specijalista koji redovitim radom u bolnici objavljuje radove u stručnom tisku. Pretraga na domaćem portalu znanstvenih i stručnih časopisa dala je desetak rezultata, ali Beroš je objavio i u brojnim stranim izdanjima. Detaljna biografija, kako ju je sam sastavio, sadrži opsežan popis djela koja su, prema svom profesionalnom profilu, kolektivna djela. Profesionalno je povezan sa Kliničkom bolnicom sestre Mercy, popularnom zagrebačkom Vinogradskom, a političku karijeru započeo je tek 2018. godine kada je postavljen za pomoćnika ministra zdravlja. Doktorirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu iz područja molekularne biologije, a njegov znanstveni rad uglavnom se odnosi na specijalizaciju neurokirurgije koju je stekao 1998. godine.

Krunoslav Capak (N1)
Borbom protiv epidemije koronavirusa u Hrvatskoj upravlja i generalni direktor HZZ-a Krunoslav Capak, čiji je znanstveni opus nešto manji. Prema portalu Hrčak, najveći dio posla u Hrvatskoj objavljen je nakon što je Capak imenovan ravnateljem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 2016. godine. Njegov rad povezan je s područjem javnog zdravlja, od utjecaja klimatskih promjena na kvalitetu vode za ljudsku prehranu , do praćenja sigurnosti hrane u Hrvatskoj ili (loše) uporabe marihuane .
...
Kada je u pitanju opće pitanje znanstvenog upravljanja koronavirusima u Hrvatskoj, prema onome što je dostupno iz digitalnih izvora, o koronavirusima se piše vrlo malo . Objavljeni radovi uglavnom se odnose na veterinarsku djelatnost, što se i očekuje s obzirom da su koronavirusi češće prisutni kod životinja - sisavaca i ptica. Ljudski oblici bolesti uzrokovani određenim sojevima ovih virusa obrađeni su tek sporadično u člancima koji se poklapaju s pojavom nekih poznatijih epidemija poput SARS-a 2002. i 2003. te MERS 2015 .
Postoji mnogo više članaka i drugih stručnih radova o epidemijama, a dva najčešća aspekta su povijesni utjecaj velikih poznatih epidemija bolesti na lokalna područja i razne trenutne epidemije i problemi vezani uz njih. O pojavi tzv Španjolsku gripu u Osijeku 1918. godine napisala je Maja Vonic u časopisu Scrinia Slavonica, a temu španjolske gripe obrađuju dva autora u časopisu Veterinarska stanica . Ovu pandemiju iz 1918. godine svojedobno je liječio Goran Hutinec, sadašnji docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je odjek opisao u hrvatskoj javnosti . Vladimir Draženović i Andreja Barisin uspoređivali su se u Infektološkom glasilu na vrijemevirus A (H1N1) koji je uzrokovao španjolsku pandemiju gripe 1918. godine i virus A (H5N1) koji je prijetio pandemiji 2005. godine. Oba virusa bila su "visoke smrtnosti u laboratorijskim životinjama (..) o kojima do sada nije zabilježeno poznatih vrsta virusa gripe. ”.
Djelo koje je napisao Rino Cigui govori o epidemiji malarije u Puli krajem 19. stoljeća, dok Robert Skenderović opisuje kugu u Požegi i požeškom bazenu 1739. godine . Gordan Ravančić, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest, više se puta bavio epidemijom kuge u Dubrovniku i Dalmaciji u 14. stoljeću . Zlatne Blažine Tomić i Vesna Blazina objavile su knjigu prije pet godina u McGill-Queen's University Press o istrebljenju kuge i implementaciji karantene u Dubrovniku od 14. do 16. stoljeća .
Novije epidemiološke teme obrađene u domaćem stručnom tisku posljednjih godina često se vrte oko tzv pokret protiv cijepljenja i njegovi učinci na javno zdravlje. Nekoliko slučajeva bavilo se ponovnom pojavom ospica u nekim domaćim regijama. U domaćem stručnom časopisu Infektološki glasnik profiliran je kao vodeći časopis za epidemiju i pruža redovite preglede zaraznih bolesti u Hrvatskoj, kao i globalne prijetnje.
Izvor:ideja.hr
Autor: Karlo Vajdić/Foto: fah



