To što rade Glogoškom je odurno!

Mediji nam svakodnevno prate Glogoškog u stopu… Gdje spava je momentalno puno važnije pitanje nego 60.000 gladne djece, pola miliona nezaposlenih, 350. 000 blokiranih i obespravljenih, dvjesto tisuća iz Hrvatske pobjeglih glavom bez obzira i stotine tisuća ljudi koje majke neće roditi jer im ne mogu omogućiti niti redovnu nadohranu. Ma uskoro ćemo postati i kanibali a vi ćete se baviti s budalaštinama koje vam serviraju mediji! Je li Hrvatska kao društveni, politički i kulturni entitet ostvarila što je sanjala? Znamo da nitko ne grabi vlast s namjerom da je napusti. Moć nažalost nije sredstvo, nego cilj. Masovna psihologija je od iznimne važnosti političarima, bez obzira žele li kroz politiku postati bogati ili žele “samo” vladati ljudima, piše ladylike.hr. Ona im to omogućava i to na isti način na koji su rimski vladari odlučivali  hoće li netko živjeti ili umrijeti s pokazivanjem palca gore ili dole. Masovna psihologija i masovna propaganda stvaraju masovnu hipnozu; to se na Fakultetu političkih znanosti i novinarstva uči na prvoj godini. Sjetite se masovne histerije s ptičjom gripom… Pa s kravljim ludilom… Pa sa štetnošću cijepljenja djece… Na taj način se mase ‘educiraju’ u željenom pravcu; tako da se palcem više ne treba pokazivati tko će biti živ a tko mrtav. Ljudi misle da sami donose odluke na osnovu ‘znanja’ i ne shvaćaju da je riječ o propagandi. Da bi se konzumenti informacija osvijestili o pouzdanosti onoga što čita i gleda, prvenstveno treba uzeti u obzir da sve redakcije dobivaju priopćenja koja je netko stručan složio s nekim ciljem, a rečenice koje se pripisuju javnim osobama a naročito političarima se izriču na tiskovnim konferencijama za koje se oni pripreme. Odnosno netko pametan im napiše što odgovoriti na pitanje to-i-to. Što mislite da očekuju neka prepametna i originalna, šokantna pitanja naših novinara??? Pa točno znaju što će biti upitani! I na sve imaju pripremljen odgovor. Čast izuzetcima; koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke -koji rade “po starinski” ali novinari su već desetljećima puki prepisivači i unosioci tekstova u sustave. Nekada su to radile daktilografkinje. Danas novinari. I onda se čude da su podcijenjeni, potplaćeni i omraženi. Svi oni samo unose tekst neke interesne skupine -bez analitičnosti, bez osobnog stava i što je najvažnije bez da su drugoj strani dali ekvivalentnu mogućnost očitovanja. A ako je slučajno i daju, pozicioniranjem unutar teksta je ismiju ili okrenu protiv. Bila sam osobno na nekoliko tribina branitelja i nikada niti na jednoj nisam srela kolegicu ili kolegu. Nikada. A ipak smo medij koji se politikom bavi sekundarno i da nije moga idealizma, nisam niti ja po vokaciji posla baš morala biti tamo! Željela sam istinu jer stvarno sam bila zbunjena; iako sam u životu odradila popriličan broj uspješnih PR kampanja (pa i o tome znam dosta). Zaintrigirala me upornost protesta ljudi; za koje su svi tvrdili da im je ustvari fenomenalno i stali lupati po njima iz svih oružja… Financijski, moralno… Svakako! Dakle, svakome iz branše je jasno o čemu se tu radi. Čim opcija koja se buni (i to tako ustrajno) ima samo marginalne medije kao kanal, da kažu svoju stranu problema! Ja se zbilja ne mogu sjetiti kada su hrvatski mediji bili tako jednoobrazni i kompaktni kao u slučaju “Dečki iz Savske”. Svaka izjava izvađena iz konteksta i ubačena u drugi. Takva manipulacija. Zamislite ogromnu mašineriju ljudi koji samo smišljaju kako da nekoga popljuju. Taj će biti popljuvan – budite sigurni. Bio on Gadafi, Obama ili Glogoški. Vi recipijenti informacije – uvijek ama baš uvijek, dobijete informaciju koja nekome pogoduje. Što je više potencijala pravednosti u nekoj osobi ili skupini osoba, pa postoji mogućnost da mobiliziraju mase, to se meritorniji stručnjaci bave pitanjem kako da ih zajebu. Toga morate biti svjesni; vi koji čitate. Jer oni koji pokrenu angažiranje stručnjaka su obično u pravu (u smislu pravednosti, pravde i humanosti). To je ključan moment. Samo takvi imaju potencijal okupiti “kritičnu masu”. Ne bi više analizirala problematiku, jer sam brojnim tekstovima iskazala bezrezervnu podršku “Dečkima iz Savske” kao ljudima koje nisu uspjeli anestezirati i kakvi su u ovom momentu Hrvatskoj iznimno potrebni jer “plaze jezik” vlasti i sustavu koji ne valja. Ali zaista, zaista. To što rade Glogoškom je postalo odurno! Čak i od njih. Medijska diktatura uspostavlja hipnotičku atmosferu opće anestezije, mediokritetsku nirvanu u kojoj se gubi osjetljivost za realne probleme i težnja za istinom koja je, do devedesetih, smatrana osnovnim postulatom u novinarstvu. Masovni mediji su i stvoreni da bi se ljude ukrotilo. Da se njima manipulira! Kad se aktivno i intenzivno krade, pušta se Sulejman. Kad se izglasavaju neljudski zakoni, pričeka se da ljudi odu na godišnji… I tada se u pravilu nešto potpuno plitko o čemu se piše na dugo i široko a o izmjenama Ovršnog zakona ili Obiteljskog tek se spomene.  Ajde sad mi recite… Kako da nam bude bolje? Zašto mediji prenesu naslov “Glogoški spava u Sherattonu” a tek pred kraj teksta koji malo ljudi i pročita jer im bude muka od samog naslova, spomenu Matićevo priopćenje u kojem priznaje da je invalidima ponudio smještaj u hotelu? Što ga je ponudio da bi mogli napisati “Glogoški spava u Sherattonu”? Pa naravno ljudi! To vam i objašnjavam. Morate znati da nitko od “Dečki iz Savske” nije školovan za manipuliranje s javnošću. Oni su vojnici. Naučeni poštivanju hijerarhije. Naprosto čine stvari u koje vjeruju. Za razliku od svih vas. Branitelji i invalidi domovinskog rata su za mene heroji svake države i to ne može promijeniti nikakva politička opcija ili javno istraživanje. Kakav smo to narod? Što je nama sveto? Tako se brzo odreći heroja u svrhu političkih manipulacija kojom vas zabavlja nesposobna vlada… Je da… Rat jest gotov prije 25 godina, ali objašnjenje da su “Dečki iz Savske” zaostali u vremenu i prostoru, nikako ne stoji. Njihova ključna poruka je “Nismo se borili za ovakvu Hrvatsku”. I nisu sasvim sigurno! Metamorfoza građanina u potrošača i posljedice desetljeća života na kredit, koji sada dolazi na naplatu urušavanjem nacionalne ekonomije se i dogodila jer su vas mediji učinili takvima! Blesavim konzumeristima. Sada vas čine neljudima. Glumljenje majmuna sa začepljenim ustima, ušima i očima isto ne rješava ništa, jer stvari će se događati (i utjecati na vas) bez obzira na to zanimao vas gdje Glogoški spava ili ne. Mediji su vas podrobili na male skupine koje ne mogu imati nikakav značaj niti važnost. Pametna i nadarena djeca vam odlaze čim dalje od ove države. Izgubili ste egzistencijalnu sigurnost. Izgubili ste svaku mogućnost dostojanstvenog života. Izgubili ste osnovno demokratsko pravo -na objektivnu i cjelovitu informaciju. Na informaciju koja je za vas BITNA.  Izgubit ćete zemlju. Stanove će vam pootimati banke i država… Kada dobijete slom živaca -liječit će vas seoske vračare jer na jednog psihijatra ide 1000 poludjelih i suicidalnih ljudi… I je li važno gdje spava Glogoški? Je važno je ali jedino Matiću i njegovoj kvazi-ljevici, koja uporno “Dečke iz Savske” prikazuju bahatim, razmaženim i oholim. Ne nasjedajte! Alma Draganić-Brkić