Vijesti Top vijest
TRAGEDIJA SRAVNJENIH BOGDANOVACA: ‘Sjećam se kad je čika Pero legao pred tenk…’

OBLJETNICA PADA
Općina Bogdanovac 10. studenog priprema obilježavanje obljetnice teškog stradanja civila i branitelja ovog mjesta. Istog dana na istom mjestu, obilježit će se Dan poginulih branitelja Albanaca u Domovinskom ratu.
Malo koje mjesto je bilo toliko razoreno kao što su bili Bogdanovci. Mještani koji su se nakon nekog vremena počeli vraćati, kazuju kako nisu mogli pogoditi mjesto na kojem je bila njihova kuća. Jedna stanovnica tvrdi da su se ptice u Bogdanovce vratile tek nakon nekoliko godina…
Padom Marinaca u listopadu 1991 g., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je uz Vukovar pružala otpor osvajaču. Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto. Iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 suboraca iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.
Što je to prethodilo padu Bogdanovaca i zašto je neprijatelj s takvom strašću u osvetničkom pohodu sravnio ovo mjesto?
Ivana Batas ne zaboravlja 5. svibnja 1991. godine kada su svi stanovnici Bogdanovaca, uključujući djecu, starce i invalide, spriječili kolonu od dvadesetak tenkova koja je iz Vinkovaca krenula prema Vukovaru:
– Ne znate za to? Pa, naravno da ne znate… Većina Hrvata ne zna jer se ovaj datum… Zamislite što bi se dogodilo da su ti tenkovi prošli u svibnju za Vukovar? Kakav bi bio tijek rata? Zamislite hrabrost i ponos malih ljudi koje nitko ne spominje nigdje, a oni i danas šute! – dijeli s nama Ivana koja je odlučila ispraviti nepravdu prema hrabrim stanovnicima Bogdanovaca.
– Sjećam se, kao da je bilo danas… Bila je krizma, moja sestra je bila kuma pa smo svi bili na ručku. Moj otac koji je stalno bio na radiovezi kazao nam je ako čujemo crkvena zvona i sirene istovremeno, da svi dođemo u centar Bogdanovaca. Zvona i sirene su se oglasili točno u 13 sati i mi smo svi krenuli, iako nismo znali prave razloge. A onda smo čuli zaglušujuću buku i uočili 20-ak tenkova JNA koji idu prema nama. Krenuli su iz Vinkovaca prema Vukovaru ne sluteći da će im put prepriječiti djeca, starci i odrasli. Nisu ni slutili da će im se suprotstaviti cijelo jedno mjesto, bez iznimke… Počela je glasna prepirka koja se pretvarala u žestoku raspravu… Tvrdili su da se moramo maknuti. Sjećam se čika Pere koji je tada radio u “miliciji”… Legao je pred one tenkove i bio spreman umrijeti samo da im spriječi prolazak. Sjećam se i čovjeka u invalidskim kolicima, nas djece… Svi kao jedno. Mi djeca držali smo zapaljene svijeće, a onda su nas odrasli dizali na ramena. Te svijeće smo ubacivali u tenkovske cijevi i tako pokušali odaslati poruku mira. I ja sam ubacila jednu zapaljenu svijeću – prisjeća se Ivana Batas odvažnosti svojih sumještana, ali i svoje vlastite.
– Pamtim da je u tim tenkovima bila mlada vojska, a među njima i Hrvata, Albanaca… Nije im se sviđalo to što čine pa su nam neki potiho davali podršku. Jedan mi je vojnik naslonio dva prsta na obraz, a jedan je plakao… Pretpostavljam da je zapovjednik te tenkovske jedinice bio Hrvat. Iako je galamio i vikao na nas, potajno nam je govorio da se ne mičemo. Voljela bih da mi se ti dečki, ti mladi vojnici, jave ako pročitaju članak. Želim da znaju kako se na njih ne ljutim. Ali sam jako ljuta na one koji su nas bili spremni pregaziti. Nikada neću zaboraviti to ljutito “šlajdranje” tenkovima koji su dobili naređenje da se okrenu i vrate nazad prema Vinkovcima. Naročito neću zaboraviti jednog koji je na odlasku kazao: “Ovo ćete zapamtiti i platiti!”
I zapamtili su, a i platili… Bogdanovci su pola godine nakon ovoga povjesnog događaja bili gotovo sravnjeni do temelja…
Na obilježavanje obljetnice pada Bogdanovaca (10. studeni) očekuje se dolazak hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, predsjednika Sabora Gordan Jandroković, ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda i ministra obrane Damira Krstičevića.
– Sjećam se, kao da je bilo danas… Bila je krizma, moja sestra je bila kuma pa smo svi bili na ručku. Moj otac koji je stalno bio na radiovezi kazao nam je ako čujemo crkvena zvona i sirene istovremeno, da svi dođemo u centar Bogdanovaca. Zvona i sirene su se oglasili točno u 13 sati i mi smo svi krenuli, iako nismo znali prave razloge. A onda smo čuli zaglušujuću buku i uočili 20-ak tenkova JNA koji idu prema nama. Krenuli su iz Vinkovaca prema Vukovaru ne sluteći da će im put prepriječiti djeca, starci i odrasli. Nisu ni slutili da će im se suprotstaviti cijelo jedno mjesto, bez iznimke… Počela je glasna prepirka koja se pretvarala u žestoku raspravu… Tvrdili su da se moramo maknuti. Sjećam se čika Pere koji je tada radio u “miliciji”… Legao je pred one tenkove i bio spreman umrijeti samo da im spriječi prolazak. Sjećam se i čovjeka u invalidskim kolicima, nas djece… Svi kao jedno. Mi djeca držali smo zapaljene svijeće, a onda su nas odrasli dizali na ramena. Te svijeće smo ubacivali u tenkovske cijevi i tako pokušali odaslati poruku mira. I ja sam ubacila jednu zapaljenu svijeću – prisjeća se Ivana Batas odvažnosti svojih sumještana, ali i svoje vlastite.
– Pamtim da je u tim tenkovima bila mlada vojska, a među njima i Hrvata, Albanaca… Nije im se sviđalo to što čine pa su nam neki potiho davali podršku. Jedan mi je vojnik naslonio dva prsta na obraz, a jedan je plakao… Pretpostavljam da je zapovjednik te tenkovske jedinice bio Hrvat. Iako je galamio i vikao na nas, potajno nam je govorio da se ne mičemo. Voljela bih da mi se ti dečki, ti mladi vojnici, jave ako pročitaju članak. Želim da znaju kako se na njih ne ljutim. Ali sam jako ljuta na one koji su nas bili spremni pregaziti. Nikada neću zaboraviti to ljutito “šlajdranje” tenkovima koji su dobili naređenje da se okrenu i vrate nazad prema Vinkovcima. Naročito neću zaboraviti jednog koji je na odlasku kazao: “Ovo ćete zapamtiti i platiti!”
I zapamtili su, a i platili… Bogdanovci su pola godine nakon ovoga povjesnog događaja bili gotovo sravnjeni do temelja…
Na obilježavanje obljetnice pada Bogdanovaca (10. studeni) očekuje se dolazak hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, predsjednika Sabora Gordan Jandroković, ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda i ministra obrane Damira Krstičevića.Više iz kategorije: Vijesti
Top vijest 20. srpnja 1887. rođen pjesnik i pravaš Fran Galović, koji je kao austro-ugarski vojnik poginuo u Srbiji
Top vijest 10. travnja 1947. Split – mladi hrvatski domoljubi skinuli jugoslavensku zastavu s Marjana
Top vijest 9. travnja 1992. početak napada na Ljubuški – najmlađa žrtva zločina vojske Jugoslavije 9-mjesečna beba
Top vijest 6. travnja 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju: 3 zemlje nastale njenim raspadom
Top vijest Kako je 01. travnja postao dan zbijanja šala?
Top vijest 27. ožujka 1941. Beograd – masonerija sudjelovala u puču koji je Jugoslaviju odveo u krvavi II. svjetski rat
Top vijest Pravosudni cirkus u Turskoj: 30 godina zatvora hrvatskom kapetanu kojeg su sami pustili
Top vijest Minhenska sigurnosna konferencija i Hrvatska

Američka vojska u visokoj pripravnosti: Mogući napad na Iran već ovog vikenda, Trump još vaga odluku
Top vijest 18. veljače 1992. – što javnost ne zna o 50 koncentracijskih logora za Hrvate u Domovinskom ratu?
Top vijest 16. veljače: Dogodilo se na današnji dan
Top vijest Serija tribina „Hrvatska vas zove“ obilježava 35 godina od početka Domovinskog rata
Učitaj još članaka
Prikazano 12 od 43154 članaka.
