Traži se nova Deklaracija o Domovinskom ratu koja bi prihvatila britansku istinu kao 'spas u posljednji čas'

24.06.2013. 21:06:44

Uoči ulaska u Europsku uniju predsjednik Ivo Josipović dobiva velike počasti u Velikoj Britaniji uključujući najveću razinu prijema kod Kraljice i predsjednika Vlade Velike Britanije. Zajedno dva premijera najavljuju strateško partnerstvo Velike Britanije i Hrvatske i u Europskoj uniji a osobito na jugoistoku Europe.

Ništa se u politici ne događa slučajno. Ni jedan događaj nije izoliran i ne može ga se razumjeti bez povezanosti s drugim događajima. Navest ću nekoliko na izgled nepovezanih događaja koji bitno utječu i mogu još više utjecati na sudbinu hrvatskog naroda.

16. studenog 2012. Hrvati su plakali od sreće jer su konačno dočekali pobjedu pravde i istine, jer su simbolično skidanje lisica s ruku generala Gotovine i Markača doživjeli kao skidanje lisica sa vlastitih ruku.

Suprotno tome osuđujuću presudu šestorici optuženih Hrvata iz Bosne i Hercegovine i optužujuću presudu Hrvatskoj kao agresoru a Herceg Bosni kao navodnoj zločinačkoj organizaciji Hrvati su doživjeli kao smak svijeta, kao tešku nesreću, kao nepravdu i pravu katastrofu.

Sutradan se dogodilo novo veliko zlo sa dalekosežnim posljedicama za sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda, svake krivnje za agresiju i zločinački pothvat protiv Bosne i Hercegovine i Hrvatske oslobođeni su uz generala Perišića i druga dva ključna Miloševićeva zločinca Jovica Stanišić i Franko Simatović.

Dakle, agresori koji su planirali i proveli zločinački pothvat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine su oslobođeni krivnje a Hrvatska koja je četiri puta spasila Bosnu i Hercegovinu proglašena je agresorom koja je navodno planirala i smišljenim zločinima željela ostvariti etnički čistu veliku Hrvatsku.

Hrvatski narod se ponovno suočio s nepravdom ali i sa novom izdajničkom politikom dijela hrvatskog vodstva, medija, nevladinih udruga odnosno brojne pete protuhrvatske kolone. Oni su podržali zastrašujuću presudu kojom je šest Hrvata osuđeno na zatvorske kazne od 111 godina nadglasavanjem jer su se navodno udružili zajedno sa predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i načelnikom Hrvatske vojske generalom Jankom Bobetkom kako bi u međunarodnom sukobu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine izveli zločinački pothvat te teškim zločinima ostvariti svoje političke ciljeve komadanja Bosne i Hercegovine. Velikosrpska politika likuje, peta haaška kolona u Hrvatskoj likuje, britanska politika ponovno preuzima ključnu ulogu na Balkanu.

Na djelu je nažalost i teški zaborav i nezahvalnost bošnjačke politike a izjava Bakira Izetbegovića je nešto najgore što se moglo dogoditi jer će imati teške posljedice i za budućnost bošnjačkog naroda i cijele Bosne i Hercegovine a ne samo hrvatskog naroda.

U takvoj situaciji kada je jasno da je Haaški sud politički sud i da se unutar suda vodi velika politička borba između različitih strategija i da zavisno od sastava sudskog vijeća o istim slučajevima Haaški sud donosi vrlo proturječne odluke postalo je ključno pitanje kako će završiti žalbeni proces i kakva će biti konačna presuda ne samo šestorici Hrvata hoće li biti oslobođeni ili ne već još više hoće li biti oslobođena krivnja Hrvatska i hrvatska Republika Herceg Bosna koje su spasile Bosnu i Hercegovinu i omogućile opstanak Bosne i Hercegovine.

Nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču a to znači i Hrvatskoj, nakon skidanja stigme da je Hrvatska stvorena na zločinu i etničkom čišćenju Srba izgledalo je da su Sjedinjene Američke Države preuzele od Velike Britanije kontrolu nad sudom u Haagu te da će Britanija početi gubiti svoje pozicije na Balkanu i osobito u Haaškom sudu. Međutim, Velika Britanija nije se pomirila s porazom, pokušava obnoviti i ojačati svoju ulogu na jugoistoku Europe i uvlači ponovno u svoju mrežu naivne hrvatske političare. 2000. godine Ivica Račan je napravio veliku pogrešku jer je sklopio strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom, jer je omogućio britanskim obavještajnim službama da slobodno i samostalno djeluju u Hrvatskoj, jer se odmaknuo od Njemačke i uletio u zagrljaj Blairu. Tu politiku nastavio je nažalost i Sanader i sadašnji ministar policije Ranko Ostojić koji je bio koordinator djelovanja britanskih obavještajnih službi kojima je bio povjeren zadatak da hvataju Gotovinu.  Prvostupanjska presuda Gotovini i Markaču a onda i Hrvatskoj pokazala je veliku snagu Velike Britanije i odlučujuću moć u nametanju strategije i izjednačavanja krivnje agresora i žrtve i strategije pretvaranja osvajačkog velikosrpskog rata u navodni građanski rat s podijeljenom krivnjom. U takvom odnosu snaga oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču i skidanje krivnje s Hrvatske i odbacivanje krivotvorina i lažnih optužba nije "palo s neba" nego je rezultat nekih bitnih promjena u odnosu snaga na jugoistoku Europe i prije svega odlučnosti američke politike da zaustavi britansku politiku koja desetljeća radi u korist velikosrpske politike a onda i ruske politike a protiv hrvatske politike, njemačke politike a onda i američke politike i njenih interesa.

Dogodili su se američki sjajni odvjetnici (ni to nije slučajno) koji su srušili mnoge lažne optužbe i raskrinkali lažne svjedoke. Dogodio se sudac Meron kao veliki moralni i pravni i ljudski autoritet koji je uspio nadvladati dosadašnju politiku tužiteljstva Haaškog suda i donijeti preglasavanjem presudu na temelju pravde i istine. Taj obrat se događao kroz tihu i tešku borbu iza zatvorenih vrata. Usporedno su Sjedinjene Američke Države "ugurale" Hrvatsku u NATO i na kraju i u Europsku uniju slomivši otpore Slovenije koja je igrala za Veliku Britaniju i neke druge.

Nakon te pobjede istine i pravde očekivalo se da će i presuda šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine biti oslobađajuća jer je Oluja koja je oslobađala od agresora Hrvatsku bila ista vojna operacija koja je oslobađala i Bosnu i Hercegovinu. Oluja je krenula od Livna a Gotovina je bio na čelu vojske koja je spasila Bihać. Očekivalo se da nije moguće jednu te istu vojnu operaciju protiv zajedničkog agresora na teritoriju Hrvatske tretirati kao oslobodilačku a ne teritoriju Bosne i Hercegovine kao zločinačku. Međutim, ponovno se dogodilo iznenađenje. Opet nadglasavanjem Hrvatska je proglašena agresorom a Herceg Bosna zločinačkom tvorevinom. To je bila ponovno pobjeda britanske politike jer su dva suca Mađar Arpad Prandler i Švicarac Stephen Treschel izvršili dobivenu zadaću da bez obzira na argumente presude Hrvatskoj i Hrvatima. Dakle, britanska je politika ponovno stala na noge i preuzela kontrolu nad Haaškim sudom i krenula je vrlo ofenzivno da učvrsti svoje pozicije na jugoistoku Europe. Nabrojat ću neke događaje i ostaviti čitatelju da sam izvuče zaključke. Uoči ulaska u Europsku uniju predsjednik Ivo Josipović dobiva velike počasti u Velikoj Britaniji uključujući najveću razinu prijema kod Kraljice i predsjednika Vlade Velike Britanije. Zajedno dva premijera najavljuju strateško partnerstvo Velike Britanije i Hrvatske i u Europskoj uniji a osobito na jugoistoku Europe.

U isto vrijeme BBC pravi veliki intervju sa predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem i uvlači ga u mrežu britanske politike.

U isto vrijeme njemački tabloid Bild ciljano objavljuje kako Njemačka  diže ruke od Hrvatske.

Nakon skandaloznih presuda osuđujućoj Hrvatskoj i oslobađajućoj Srbiji britanski ministar vanjskih poslova dolazi i u Beograd i u Zagreb. Zajedno s našom ministricom daje izjavu kako bi ublažio otpore osuđujućoj presudi Hrvatskoj u javnosti, kako treba svaku odluku suda poštivati ma kakva bila. To je razumljivo jer su odluke onakve kakve je Velika Britanija željela i idu na "mlin" njene strateške politike. Nakon toga Hrvatska ide u novi sukob s Njemačkom (pitanje je da li je i to dobiveni zadatak od novog strateškog partnera)  i ne poštuje njemačke zakone i pravosuđe. Ponovno se zaoštrava ideološki sukob iz II. Svjetskog rata i napuhava opasnost od obnove fašizma i nacizma što treba biti poruka kako je Hrvatska na strani saveznika iz II. Svjetskog rata (Velike Britanije) a ne na strani Njemačke.

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić odlazi u Beograd da bi potvrdila da prihvaća britansku politiku odnosno da prihvaća politiku Velike Britanije novog hrvatskog strateškog partnera koji desetljećima brani velikosrpsku politiku i velikosrpske interese. U Zagreb će doći kao posebno drag gost Tomislav Nikolić srbijanski predsjednik i četnički vojvoda. Hrvatsko- srpske odnose vode prvi potpredsjednici Vlade Vesna Pusić i Aleksandar Vučić koji je bio agresor u ratu u Hrvatskoj i koji ne odustaje od velikosrpskih ciljeva kao i Tomislav Nikolić. Ponovno se razgovara o povlačenju tužbe Hrvatske protiv Srbije za počinjeni genocid u Hrvatskoj. Hrvatska daje podršku Srbiji i prihvaća pomirbu na tezi da se radilo o sukobu i građanskom ratu a ne osvajačkom velikosrpskom ratu. U Hrvatskoj se obnavljaju napadi na Franju Tuđmana i Domovinski rat, čak se ide tako daleko da se javno traži rušenje Tuđmanovih spomenika, da se traži nova Deklaracija o Domovinskom ratu koja bi prihvatila britansku istinu kao spas u posljednji čas.

U takvoj novoj situaciji, kada hrvatsko državno vodstvo čini jednu od najvećih pogrešaka kada prihvaća biti sluga antihrvatske britanske politike, kada su Nijemci razočarani Hrvatskom jedina nada ostali su Amerikanci. Ponovno se ukazao sudac Meron kao svijetli lik koji daje nade da će kao predsjednik Žalbenog vijeća ponovno pronaći snage i argumenata da se donese pravedna presuda odnosno da se oslobode svake krivnje i Hrvatsku i Herceg Bosnu i šestoricu optuženih Hrvata ali posmrtno i Tuđman i Šušak i Bobetko. Dovoljno je povijesnih činjenica koje potvrđuju i dokazuju da su Hrvati i Hrvatska bili ključni čimbenik u spašavanju Bosne i Hercegovine u završetku rata, u pomaganju ranjenicima, prognanicima i izbjeglicama. To ne znači da se u tom krvavom ratu nisu događali zločini i da ih nisu činili i Hrvati ali ti zločini nisu bili proizvod udruženog zločinačkog pothvata niti su Hrvati stvarali Herceg Bosnu da bi izvršili zločine nego da bi spasili svoju glavu i živote svojih obitelji, da bi spasili Bosnu i Hercegovinu. Jedan je podatak posebno zanimljiv. U ratu u Bosni i Hercegovini sve vojske su imale za cilj zadržati ili osvojiti vlast na određenom teritoriju na kojem je živjela većina pripadnika njegovog naroda. Samo su teritoriji koje je držala pod kontrolom Hrvatsko vijeće obrane zadržali multietnički karakter. Suprotno tome teritoriji koje su držali srpska vojska ili Armija BiH danas je etnički očišćeni od pripadnika drugih naroda.

Iz svega rečenog mislim da je najvažnije zaustaviti u Hrvatskoj petu haašku kolonu te raskinuti strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom i osloniti se na Sjedinjene Američke Države, Njemačku i Izrael.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.