Trebamo političare koji su branitelji i predstavnike branitelja koji nisu političari

Unazad nekoliko mjeseci postavljam si pitanje "Tko ima monopol na domoljublje?". Uz to idu još i pitanja "Tko ima monopol na zastupanje branitelja?" i "Tko ima monopol i ekskluzivno pravo na Domovinski rat?". Zašto si postavljam ta pitanja (a nisam jedini)? Sa svih strana vrši se pritisak na hrvatske branitelje. Jedni nas žele ekskluzivno svrstati uz svoju političku opciju. Drugi nas smatraju prirodnim dijelom te političke opcije iako bez ikakvog temelja. Jedni nam osporavaju pravo na bavljenje politikom. Drugi smatraju da je prirodna opcija za branitelje samo uz njihovu stranku i ni uz jednu drugu. I svi do jednog smatraju krivo. Mala manjina branitelja aktivno se uključila u bavljenje politikom na raznim razinama. To smatram legitimnim pravom svakog građanina pa tako i branitelja. Problem je u tome što ti ljudi,naši ratni kolege,smatraju i pokušavaju druge uvjeriti u to,da jedini oni imaju pravo na Domovinski rat,da je jedino njihovo domoljublje pravo domoljublje i da jedino oni imaju pravo zastupati interese hrvatskih branitelja i vrijednosti Domovinskog rata. A to je toliko daleko od istine. Mnogo puta sam izrazio stav da se branitelje trebaju aktivnije uključiti u politiku. Na to imaju pravo kao i svi drugi građani. Ali baš zbog percepcije javnosti o braniteljima u politici,koja je stvarana u proteklim godinama,tom poslu trebaju pristupiti ozbiljno. Veliki dio javnosti i većina branitelja smatra da do sada branitelji u politici nisu donijeli puno dobra braniteljima. Oni koji su i uspjeli doći do pozicija,s kojih su mogli nešto pozitivno učiniti za branitelje,iskoristili su te pozicije da bi osigurali same sebe i nekolicinu najbližih suradnika. Postali su dio poslušne stranačke glasačke mašinerije a braniteljima,na čije glasove su računali i računaju i dalje,bilo je sve teže i svakim danom percepcija o njima stvarana je kroz takozvane vođe udruga. I tu je najveći problem i uzrok današnjeg lošeg položaja branitelja u društvu. Ti branitelji kandidirali su se s mjesta i dužnosti predsjednika braniteljskih udruga te se time cjelokupno članstvo udruge,koju su predstavljali, percipiralo kao produženu ruku stranke kojoj pripada predsjednik udruge. Nedavno,prilikom jednog sastanka,izrekao sam stav da podržavam branitelje koji se namjeravaju baviti politikom i da bi bilo dobro da je takvih čim više ali da sam rezolutno protiv toga da predstavnici udruga imaju bilo kakvu političku funkciju ili da se javno izjašnjavaju u korist pojedine stranke. Time čine nemjerljivu štetu svim članovima svoje udruge. Rekao sam da ni jedan član, potpisivanjem pristupnice, nije automatski podržao i političku opciju koju zagovara predsjednik udruge. U udrugama su ljudi različitih političkih stajališta,a svima je zajedničko to da zadovoljavaju uvjete za učlanjenje u udrugu. Ni jedna udruga nije i ne smije imati istaknuto da je uvjet za učlanjenje podržavanje i pripadnost određenoj političkoj opciji. Jedan kolega postavio je pitanje koliko ima američkih predsjednika koji su bili ratni veterani. Nabrojao ih je nekoliko. Ja sam ga pitao neka navede ime i jednoga koji je na političku funkciju došao s pozicije predsjednika veteranske federacije. Nije mogao navesti ni jednoga jer takvoga ni nema. Čitajući članke u novinama,komentare ostavljene po raznim forumima i na društvenim mrežama ne mogu se načuditi isključivosti nekih ljudi. Neki idu toliko daleko da osporavaju pravo drugima da domovinu vole ili mrze. Osobno smatram da je to pravo svakog pojedinca. I dok mi ne osporava pravo da ja Domovinu volim ni ja ne namjeravam osporavati pravo drugih da ju vole manje ili čak da ju mrze. Ali začuđuje me stav kolega koji mi osporavaju pravo na moje stavove pa me čak i etiketiraju imenima "crveni i žuti" i slično. Neki mi osporavaju pravo na izbor da se ne priklonim ni jednoj strani već da zadržim svoju neovisnost. Svaka stranka htjela bi imati branitelje na svojoj strani. Uoči izbora svi se kunu da će čuvati vrijednosti Domovinskog rata,skrbiti se o braniteljima i njihovim obiteljima i tisuće drugih obećanja. Iako je stvorena fama o braniteljima kao desničarima,koji isključivo daju glas samo jednoj opciji,to nije točno. Vjerujem da je gotovo isti prosjek potpore pojedinim strankama među braniteljima kao i kod "običnih" građana. Nisu branitelji ovce kojima se dodjeli jedan ovan predvodnik pa svi idu kamo i on. Branitelji su poučeni višegodišnjim iskustvom i pušu na hladno. Ne vjeruju samo tako raznim obećanjima raznih samozvanih i umjetno stvorenih vođa. Uvredljiv je odnos prema braniteljima pojedinih stranaka i političara koji ih bezuvjetno svrstavaju u svoj tabor,a da branitelje nisu ni pitali. Pitali su jedino pojedine "vođe" braniteljskih udruga kojima su za potporu obećali razne sinekure. Sramotno je kada pojedini političari na bilo koji način iskorištavaju tragediju branitelja. Sjećamo se prevrtljivosti bivše premijerke koja je prije konačne presude generalima u Haagu na obilježavanjima godišnjica iz Domovinskog rata,pred mnoštvom okupljenih branitelja,uzvikivala "Živjela EU" a odbijala i spomenuti generale. Nakon što su zaključeni pregovori počela je uzvikivati "Sve za Hrvatsku-Hrvatsku ni za što". Branitelji,postrojeni na stadionu u Kninu,su se smijali toj prevrtljivosti. Predsjednik RH nije htio ustati kad se davala podrška generalima. Sjetimo se kako je uz pomoć čelnika "krovnih" udruga izglasano smanjenje mirovina,a da ni jedan od predstavnika branitelja nije bio ni suzdržan a kamoli protiv. 10. prosinca 2013. održan je prosvjedni skup na Trgu Svetog Marka u Zagrebu protiv najnovijeg smanjenja mirovina. Govornici su bili sve dični predstavnici "krovnih" udruga koje baš nitko nije slušao. Zašto? Zato jer ih se doživljava kao produžene ruke određene političke opcije. Da su ti predstavnici neovisni o politici na Trgu se bi okupilo daleko više branitelja,a prozori bi bili širom otvoreni i na zgradi Vlade i na zgradi Sabora,te bi na njima bilo mnoštvo dužnosnika koji bi s pažnjom slušali što im branitelji poručuju. Ovako nas nitko ne doživljava ozbiljno,a isto će biti i u budućnosti sve dok nas predstavljaju političari a ne istinski branitelji. Da u Saboru imamo političare koji su branitelji a u udrugama branitelje koji nisu političari tada bismo imali kredibilitet. Ovako ga nemamo niti ćemo ga ikada imati. Nema te akcije koju ćemo poduzeti a da ju se neće povezati s politikom. Uskoro će se održati konvencija Hrvatskih branitelja. I koliko god bila dobro zamišljena opet je izražena sumnja da iza te inicijative stoji određena stranka. Za takav stav ne krivim one koji ga iznose,iako me osobno vrijeđa, nego one koji su svojim djelovanjem u proteklim godinama postigli toliko loš dojam o braniteljima. Teško se predstavnicima udruga oduprijeti sirenskom zovu politike. A može se ako vam je na prvom mjestu interes cjelokupnog članstva udruge a ne samo nekolicine čelnih ljudi. Nameću nam se stavovi da samo jedna politička opcija voli i može voljeti Hrvatsku,a da su članovi suprotnih opcija sve redom mrzitelji Hrvatske. U kontaktima s mnogim ljudima mogu reći da je to potpuno iskrivljena percepcija i potpuno pogrešni stavovi. Kao predstavnik Udruge često kontaktiram s raznim predstavnicima lokalnih vlasti i mogu reći da nas podjednako primaju i pružaju pomoć načelnici iz različitih političkih opcija. Također nas i podjednako odbijaju primiti na sastanak bez obzira na politički predznak. To znači da sve ovisi o ljudima a ne o članskoj iskaznici stranke kojoj pripadaju. Nikome se ne umiljavam niti govorim ono što mislim da bi on želio čuti,a samo da bih postigao cilj. Otvoreno razgovaram,iznosim svoja stajališta. Jednaka obećanja daju i lijevi i desni i s jednakom lakoćom ih krše. Sve su to ljudi od krvi i mesa i samo u malom dijelu vodi ih ideologija. Dvadeset i nešto godina od početka Domovinskog rata više nismo oni golobradi balavci već zreli obiteljski ljudi. U većini nas oni koji jednostrano gledaju na branitelje izazivaju prijezir,jer time pokazuju koliko malo poštuju hrvatske branitelje i njihove žrtve. Onima koji nas žele upregnuti u svoje kolo poručujem da im je taj način kontraproduktivan. Bolje bi bilo kada bi svojim svakodnevnim djelovanjem dokazali svoje dobre namjere. Obećanjima više nitko ne vjeruje. Onim kolegama koji aktivno podupiru takav način djelovanja poručio bih da djeluju isključivo u svoje ime,a ako će njihovo djelovanje biti prepoznato kao korisno za druge branitelje isto će biti honorirano na izborima. Samo nemojte u svoje ambicije uvlačiti cjelokupnu populaciju jer vas ista nije za to ovlastila. Borili smo se za slobodnu i demokratsku Hrvatsku pa pokažite svojim djelovanjem da ste istinski demokrati koji se bore za svoja uvjerenja ne osporavajući drugima da se s tim uvjerenjima ne slažu ili da imaju drukčija. Mnogo je grešaka napravljeno u godinama koje su prošle i trebati će puno vremena da se to popravi. Oni koji misle da će se nešto promijeniti samo zbog jednog prosvjeda,jedne kolone sjećanja,jednog pojavljivanja na TV-u grdo se varaju. Čeka nas mukotrpan posao da izgradimo društvo po mjeri svih građana,a koje će cijeniti one koji su bili spremni žrtvovati svoje živote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. To mogu samo oni ljudi koji nemaju mrlju na obrazi i koji su spremni raditi svakog dana pošteno i predano.   R.P.P. Izvorni članak pogledajte OVDJE