Tužan Božić u braniteljskoj obitelji: 'Moj muž, bolesni branitelj, plače skrivećki kad iz trgovine donesem samo kruh!'

22.12.2013. 20:54:47

Eto, rekla sam, sada mi je lakše, nekome sam se požalila. Mi slavimo Božić tako što se ispovjedimo, idemo na svete mise, polnoćku i poslije taj dan ja plačem skrivećki da ga ne povrijedim, da njega ne boli, mada mislim da i on čini isto. Više smo gladni nego siti, cijeli mjesec jedemo samo krumpire i veselimo se kada stigne skrb jer si kupimo frišling i najedemo – završava tužnu priču Suzana Šunjić, supruga bolesnog branitelja

Priča koja dolazi iz Slavonskog Broda, sve je samo ne blagdanska. U njoj nema lampica, poklona, blještavih kuglica, a naročito nema blagdanskog stola. U njoj je samo ogoljeni, oboljeli branitelj kojem je preostala samo molitva, koje se on ni u trenucima gladi ne odriče. Božidar Šunjić, ipak, ne želi pričati o tome jer mu je neugodno i jer smatra da ima ljudi kojima je teže.

"Ima ljudi s četvero ili petero djece, bez ikakvih primanja, ima teško bolesne djece... Njima pomozite...", jedino je što je kazao Božidar. I da je želio više kazati, ne bi mogao jer je teško bolestan. To nam je potvrdila njegova supruga Suzana Šunjić:

- Ratovao je doslovno od prvog dana. Sjećam se kad je kući donio tada "milicijsku" uniformu s koje sam ja skidala petokraku i prišila šahovnicu. Tada još nije ni bilo ZNG-e, samo plavci. Čim su se formirale brigade, Božidar je pristupio 118. riječkoj, nakon toga 108. brigadi u Slavonskom Brodu. S koliko volje i žara je odlazio na bojišnice... I tako, sve do kraja rata. Punih pet godina. Sada? Evo, leži u krevetu, spao je na 50 kilograma, skleroza kostiju, PTSP, depresija, aneksioznost i da ne nabrajam dalje – upućuje nas za početak u samo dio problema supruga branitelja.

- Mi živimo samo od 1.100 kuna skrbi koje on, kao takav dobiva od države, jer kažu, nema pravo na mirovinu. Svugdje, na svim komisijama proglašen je nesposobnim, ali u mirovinu mu ne daju. U registru mu je upisan samo mali dio, ne znamo kako je to moguće. Iz očaja sam pisala i Ranku Ostojiću koji mi je odgovorio da "moj suprug treba otići u Rijeku i pronaći suborce s kojima je ratovao". Ma, za početak, otkud nam novac? Dobro, otišli bi do tamo auto-stopom, ali tražiti ljude po Rijeci trajalo bi dva-tri dana, treba nešto jesti, treba i spavati. I, kakvo traženje suboraca? Kome su pripisani dani ratovanja mog muža? Pa, dobro se sjećam predsjednika HVIDRA-e u čijem sam kafiću jedno vrijeme radila kako je potpisivao ranjavanja i ratne puteve kojekakvim tipovima. Samo bi sparkirali mercedese i BMW-e pred kafićem, pružili mu kovertu punu eura i tako si kupili status – priča nevjerojatnu priču Suzana Šunjić, pa tek onda priznaje u kakvim mukama žive:

- Dolazi Božić, za mene i mog supruga veliki dan. Ali, mi nemamo ništa. Ovog trena imamo 20 kuna u džepu i to nam je sve do 15.1.2014. Nekom čarolijom uspijemo s tom skrbi platiti režije, ali ovaj mjesec smo morali kupiti drva. Branitelji koji teško žive inače imaju pravo na besplatna drva, ali smo odbijeni upravo zbog te skrbnine od tisuću kuna. Sad hodam Kauflandom s kruhom u ruci i gledam ljude s punim kolicima. Čitav mjesec jedemo samo krumpire, a psu dajemo krumpirovu ljusku. Sramim se sebe, ali znam da ne bih trebala. Imamo još nekog ponosa, vjerujemo u Boga koji će nam pomoći, volimo Hrvatsku i dalje iako ona nikako to da prepozna. I pored sve muke, sa veseljem sam bila angažirana na štandu za referendum protiv ćirilice. Znam, pregladovat ćemo ovaj Božić, stisnule su nas ovrhe, naša mala kućica samo što se ne sruši koliko je trošna, krov curi... Želim da znate kako živi branitelj i to dragovoljac iz 1991. god. Evo još jedan Božić u bijedi, neimaštini s 3 izreke: prihvati situaciju, zahvali Bogu za tu situaciju i zamoli Ga da se proslavi kroz tu situaciju. Svjesni smo da mirovinu ne može dobiti, iako svugdje piše da je nesposoban, svjesni smo da nema izlaza za naš krov, financije, bolje sutra, ali imamo ljubav jedno prema drugom i gutamo. Koliko ćemo još moći gutati, samo Bog zna. Ovi dani oko Božića, Uskrsa su nam najteži, najgori, bole, peku, gledamo one kojma je gore i tješimo se. Eto, borci do smrti. Eto, rekla sam, sada mi je lakše, nekome sam se požalila. Mi slavimo Božić tako što se ispovjedimo, idemo na svete mise, polnoćku i poslije taj dan ja plačem skrivećki da ga ne povrijedim, da njega ne boli, mada mislim da i on čini isto. Više smo gladni nego siti i veselimo se kada stigne skrb jer si kupimo frišling i najedemo se – završava tužnu priču Suzana Šunjić koja i dalje smatra kako ima ljudi kojima je pomoć potrebnija.

Za one koji ipak žele na bilo koji način pomoći ovoj obitelji branitelja, mogu to učiniti preko sljedećeg kontakta:

Suzana i Božidar Šunjić, Lj. Posavskog 44 35000 Slavonski Brod,

mob: 091/ 253 17 16

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.