Vijesti Top vijest
U DEMOKRACIJI I BUDALE IMAJU PRAVO NA SLOBODU MIŠLJENJA I IZRAŽAVANJA
Neki tvrde da kod nas u Hrvatskoj ima popriličan broj budala. Ne znam, nisam se bavi istraživanjima te vrste, a i kad bi se na to odlučio, čini mi se da je u pitanju sklizak teren. Prije svega zato što su pojmovi pametan - glup, pošten - nepošten, iskren - neiskren itd. uglavnom relativizirani do te mjere da je često jako teško razlučiti jedno od drugoga. To nadalje znači da bi bilo vrlo teško - čak i nemoguće - uspostaviti neke općeprihvaćene društvene kriterije uz pomoć kojih bi se takvo što utvrđivalo. Pa onda, stupnjevanje - jer, nisu sve budale jednake; kod nekih je to u poodmaklom i neizlječivom stadiju, kod drugih lakši oblik. Onda, razvrstavanje na kronične i periodične budale (ima i takvih slučajeva, kao kod kroničnih i akutnih bolesti) itd, itd.
Dakle, preostaje nam jedino oslanjanje na vlastitu intuiciju i prosudba koju donosimo nakon što promatramo reakcije jedinke i na temelju toga stvorimo neki zaključak (ili zaključke).
No, da ne duljim previše i ne upuštam se u filozofske rasprave o temama koje nisu razriješili ni pametniji od mene.
U ovom ću tekstu iznijeti svoja vlastita zapažanja i iskustva s onima koje smatram budalama, odnosno s individuama što ih ja bez ikakve dvojbe (uvjeren sam, sasvim opravdano) smještam u ta milje. I držat ću se samo Interneta, kao najsuvremenijeg i (kako upućeni kažu) najutjecajnijeg medija, pogotovu kod mlađe i obrazovanije populacije.
Na Internetu, budala (kako narod kaže) ima "na vagone". Kako se čini, većina je njih besposlena i čeka u busiji da bilo tko progovori, pa da se obruše na njega. I pri tomu ni malo nije važno što je čovjek govorio, odnosno pisao, važno je napasti ga i blatiti - to je poanta tih zaplotnjačkih akcija.
Normalni ljudi će svoje neslaganje s autorom izjave ili teksta (kakvi god da jesu), izraziti na pristojan način: pri čemu će citirati dio s kojim se ne slažu i iznijeti svoj stav. Tako se ponašaju oni koji nisu budale.
A ovi drugi - vrijeđaju, pljuju, psuju, paušalno ocjenjuju i autora i štivo, stavljaju se u ulogu arbitra i tumače što je on mislio ili nije mislio, što je trebao reći a nije itd., itd. Htjeli bi mu naturiti svoj pogled na svijet. Glavni cilj je naravno, omalovažiti onoga tko je iznio svoj stav ili mišljenje. No, ima tu još nečega. Velika većina tih slučajeva (pogotovu onih teže naravi) ima kompleks od ljudi koji su u stanju napisati bilo što suvislo, jer sami ne znaju sklepati niti prosto-proširenu rečenicu. I to je ono što ne mogu nikako oprostiti autorima kolumni, tekstova ili analiza. Žele ih uvrijediti ili poniziti, jer nisu kadri napisati bolje štivo i tako im "začepiti usta", ne znaju čak ni citirati dio s kojim se ne slažu i pobiti teze iznošenjem svog mišljenja, pa jedini ventil za vlastite frustracije i traume nalaze u primitivnom vrijeđanju, omalovažavanju ili posve neutemeljenoj, paušalnoj kritici.
Osobno sam, primjerice, mnogo puta od raznih likova prozivan kako je ono što pišem "svima poznato", da je sve to "stara priča", potom, kao "koga za to briga" ili "koga to još zanima" itd., itd. Dakako, sve je to legitimno. Kao što je legitimno da svaki od tih čitatelja čim ugleda moje ime uz tekst ili kolumnu klikne na nešto dugo. I ne pročita ono što je "bezveze", što se "odavno zna" itd. Ja time ni najmanje neću biti pogođen niti me je (vjerovali ili ne) briga koliko se ta štiva čitaju ili ne. Urednicima portala je to vjerojatno važno, meni ne. Zato, slobodno zaobiđite ono što bi Vam moglo pokvariti dan ili podići tlak, jer, pobogu, niste osuđeni na to da čitate moje gluposti!
Moram odmah reći da ljude koji se tako ponašaju ne svrstavam u budale. Ne, ni slučajno. To su možda pomalo nervozni ljudi, mrzovoljni, neraspoloženi, ali nisu budale.
Prave su budale oni koji se prave jako pametni, a usput (tijekom tog procesa "mudrovanja") uspiju crno na bijelo dokazati kako toga kod njih nema ni u tragovima.
No, nisu ni oni najgora vrsta budala.
Po meni, najgore su zloćudne i pakosne budale koje su u stanju svakoga od nas iz čista mira i bez ijednog jedinog argumenta javno obilježiti kao rasista, nacista, fašista, šovinista, huškača, ksenofoba ili "srbomrzca". Neki od njih idu tako daleko da su skovali i vlastiti pojam koji se odnosi na nas "srbomrsce". Po njima mi njegujemo "srbomrzje".
Niste čuli do sada? Nisam ni ja, ali nikad nije kasno da ponešto naučimo, zar ne? Možda to vremenom preraste i u neki novi filozofski pravac, nikad se ne zna. Do prije 30-ak godina nitko nije znao ni za "srbosjek", a sad je to uobičajena alatka koju mi "ustaše" stalno nosimo iza pasa. Niste ni to znali!? Ne pravite se nevješti. Ako vi niste, ima tko zna.
Eto, nedavno mi se javio jedan primjerak takve zloćudne budale (koju neću imenovati jer sam siguran da će se prepoznati) i upravo mi "srbomrzje" naveo kao karakternu osobinu. Doduše, ne samo meni, imenovao je nekoliko nas kolumnista - koji smo mu očito trn u oku.
Dakako da neću razglabati o opravdanosti ili neopravdanosti ove bedaste optužbe koja može poteći samo iz bolesnog mozga, jer jako dobro znam kako za takvo što nikad nisam dao povoda, niti se u bilo kojem mome tekstu može pronaći riječ mržnje. Uostalom, mene ljubavi prema ljudima i humanizmu ne mora podučavati nitko, ponajmanje zlonamjerni klevetnici i zlobnici.
U jednom od posljednjih tekstova (objavljen je na Kamenjaru i još nekim portalima) iznio sam primjer bolesnih, monstruoznih optužbi na račun nas Hrvata - katolika, pape i Vatikana koje se i danas konstruiraju i šire putem najgledanijih emisija na najgledanijim televizijama u susjednoj nam Srbiji i predložio da se taj video pošalje papi Franji. Naveo sam i razloge. I ništa drugo.
Je li to "srbomrzje"?
Kad upozoriš na to da jedan srpski fašist iz genocidne tvorevine "Republike Srpske" brani Radovana Karadžića i njegov zločin tako što u svojoj bolesnoj glavi konstruira laž o tomu kako su Hrvati-katolici "papi u Vatikan slali kilograme osušenih dječjih očiju" i to javno izrekne u jednoj od najgledanijih TV emisija u Srbiji, to je onda "srbomrzje"?
Imam dovoljno godina da bih znao kako bolesna ljudska mašta može svašta iskombinirati i da ljudi bez karaktera, morala i savjesti nemaju ograda ni skrupula.
Ali ova perverzija prelazi sve granice.
Tako drsko zamijeniti teze i staviti se u obranu morbidnog huškača i fašista iz "Republike Srpske" koji bljuje mržnju i izriče najveće laži na račun hrvatskoga naroda i Katoličke crkve, a osuditi za šovinizam onoga tko je na to samo skrenuo pozornost i pristojno argumentirao (video-zapisom), može samo poremećeni i pokvareni um. Krajnje pokvareni i poremećeni um. Takvo što mentalno zdrava osoba sa zrncem ljudske savjesti ne može učiniti.
I čisto sumnjam da je za poremećaj uma dotičnog kriva masonerija. S time se takvi poput njega rađaju.
To su ti zloćudni primjerci koje smatram najgorom i najštetnijom vrstom budala.
No, koliko god mi se gadilo ono što takvi govore i pišu, uvijek ću se zalagati za njihovo pravo na slobodu mišljenja i izražavanja.
Uostalom, sve je podložno sudu javnosti, pa se prije ili kasnije voda izbistri i vidi se tko je tko.
Zlatko Pinter
