U tri dana nestalo cijelo naselje samo tridesetak kilometara od Zagreba! U zemlji pronađeni prapovijesni grobovi!

Samo tridesetak kilometara od Zagreba, na južnoj strani nekadašnjeg naselja Popov dol koji je 1911. godine brojio oko 180 stanovnika koji su živjeli u 25 domaćinstava, iste je godineu proljeće zadesila velika katastrofa. Uslijed velikih kiša, odrona i otvaranja pukotina u zemlji u tri dana nestalo je cijelo naselje koje se nalazilo u udolini ispod sela Poljanica između dva hrpta sjeveroistočnog dijela Plješivice u Samoborskom gorju.

Rano u proljeće počeo se topiti snijeg i padati sitna kiša. Tako se od travnja do lipnja, zbog naglog topljenja snijega i obilnih proljetnih kiša na prostoru od sela Poljanice do sela Popov dol počelo formirati klizište. Klizanje terena odvijalo se u 2 etape, a zanimljivo je da se događalo baš u vrijeme dvaju velikih kršćanskih blagdana – Uskrsa i Tijelova što je kod domaćeg stanovništva izazvalo vjerovanje u svojevrsnu Božju kaznu. Naime, ukraden je kip s mjesta u jednoj od zidina starog grada Okića, a navodno su ga ukrali stanovnici Popov dola.

Kako je zemlja pucala i puzala tako se na nekim mjestima dizala, a na nekim spuštala. Iznad gornjih kuća rasla je hrastova šuma Pavlaka čiji su se veliki hrastovi počeli rušiti, nakon čega ih je zemlja pokrila i tako nastavila puzati prema kućama. 

Od Velike Srijede (12. travnja), pa do 15. travnja žitelji gornjeg sela bježali su iz svojih kuća u obližnja sela. Vrijeme se poslije Uskrsa primirilo, kiša je prestala padati i mještani su se vratili u svoje domove.

No, 10. lipnja 1911. opet je počela padati kiša koja je trajala danima. Tlo je počelo ponovo pucati i puzati sve jače i to kroz cijelo selo. 14. lipnja u noći počele su škripati drvene zgrade, a zidanice pucati i nagibati se. Na sam blagdan Tijelova (15. lipanj) zidane su se zgrade počele rušiti, a drvene još jače nagibati. Mještani su bježali od straha, tjerali životinje, odnosili pokućstvo, odjeću, samo da spase što se spasiti dade. 

Novo izgrađeno naselje nazvano je Okićka sveta Marija koje je u vrijeme Jugoslavije, nakon Drugog svjetskog rata (1947.), preimenovano u Novo Selo Okićko i danas je jedinstven primjer seoskog urbanizma s početka 20. stoljeća u Hrvatskoj.

Prema arheološkim nalazištima na tom području otkriveni su prapovijesni i rimski grobovi s predmetima iz 4. stoljeća (poput narukvice čiji krajevi završavaju u obliku stiliziranih zmijskih glava) prema čemu je zaključeno da se nekada na lokaciji Popov Dol nalazila nekropola na kojoj su se pokapali stanovnici obližnjeg refugija.