Urbi et orbi! kolovoz 2019

O klimatskim promjenama, o šiji i vratu, magli i političkim samoubojstvima iz zasjede! „Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda" A.G. Matoš U Dalmaciji rijetko kad pada snijeg. Češće je to u unutrašnjosti Države. Na Kupresu idealno. Pa se netko tamo skija a netko sanjka. Oni koji nemaju novaca, a većina su u Hrvatskoj, u tim uvjetima, posebice pri nižim temperaturama, uglavnom se klizaju. Po nogostupima i kolnicima. Jer su klizaljke skupe i nepogodne za kojekakve rupe i kolne odvode, osim za klizalište. U zimskim uvjetima. Najbolje se to vidjelo A.D. 2012. godine kad su Dalmatinci u redu čekali na hitni prijem zbog lomova, uganuća i iščašenja. Razumljivo. Nisu morali kod liječnika ići s HABEAS CORPUS jer je bjelodano bilo što je uzrok i što posljedica tj. kauzalna veza bila je vidljiva i slijepcima. U tim uvjetima nije bilo potrebe za nekim dubokim promišljanjem, osim kako donijeti doma živu i čitavu glavu. Uglavnom svoju. U Dalmaciji i diljem Lijepe naše, od smrznute Sutle do ledene Drine! Stoga bi, površnom promatraču bilo čudno kako se to Hrvati posklizavaju i u drugim godišnjim dobima, makar je moguće, zahvaljujući američkim HAARP-ovima koje su hrvatski uguzi pustili u Državu, da vam usred ljeta po glavi i njivi oplete tuča, uništi sve pod sobom i stvori ledeni sloj takav da iznenadi i HAC. No, kako je to sve češća pojava, tako je i iznenađenjima manje mjesta. Bar će naše solane imati više posla, osim ako uvozni lobi i nju ne uvozi. A sjećam se da je Šibenik (i ne samo on) tamo prije par stotina godina izrastao u obalnog diva s nekih 12-15 tisuća duša upravo prodajom soli kao glavnom trgovačkom polugom rasta. Trenutačno je tamo smeće i krupni otpad ali nije to tema. I, zahvaljujući dubokoumnim promišljanjima politički neodgovornih, na repu događaja! Iako bi to smeće trebalo detaljno počistiti! Krupno i sitno! Rekoh, posklizavaju se, padaju, posrću pa na trenutak ustanu pa opet pokleknu kao da je leda iz vremena Keruma! Najčešće se nasanjkaju! Sa i bez sanjki. Na dnevnoj bazi! I svima glave dolje! Ruke nisu na leđima samo zbog ravnoteže ili plastičnih kesa iz trgovačkih centara u stranom vlasništvu, no ipak padaju. Kakvo je onda čudo da se i predsjednica svih Hrvata posklizne, posrne, prihvati za čiju ruku ili pomoć a opet nasanjka. Pa se onda svi sanjkaju. Bez sanjki. Jer tko bi ih toliko napripravio. U zadnje vrijeme od Plenkovića i podložne mu partije, kojem su sve šanse propale za (samo)promocijom i nastavkom karijere izvan Hrvatske a bogme, kako neki vjetrovi pušu, i unutar nje i HDZ-a. A zna se, ne vjeruj HDZ-u & co. ni kad ti darove nose. Pri tom, nije bitno koga vidiš pred sobom već što radi! Pa je tu Plenki nebitan. Kao darovatelj i dušebrižnik, posebice zaštitnik trenutačne predsjednice. A kud ćeš ljepšeg dara od dodatnih 5 godina na Pantofčaku!? Pa je objeručke prihvatila taj dar, ne toliko zbog čašice šampanjca, koliko zbog dubokog promišljanja i domoljublja prema Hrvatima i Hrvatskoj! Iako Hrvate koji su bili za dom spremni u vrijeme njenog djeda ne voli! Ove današnje voli jer su za dom spremni branili Hrvatsku. A oni drugi su krali šljive iz djedovog voćnjaka pa su joj zato mrski. A ove svježije poštuje. Jer je ona predsjednica svih Hrvata! Bar se takva slika stvara! Ne znamo točno gdje, vjerojatno na nekoliko punktova u bespućima obavještajne zbiljnosti pa se djelići uklapaju u slagalicu koja se putem dalekovidnice predočava svekolikom hrvatskom puku, i manjinama, koji se posklizne na nju, bože moj, kao da je od leda. Ili dobro namašćena slojevima masti. Da bolje klizi. Unatoč tomu što nije veslo sisala, možda zbog bekgraunda ili političke korektnosti prema onima koji nisu Hrvati a vladaju Hrvatskom, predsjednica svih Hrvata luta bespućima povijesne zbiljnosti počesto ne znajući tko joj glavu nosi i, u iole ozbiljnom verbalnom duelu s nekim koga boli patka što misli EU, Merkelica, Plenki ili Mrak, u čas posla je suprotstavljena sama sebi kao najveći neprijatelj pa nije čudo da i mnogi Hrvati u magli posrću, padaju i traže put pa prihvaćaju svaku ruku, ne spoznavajući tko joj je pripadajući vlasnik i kud ih vodi. A praksa to najbolje pokazuje! Neke u Irsku, neke u Njemačku a ostatak u propast! Samo Kolinda neće vani, valjda poučena Plenkijevim iskustvom pa će, kaže, ostati u Hrvatskoj, i nadalje pomagati Hrvatima, da izađu sa Balkana, ne daj bože takve pomoći. Vukovarci i Vukovarke je još nisu doživjele! Na njihovo će mjesto stići Pakistanci, Sirijci, Libijci i Nigerijci. Jer oni nikad nisu bili na Balkanu. Doduše, nisu ni Hrvati, osim kad su ga prelazili, stvarajući Hrvatsko kraljevstvo uzduž Sinyeg morya, od Alpa do Otranta. Tek početkom prošlog stoljeća došli su na Balkan ne mičući se iz doma jer je Slavoserbima trebala jezično-zemljopisna tvorba koja bi zamijenila njima omraženu Državu Hrvatsku, što se vidi i danas a toliko je kancerogen taj virus da je i mnoge genetske Hrvate zarazio! Srećom, ne skrivaju oni svoju nacionalnost kao Alija! Poučeni Ćosićem, lažu li lažu da su Hrvati na Balkanu. A nisu! I potpuno je to nebitno, kad laž ponoviš tisuću puta! Vidi se to po Jasenovcu, Diani Budisavljević, po Titu, ljubičici bijeloj i mirotvorcu koji je pobio za račun Brita preko 2 milijuna Hrvata i još toliko rastjerao. Trenutačno su, barem pola njih preživjelih, razbacani diljem svijeta, ne računajući dva milijuna pod zemljom, samo u 20-om stoljeću. Ostali su, ne mrdajući iz svog doma, ukoliko ih UN-ovi, britanski, četnički ili slavoserpsko-komunistički tenkovi nisu izgnali, u svom domu, na tlu Države Hrvatske u Sloveniji, Bosni, Srbiji i Crnoj Gori. Toliko su komunisti voljeli Hrvate da su ih raspodijelili diljem Yuge, iznad i ispod zemlje, razmjerno! I onda se, navodno, u magli političko-financijskih procesa usmjerenih pljačkanju Hrvatske, Hrvatima ukaže prilika ustati za dom pa s tim povikom krenu braniti jedinu im Domovinu. Kao kad provalnik donese dobermanu T-bone steak i baci ga sto metara dalje. Da na miru obavi posao. I tako nedavno, i tako nešto nedavnije. Isti doberman i isti provalnik. I isti Dom! Ali to Kolinda ne zna. Ili tvrdi da ne zna. Predsjednica svih Hrvata. Pa kako bi narod? Za T-bone steak spreman! A nije obavio osnovnu zadaću! Biti za dom spreman i razderati provalniku barem rukav, da mu pokaže da na trikove ne nasjeda, da nema moralnog poskliznuća zbog mirisa mesa! Koliko znam, na takva mjesta vraćaju se samo bezopasni poštari. Ne i pljačkaši! Pa nam onda Kolinda kaže kako nije isto biti ZA DOM SPREMAN danas ili jučer ili prije trista godina, Bošljaković pak da nije isto jesi li ZA DOM SPREMAN pred spomenikom ili tri metra dalje te da netko ima pravo biti ZA DOM SPREMAN a netko nema! I sve po pozitivnim propisima RH koje, doduše, još nitko nije napisao ali, nastavi li se arlaukanje crvenih kmera jer Hrvati ništa ne rade, nije ni to nemoguće. Kao ni kvadratura kruga! Nema toga što komunisti ne mogu izmisliti! I, da ne bi netko pomislio da to nije jedina, apsolutna istina! Nedaj mu bože! Fašist! Po toj logici, netko ima pravo i opljačkati Hrvatsku, dok većina to nema. Quod licet Jovi, non licet bovi! Jer su svi pred zakonom jednaki. Osim onih jednakijih. A Ustaše, još oni iz Rakovačke bune, Uskoci i Branimirova, Krešimirova, Stjepanova mornarica nisu bili ZA DOM SPREMNI? Valjalo bi o tome pitati one koji su bježali pred njima brže od zečeva! Kao što su partizani i četnici bježali pred Pavelićevim Ustašama! Nisu ni morali pucati. Dovoljno je bilo čuti iz tisuću grla ZA DOM SPREMNI a čeje bjež'! Tko ne zna, neka se sjete Kupresa. Trebalo im je, doduše, malo potpaliti pete, kao poticaj!Dok im Briti nisu objedinili vojsku i pružili im pomoć u novcu, opremi i zračnim napadima na hrvatske gradove! Valjda je stoga među zaostalima u Hrvatskoj taj naš pozdrav kao trn u oko! Jer nema jačeg oružja od srca junačkog, za dom spremnog! Samo da prestanu ginuti! Zanimljivo, u dlaku isto što su ti isti Briti zaprijetili da će napraviti ako nastavimo tjerati njihove plaćenike, yugočetničkopartizansku okupatorsku i zločinačku vojsku preko Drine u ... pa su nas zaustavili u oslobađanju naših teritorija, kao nekoć, kako to kaže Galbright. Još kad bi to netko rekao i predsjednici svih Hrvata. I hrvatskom puku. Možda joj to u četiri oka priopći Milanče, pruži li mu se prilika približiti se Pantofčaku, putem koji mu Plenki utire! Čudo jedno što se ucjenom može napraviti! Ako je ima, dakako, a što zanima i naše istraživačke medije. Pa su je i pitali! Valjda očekujući potvrdan odgovor jer istina nas oslobađa. Tko zna, ostane li, ne okrene li leđa Hrvatima, možda za savjetnika uzme Tolušića namjesto Hrge. A ova će na zasluženi odmor u Dubrovnik. Da se odmori od Hrvata! Da je veliki domoljub A. G. Matoš danas živ, sigurno bi ustvrdio da uvozni lobi uvozi na tone kineskog konopca, raznobojnog, različitih debljina! I da je prilično čvrst! I da moramo pojačati uvoz! Bog i Hrvati!