Uskoro ćemo svi prositi

30.10.2013. 09:39:24

Sve potrebnija karitativna pomoć Ozbiljno šepa upravljanje zemljom Caritas Zagrebačke nadbiskupije proslavio je u subotu i nedjelju, 19. i 20. listopada, 80. obljetnicu svoga djelovanja pod geslom »Ususret bližnjemu« i s porukom da je karitativno djelovanje u današnjoj Hrvatskoj sve potrebnije, pa je primjereno istaknuti važnost toga djelovanja, osobito u različitim konkretnim povijesnim kontekstima. Premda je karitativno djelovanje integralni dio vjerskoga i vjerničkoga života od Pracrkve, i premda su u dugoj crkvenoj povijesti postojali vrlo različiti oblici organiziranoga karitativnog djelovanja, u srednjoj Europi krajem 19. i početkom 20. stoljeća osnivani su biskupijski karitasi radi koordiniranja postojećih karitativnih inicijativa i nastojanja te radi organiziranja novih oblika karitativnoga djelovanja. Caritas Zagrebačke nadbiskupije (CZN) nastao je u doba sve težih posljedica svjetske gospodarske krize, a pokazalo se da su potrebe takvoga djelovanja znatno još porasle u okolnostima nacističkoga progona Židova i u okolnostima II. svjetskog rata koji je na prostoru bivše savezne države imao više sukoba različitih oružanih snaga koje su bile vođene različitim ciljevima i interesima. U takvim kaotičnim političkim i vojnim okolnostima rata s više lica puno je ljudi stradavalo, gladovalo i postalo ovisno o pomoći, a Crkva, predvođena zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem, to je jako dobro prepoznavala i pomagala koliko je god mogla. Na svečanoj je akademiji s pravom, uz ostalo, rečeno da bi trebalo organizirati znanstveni skup koji bi nepristrano i objektivno osvijetlio to iznimno važno djelovanje Crkve. Dugogodišnja anticrkvena propaganda uspjela je iz javne svijesti potpuno istisnuti iznimno značajne karitativne doprinose i pomoći i pripadnicima židovskoga i srpskoga naroda, štoviše u dijelu Crkve u svijetu to je uzvišeno djelovanje Crkve u Hrvata ostalo nepoznato, pa se i danas javljaju glasovi koji etiketiraju Crkvu u Hrvatskoj, premda objektivno to nije zaslužila. Golema pomoć Ne podliježući napasti nikakvoga trijumfalizma, potrebno je poznavati i prezentirati činjenice o golemoj pruženoj pomoći Židovima i ŠeperDalekovidnošću zagrebačkoga nadbiskupa Franje Šepera u Zagrebu je g. 1968. osnovan »Ured za vezu Biskupske konferencije Jugoslavije s Međunarodnim Caritasom«, u kojem je angažirana Jelena Brajša, te je u poluilegalnosti pružana pomoć mnogima. Otkako je 8. srpnja 1969. u papirnatoj kutiji pred vratima Nadbiskupskoga dvora nađeno napušteno tek rođeno dijete, samo do kraja te godine zbrinuto je 65 djece, a dosada više od pet tisuća. Bilo je to moguće zahvaljujući velikoj humanosti mnogih zdravstvenih i drugih djelatnika, vjernika i drugih, koji su pomažući izvan legalnih okvira često riskirali i svoj položaj i svoju budućnost.Srbima u duhu standardne katoličke univerzalne skrbi za dobro potrebnoga čovjeka bez obzira na njegove nacionalne, vjerske, političke ili Seperdruštvene pripadnosti. Dobro je stoga što su tijekom proslave 80. obljetnice na vidjelo došle istinite povijesne činjenice o tome što je sve Caritas Zagrebačke nadbiskupije uz suradnju mnogih redovničkih zajednica učinio za više tisuća tzv. kozaračke djece, a kao »zahvalu« za to dobio 1946. od komunista zabranu rada, a ravnatelj CZN-a šest godina robije s prisilnim radom. Premda je propaganda komunističkoga režima idealizirala životne prilike građana bivše savezne države, stvarno stanje nametnulo je odozdo, iz baze, već g. 1965. potrebu da se obnovi makar kakav oblik karitativnoga djelovanja. Glas Koncila te je godine, na poticaj anonimnoga čitatelja, uveo rubriku »Tko je moj bližnji?« u kojoj su objavljivane potrebe i zahvale, a sama pomoć od onih koji su pomagali onima koji su bili u potrebi išla je bez posrednika, izravno. Dalekovidnošću zagrebačkoga nadbiskupa Franje Šepera u Zagrebu je g. 1968. osnovan »Ured za vezu Biskupske konferencije Jugoslavije s Međunarodnim Caritasom«, u kojem je angažirana Jelena Brajša, te je u poluilegalnosti pružana pomoć mnogima. Otkako je 8. srpnja 1969. u papirnatoj kutiji pred vratima Nadbiskupskoga dvora nađeno napušteno tek rođeno dijete, samo do kraja te godine zbrinuto je 65 djece, a dosada više od pet tisuća. Bilo je to moguće zahvaljujući velikoj humanosti mnogih zdravstvenih i drugih djelatnika, vjernika i drugih, koji su pomažući izvan legalnih okvira često riskirali i svoj položaj i svoju budućnost. Doprinos Caritasa Gotovo je neiscrpna tema koliki je doprinos Caritasa bio u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zahvaljujući iznimnoj solidarnosti njemačkih i drugih katolika na Zapadu te hrvatskih iseljenika. U neovisnoj Hrvatskoj CZN ponovno je dobio pravnu osobnost te je razvio, uz brojne edukacijske projekte, nove djelatnosti poput otvaranja domova za djecu bez zadovoljavajuće roditeljske skrbi, za osobe s invaliditetom, starije osobe i za roditelje čija su djeca na bolničkom liječenju, za beskućnike, a veoma bi bilo zahtjevno navesti sve karitativne akcije koje uvijek slijede potrebe konkretnih ljudi. Usprkos takvom iznimno vrijednom humanom djelovanju, CZN su u neovisnoj Hrvatskoj mediji vrlo grubo pokušali ocrniti i diskreditirati, a sudstvo je očitovalo vrlo jasno svoju »neovisnost« kad je od veoma brojnih tvrtka, javnih poduzeća i ustanova jedino voditeljicu CZN-a osudilo zbog samo djelomičnog uplaćivanja poreza i doprinosa. Premda je bilo jasno da su od tih uskraćenih sredstva korist imali isključivo potrebni, nitko od predstavnika sudskih vlasti nikada nije pokušao ni objasniti zašto je zakon bio tako strogo, premda opravdano, primijenjen gotovo samo na CZN. Činjenica pak da u današnjoj Hrvatskoj, članici Europske Unije, bogatoj različitim resursima, raste potreba za sve većim karitativnim pomaganjem, doziva u svijest istinu da ozbiljno šepa upravljanje zemljom, da oni koji imaju moć u Hrvatskoj ne rade, ili premalo rade, za dobro svih građana, za opće dobro cijeloga društva. Ta činjenica istodobno je stvarni i nezaobilazni izazov za sve vjernike, osobito katoličke, i za sve ljude dobre volje, ne samo da ne posustanu u solidarnosti, u djelima ljubavi i žrtvama za pomoć potrebnima, nego da to svoje zauzimanje još i pojačaju. Ako u Hrvatskoj bude još više solidarnosti i djelotvorne ljubavi, nitko se ne treba bojati gladi, ni za krov nad glavom ni za ikoju osnovnu potrebu za čovjeka dostojan život. Ivan Miklenić /Glas Koncila hkv.hr Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.