Uspaničenom Mesićevom učeniku 'Crnom Marku' u politici zasmetala nedefiniranost, a nije definirano tko je 'prodao Gotovinu' i koju politiku vodi

15.01.2014. 10:31:55

1_213321

Bandić je Karamarku na kritici zahvalan jer je time priznao da ga uvažava te da ga se boji. No, na otvorenju škole Kozjak na Jordanovcu poručio je da nikoga ne komentira te da svima želi sve dobro i da neće nikome raditi besplatnu kampanju.

Predsjedniku HDZ-a, Tomislavu Karamarku, na žulj je stao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, prema svemu sudeći zbog svojih najava za sudjelovanje na nekoliko idućih izbora. Zamjera Karamarko, barem je tako rekao, Bandiću njegovu nedefiniranost. "Ne možeš jedan dan na Vrbanima otvarati školu koja nosi ime Alojzija Stepinca, a onda nekoliko dana kasnije imati na prsima Josipa Broza Tita koji je dao ubiti Stepinca. Ne možeš jedno i drugo", poručio je šef HDZ-a Bandiću. On se, prema riječima šefa oporbe, mora izjasniti što u politici zastupa. Pitanje svih pitanja, koje se nakon ovog napada nameće, je pribojava li se Tomislav Karamarko sve oštrije konkurencije. Naime, dok premijer Zoran Milanović još nije niti otpočeo pregovore sa svojim partnerima o listama za europske izbore koji se održavaju u svibnju, Karamarko je u oštru kampanju odavno krenuo. Potpisao je koalicijske sporazume s HSP-om dr. A. Starčević kao i sa HSS-om, a u javnost izlazi i s Kolindom Grabar Kitarović, kao mogućom kandidatkinjom za predsjedničke izbore. Dok je u Saboru prilično šutljiv, kroz medije izgleda pokušava eliminirati svoje konkurente. Među prvima, na tapeti mu se našao Milan Bandić, koji u Zagrebu, sudeći po posljednjim lokalnim izborima, nema konkurencije. No, osim što nema konkurenta, više je nego jasno da u Zagrebu veliki broj glasova otima upravo Karamarkovom HDZ-u. Međutim, njegov napad na prvog čovjeka metropole začuđuje obzirom na to da je prije bila jasna prešutna podrška HDZ-a Bandiću na lokalnoj razini. Podrška HDZ-a Milanu Bandiću nestala je izgleda u trenutcima kada je za predsjednika Skupštine postavio Darinka Kosora.

Bandić je izlazak na sve izbore najavio otvoreno, ali kazao je kako se na predsjedničkim izborima neće kandidirati, već dati potporu. Nagađa se da bi Bandić potporu mogao dati aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću, koji je pak blizak krugu ljudi koje je oko sebe okupio Nikica Gabrić u novoj stranci, a s Gabrićem je podjednako blizak i Bandić. Istodobno, više nije tajna otvoreni sukob između Milanovića i Josipovića. Bandić je Karamarku na kritici zahvalan jer je time priznao da ga uvažava te da ga se boji. No, na otvorenju škole Kozjak na Jordanovcu poručio je da nikoga ne komentira te da svima želi sve dobro i da neće nikome raditi besplatnu kampanju.

Karamarko je zato besplatnu kampanju napravio Milanu Kujundžiću ocijenivši njegovu stranku Hrvatska zora marginalnom. Mirela Holy i njen Orah te Nacionalni forum Nikice Gabrića nazvao je ljevičarskim inačicama koje nemaju nikakvu kvalitetu.

Ono što je u ovoj priči posebno zanimljivo jest činjenica da Karamarka smeta Bandićeva nedefiniranost dok je, s druge strane, Karamarko u javnosti nepopularan upravo zbog njegove nedefiniranosti. Lik i djelo šefa HDZ-a prilično je intrigantno. U prvom govoru na čelu HDZ-a naveo je kako u toj stranci nitko ne smije biti suvišan te obećao da će zaboraviti sve loše što su protukandidati u kampanji govorili o njemu. Nedugo potom, iz stranke je izbacio razgovorljivu Jadranku Kosor, uskočivši tako sam sebi u usta. Karamarko je sve optužbe na svoj račun do sada spretno izbjegavao, a bilo ih je mnogo. Tako se davne 1989. učlanio u HDZ, a 2000. ponovno sam sebi skače u usta i mijenja stranačko odijelo priklanjajući se Stjepanu Mesiću kako bi rušili stari režim. Nakon Mesića priklanja se Ivi Sanaderu koji ga postavlja na mjesto ministra policije. Stvar u svoje ruke uzima Jadranka Kosor koja ga ponovno prima u HDZ, na svoju štetu. U HDZ se Karamarko uključio na njegovim početcima, a u to doba govorilo se da je blizak Mesiću, Josipu Manoliću te Franji Greguriću. Ove tvrdnje potvrđuje i podatak da je '91. i 92.' bio šef Manolićeva kandidata, a istu funkciju zadržava i kada na vlast dolazi Gregurić. Nedugo potom, distancirao se iz politike kojoj ga je ponovno približio Stipe Mesić u predsjedničkoj kampanji. Kampanja je vođena otklonom od Tuđmanove politike i programom detuđmanizacije. Mesić tada uz punu potporu 'Crnog Marka', kako ga se u javnosti često naziva, dobiva izbore, a Karamarko dobiva zgodnu poziciju savjetnika za nacionalnu sigurnost. S Mesićem se, kako sam kaže, razišao zbog različitih stavova, a nakon napuštanja politike upušta se u poduzetničke vode gdje nije zabilježio pretjeran uspjeh. Kada poduzetništvo nije išlo, vratio se isprobanom, odnosno postaje ravnatelj Protuobavještajne agencije, a mnogima u to vrijeme nije bilo jasno tko je Tomu izabrao na tu poziciju Ivo Sanader ili Stjepan Mesić. Karamarka, kojeg danas vidimo kao gorljivog zagovaratelja pro-hrvatskih ideja, optuživalo se da ima prste u uhićenju generala Ante Gotovine. Ova priča nikada do kraja nije istražena, ali više je nego očito da se general nakon dolaska iz Haaga priklonio politici Zorana Milanovića, slučajno ili ne.

Bandić i Karamarko

Iako su odnedavno ljutiti rivali, javnost je svojedobno bila upoznata s pričom da je Tomislav Madžar, liječnik iz Ljubuškog i bliski suradnik Tomislava Karamarka, od Milana Bandića dobio stan u Zagrebu na atraktivnoj lokaciji, u samom središtu grada. Ova priča u javnosti također nikada do kraja nije istražena, ali se javnost jedno vrijeme pitala hoće li Bandić osnovati stranku. No, Bandić je, čini se, vagao kako se ne bi zamjerio Karamarku, a kako je dnevno.hr u to doba doznao, Bandić je vagao između dvije vatre jer na drugoj strani ima poduzetnike i neke od bitnih aktera društva. Radilo se o Ivici Todoriću, Nini Paviću, Franji Lukoviću te sve popularnijem Gabriću i predsjedniku Josipoviću. Svi oni navijali su da Bandić u hrvatskoj politici otvori treći put, ta grupacija nikako ne bi htjela da se na vlasti napravi Tomislav Karamarko, odnosno njegova desna ruka Milijan Brkić Vaso. Osim te podrške, Bandić ima niz asova u rukavima koji bi mogli prevagnuti da se otisne u stranačke vode. Glavni razlog je što ima veliku potporu birača. Uzme li se u obzir činjenica da je na zadnjim izborima zastupnik u parlamentu 'koštao' između 12 i 14 tisuća glasova, Bandić u tom slučaju može računati na oko 15-ak zastupnika. Nakon kraha Laburista, Bandić se nametnuo kao treća opcija. Dodatni vjetar u leđa dali su mu nabrojani poduzetnici. Za očekivati je da bi ta grupacija mogla postati nešto slično projektu 'Berlusconi' u Italiji - model krupnog kapitala s nacionalnim predznakom. Izbori za gradonačelnika Zagreba potvrdili su kako novu opciju žele i Hrvati, s obzirom da su se dvije velike stranke HDZ i SDP u glavnom gradu održale tek na 'staklenim nogama'. Dobro upućeni tvrde da će gradonačelnik mudro izmanevrirati cijelom situacijom i da u konačnici neće računati ni s HDZ-om niti sa SDP-om.

Mesić i Karamarko

U utrci za Pantovčak Mesić je, podsjetimo, pobijedio na krajnje nevjerojatan način. Preko noći je od potpunog marginalca postao izborni lider koji je uvjerljivo pomeo konkurenciju ostavivši iza sebe ljude koji su smatrani favoritima: Dražena Budišu i Matu Granića. U mjesec dana žestoke kampanje Mesić je došao do pobjede na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli, skoro 20 posto više od spomenutog dvojca. Pobjeda lika koji je deset godina vladao Pantovčakom pripisivala se mnogim interesnim skupinama, a između ostaloga, i američkom timu koji je bio uključen u njegovu kampanju, Rockfelleru četvrtom koji je znao da je ovaj pobjedio dok je imao svega dva posto podršku i tako dalje. No, najviše od svega čudna je pobjeda zbog činjenice da na parlamentarnim izborima koji su se održali dva mjeseca prije predsjedničkih, isti lik nije uspio ući niti u Sabor.

Politički uzlet Karamarka koji se naglo transformirao u političara i lidera posve je neočekivan. Njegovu kampanju za šefa najveće oporbene stranke mnogi su uspoređivali s Mesićevom kampanjom za predsjednika države. Nitko se nije nadao da će njegov ulazak u stranku sa sobom donijeti tolike ambicije. Štoviše, niti on sam ambicije nije pokazivao, a unutarstranačka previranja i stranačku politiku vješto je ignorirao. Međutim, preko noći, Karamarkov tim doveo ga je na vrh stranke uhodanim metodama. Njegova pobjeda ne treba čuditi kada se zna da je uključen u vođenje Mesićeve kampanje na izborima 2000., a nakon pobjede dobro je pozicioniran, jedno vrijeme bio je čak i šef Mesićeva kabineta. Mnogi analitičari u vrijeme Karamarkove pobjede govorili su da je on Mesićev učenik te da je po dinamici njegova kampanja slična Mesićevoj. On je bio njegov mentor, a s bivšim predsjednikom stekao je zanat. Nedavno se pokušao distancirati od Mesićeve politike, a vodili su i pravi mali rat kojega je na koncu smirivao Ivo Josipović.

Mesić je, naime, odbacujući krivnju za dostavljanje Brijunskih transkripata, kao pravog veleizdajnika denucirao Karamarka i usput u svojem pismu naveo kako je bio na sastanku koji dokazuje haške tvrdnje o udruženoj zločinačkoj organizaciji.

- Što se, pak, tzv. Brijunskog transkripta tiče, a to je dokument za kojega se sada podmeće kako sam ga ja dostavio u Haag (što je još jedna laž u nizu) te time zapečatio sudbinu generala Gotovine, želim – zbog prava javnosti da sazna i da zna – kazati sljedeće: tzv. Brijunski transkript uopće nije dokaz, kao što tvrde neupućeni ili zlonamjerni. Dokaz je originalni zvučni zapis toga famoznog sastanka. Taj je zapis, zajedno sa skraćenim video zapisom, Protuobavještajna agencija (POA) čiji je ravnatelj tada bio Tomislav Karamarko pronašla u podrumskome Arhivu što sam ga već spominjao. Izuzela ga je te nakon što je utvrdila njegovu autentičnost, taj je zapis predan Haaškom sudu - pisao je Mesić.

Ministar Karamarko ubrzo je stao u svoju obranu i sazvao izvanrednu konferenciju za medije prilikom koje je odgovorio na Mesićeve optužbe prema kojima je videozapis s brijunskog sastanka Haškom sudu dostavila POA na čijem se čelu nalazio. Karamarko je na konferenciji sve optužbe na svoj račun odbacio.

Unatoč Josipovićevom smirivanju tenzija, tu rat nije prestao. Mesić je tako jedne prigode naveo kako je Karamarko oduvijek bio opterećen simpatijom za NDH, kada se govorilo o Drugom svjetskom ratu. Mesić je naveo kako je duboko razočaran Karamarkom koji, kako je kazao, precjenjuje svoje mogućnosti. Suradnja Bivšeg predsjednika RH i Tomislava Karamarka, koja je počela u vrijeme formiranja HDZ-a, trajala je preko dva desetljeća i može se reći da je bila bliska, iako je bivši predsjednik neke stvari u povijesnom kontekstu ocjenjivao drugačije, posebno kada se radilo u Narodnooslobodilačkoj borbi. Međutim, nekadašnje razilaženje u stavovima danas je za Mesića preraslo u duboko razočaranje.

Boljkovac vs. Karamarko

Policija, na čijem je čelu bio Tomislav Karamarko, zakucala je na vrata Josipu Boljkovcu uručivši mu nalog za uhićenje i pretres imovine. Njegov odvjetnik, Anto Nobilo, iznio je u javnost scenarij prema kojem je njegov klijent uhićen. Uhićenje ga nije iznenadilo. "Već dva mjeseca baratam s informacijom da je Karamarko na jednom kolegiju u kolovozu naredio hapšenje Boljkovca. Za uhićenje sam saznao jutros, telefonski. Prisustvovao sam pretresu Boljkovčeve kuće u Vukovoj Gorici, za kojeg smatram da je bio apsolutno nepotreban s obzirom da su se navodni zločini dogodili prije 66 godina. Ne razumijem niti prisutnost do zuba naoružanih specijalaca na uhićenju i pretresu. Boljkovac je vrlo star čovjek sa slomljenim kukovima i jedva se sam kreće, a kamoli da bi mogao pobjeći ili pružiti bilo kakav otpor. Valjda se policija pribojavala Boljkovčevih partizana iz okolnih šuma", tvrdio je ironično Nobilo. Boljkovac je, pak, za svoj slučaj krivio osvetu ministra Karamarka za događaje koji su se odigrali na početku Domovinskog rata. Boljkovac je ispričao kako je 1991. spriječio dolazak Karamarka na visoku poziciju u policiji.

"Bilo je određenih pritisaka da Karamarka postavim za visokog dužnosnika u MUP-u, međutim to sam žestoko odbio. Nakon toga je Josip Manolić urgirao kod mene i tražio da promijenim mišljenje, na što sam mu rekao da ako mu je Karamarko toliko dobar neka ga uzme sebi. Nekoliko tjedana kasnije, Karamarko postaje šef kabineta tadašnjeg premijera Josipa Manolića", objašnjavao je Boljkovac.

Glavaš o Karamarku

Na lik i djelo Tomislava Karamarka svojedobno se obrušio i Branimir Glavaš iz zatvora u Mostaru.

-Tomislav Karamarko bio je dio HDZ-ove vlasti koja je posljednjih osam godina smišljeno pljačkala Hrvatsku i ne može biti aboliran. Kao prvi obavještajac, jako je dobro morao znati što se događa - poručio je Branimir Glavaš iz zatvora. Dodao je da je Karamarko izdao Tuđmana, Manolića i Stjepana Mesića. "Slizao se poslije sa Sanaderom pa je izdao i njega, kakav god jest da jest. Jadranka Kosor ga je zatim primila u HDZ, nakon par mjeseci izdao je i nju. HDZ je stranka puna deformacija kojoj je potrebno dugo vrijeme čistilišta", isticao je Glavaš.

U Hrvatskoj promjene stavova, dresova i političkih stranaka nisu ništa neobično pa tako Karamarko, ali i Bandić, u svojim transformacijama nisu osamljeni. Josip Salapić, blizak suradnik bivše premijerke Jadranke Kosor, tako je iz redova HDZ-a prešao u HDSSB. Neobičan transfer odvio se u Drnišu. Ondje je Jure Ivić iz HDZ-a prešao u HNS. Još je neobičniji prelazak odigran u Vukovaru. Ondje je potpredsjednik vukovarskog SDP-a, Ivica Žulj, prešao u HSP.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.