Uz obljetnički dan tragedije Jure Francetića u Slunju

24.12.2013. 11:22:46

popodneva, 23. prosinca 1942. godine 3. srpnja 1912.Vivoza - Prozor kraj Otočca - 27./28. prosinca 1942. Slunj hrvatski političar, ustaški častnik, pukovnik, posmrtno krilnik, vitez, zapovjednik elitne postrojbe Ustaške vojnice "Crne legije" Živi sam svjedok komunističkočetničkog zločina na ranjenom pukovniku Juri Francetiću Takozvani antifašisti, točnije komunističkofašistički zločinci u Hrvatskoj, čas udruženi čas međusobno zavađeni šumski odmetnici partizani i četnici pod vodstvom velezločinaca Tita i Draže Mihailovića još i danas lažno kleveću hrvatskog viteza Juru Francetića. Kleveću ga iz temeljnog razloga jer se je Jure Francetić borio za državu Hrvatsku, za spas, slogu i za zajedništvo Hrvatskog naroda katoličke, muslimanske i pravoslavne vjere. Sjećam se mladog Jure Francetića još iz predratnih godina, kad je navraćao u Slunj, gdje je prijateljevao s braćom Blašković, Tomislavom Devčićem, Božom Jurašinom, braćom Kovačević, Ivom Lalićem, Tomislavom Peričićem, Josom Štrkom... Uz obavljanje svojih razgovora, igrali su zajedno nogomet, u školskom dvorištu nedaleko moje kuće. Jure Francetić je bio najviši među njima, lijep momak, pristojnog ponašanja, svi Slunjeni i Slunjanke su ga voljeli. U nastupu nametnutog rata čitava satnija mladih Slunjana odazvala se je na poziv Jure Francetića u postrojbu Crne legije. Zna se da je Ivo Lalić i sva trojica braće Blašković poginuli u Srebrenici. Sudbina ostalih slunjskih mladića u Crnoj legiji nije poznata. Nažalost vidio sam ga teško izranjavanog, zamotanog seljačke ručnike i živo se sjećam još danas, kako su komunističkofašistički, udruženi partizani i četnici izmasakrirali ranjenog krilnika Juru Francetića i njegovog pilota domobranskog zastavnika Miju Abačića. Bilo je to u popodnevnim satima, nakon pada hrvatskog zrakoplova u pravoslavnom selu Močile, između Slunja i Rakovice 23. prosinca 1942. godine. Takova masakriranja na ranjenim vojnim osobama suprotne strane čine samo notorni zločinci, profesionalne ubojice, kakovi su bili komunističkofašistički partizani i četnici. Vjerojatno sam još jedini živi Hrvat, koji sam kao 13-godišnji dječak s bolom u duši stavio svoju toplu ruku na hladnu ruku voljenog Jure Francetića. Istaknuto mi je bilo teško. Suze iz očiju tekle su mi nekim unutrašnjim kanalčima jer ih nisam smio, a nisam niti htjeo pokazati pred razularenom šumskom ruljom partizanskočetničkih zločinaca, koji su orgijali oko seljačkih kola, u kojima su nemoćno ležali izmasakrirani, prethodno ranjeni zarobljenici Hrvatske domovinske vojske Jure Francetić i Mijo Abičić. Bilo je to pred Župnim uredom Crkve Presvetog Trojstva u Slunju. Od tih nanešenih rana po čitavom tijelu, napose po glavi, u čemu se je istakao svevrstnim masakriranjem partizanski četnik Mile Trbojević, umro je legendarni zapovjednik Crne legije Jure Francetić noću 27./28. prosinca 1942. godine u slunjskoj vojnoj bolnici. Dodajem ovdje radi istine, o kojoj mnogi pisatelji o Francetiću ne znaju pa pišu da mu se ne zna za grob. Naime, znade se puninom istine za grob †Jure Francetića i †Mije Abičića. Nakon, partizanskočetničkog cirkusa oko mrtvog Jure Francetića i još živog, izranjavanog pilota, domobranskog zastavnika Mije Abičića, odveženi su obadvojica 28. prosinca kamionom iz Slunja u Močile. Tu je partizanskočetnički zločinac Mješina Kukić bacio u bezdanu mrtvog Juru Francetića i živoga Miju Abičića. Ta bezdana se nalazi na Poligonu HV "Eugen Kvaternik" Slunj u blizini bunara u selu Močile. Identifikacija Jure Francetića je jedva moguća, ako bi je dozvolili današnji komunistički vlastodržci. U tu istu bezdanu, masovnu grobnicu, bacili su komunističkofašistički zločinci partizani i četnici oko 800 rakovičkih i slunjskih Hrvatica i Hrvata. Glavni krvnik na nedužnim hrvatskim civilima bio je isti četnikopartizan - Srbin Mješina Kukić. Komunisti i fašistički četnici i danas kleveću †Juru Francetića Notorna je laž raznih kvazipovjesničara Goldsteina, Oljače, Dediera, Jovanića, Pupovca, Teršeličke i ovima srodne protuhrvatske bande da je Jure Francetić pravio zločine na srbskim civilima. Naprotiv zapovjednik pobjedonosne Crne legije Jure Francetić je spašavo civile svih vjera i osobno je posvojio jedno srpsko dijete nađeno nakon borbe negdje na Kozari. Pred desetak godina razgovarao sam telefonski s tim čovjekom, koji se najljepše izražava o svome poočimu. Ne znam je li još živ taj čovjek? Istina jest, da je u pobjedonosnim borbama Crne legije pod zapovjedništvom Jure Francetića protiv komunističkofašističkih bandita - partizana i četnika bilo dosta kolateralnih žrtava civila: Hrvata, Srba i drugih narodnosti, što je neizbježivo u svakome ratu. Povijesno se znade da u svima ratovima, svih vremena više stradavaju civili nego zaraćene vojske. Francetićeva borba nije bila usmjerena protiv civila bez obzira na njihovu vjeru, nego protiv rušitelja države Hrvatske - protiv komunističkofašističkih partizana i četnika, koji su do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine bili saveznici. Obadvoji su rušili državu Hrvatsku i stvarali novu velikosrbsku Jugoslaviju. Nastavak o vitezu Juri Francetiću slijedi uz dan mučeničke smrti, 28. prosinca, a ovaj članak završavam jednom od brojnih pjesama posvećenih najvećem hrvatskom junaku 20. stoljeća i njegovom vjernom bojovniku: Jure i Boban u pjesmama U veljači 1942. godine bilježi Ivo Balentović u knjizi "Crna legija - odredi nepobjedive mladosti", tiskanoj na prvu godišnjicu osnutka te postrojbe, pripadnici Crne legije, nakon uspješnog prodora na Drinu, spjevali su pjesmu "Evo zore, evo dana". Balentović je pjesmu zapisao u travnju 1942. i to je prvi poznati zapis te pjesme koja je u kasnijim mjesecima i godinama mijenjana i proširivana... Evo prvog zapisa pjesme "Evo zore, evo dana":   Evo zore, evo dana,                             Evo zore, evo dana, Evo Jure i Bobana.                              Nema više partizana. Evo zore, evo tića,                              Evo zore, evo tića, Evo Jure Francetića.                            Eto Jure i Vokića.   Na vrh gore Romanije                         Evo zeore, evo dana, Ustaški se barjak vije.                         Evo Jure i Bobana Na barjaku sitno piše,                        Oni vode svoju strojnu Odmetnika nema više.                       Njome biju tešku vojnu.   Jure gazi Drinu vodu                         Tvoja bojna brani Liku I bori se za slobodu,                         Biser zemlje našu diku. On se bori za slobodu Hrvatskome našem rodu.   Autor pjesme "Evo zore, evo dana" je pučki pjesnik Josip Križanac. Križanac je do rata radio kao šumski radnik u Ljubinju kraj Čemernog. U Crnu legiju je stupio kao čarkar i napredovao do čina bojnika... Sudbina Josipa Križanca, autora pjesme Evo zore, evo dana" nije poznata.   Slava hrvatskom vitezu Juri Francetiću! S name si!   Za dom spremni! Dragan Hazler - hrvatski djelatnik Basel, 23. prosinca 2013. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.