Makedonci su pomladili sastav posljednjih godina. Za to je najzaslužniji Lino Červar koji je u Metalurgu stvorio jednu novu generaciju makedonskog rukometa. Danas ta generacija uz dvojicu iskusnih igrača, Kiru Lazarova i Borka Ristovskog, nosi reprezentaciju. Njihova igra je kontrolirana, u njoj nema bezglave jurnjave. Mladi igrači su je ipak ubrzali i danas to izgleda bolje nego prije. Obrana je visoka sa snažnim tandemom Stoilov - Markovski, s visokim Taleskim u sredini, s odličnim Ristovskim na golu. Nije im problem juriti u kontru, posebno Georgijevskom i Manaskovu. Veći im je problem vraćati se u obranu, jer Kiro Lazarov igra samo napad i kad je dalje od klupe, to je problem, jer uz Stoilova koji teško može izdržati ritam 60 minuta imaju drugog pivota Peševskog koji je sjajan napadač, ali također ne igra obranu. Onaj tko ih pogura zbog toga “u leđa” uvijek je u šansi i to nam mora biti put. Makedonija danas ima mlade igrače bez iskustva u pričuvi, ali ti su mladići nositelji igre Vardara, Pelistera i Metalurga. Recimo, Ćurlevski na sredini, pa Serafimov na desnom beku, pa na desnom krilu Popovski. Šteta je što se ozlijedio vrlo dobri ljevak Velkoski, no ne treba preskočiti da imaju i dvije iskusne zamjene, Filipa Lazarova na lijevom beku i Nikolu Mitrevskog na vratima. Raul je definitivno složio mobilnu momčad, najbolju od onog s čim raspolaže. Došli su biti prvaci svijeta, makar i sami teško vjeruju u to. No, to je jednostavno Makedonija koja je posljednjih godina vrh europskog klupskog rukometa. To se mora poštovati.