Vijesti
VELIKA BITKA ZA KAŠIĆ 1. VELJAČE…(VIDEO)
Podijeli:

Nakon završetka operacije Gusar i oslobađanja Maslenice te dijela zadarskog zaleđa uslijedile su ogorčene borbe za očuvanje oslobođenih područja. U tim borbama, osobito za selo Kašić, posebno su se istaknuli pripadnici 3. bojne 3. gardijske brigade, Kobre iz Slavonskoga Broda.
Poslije prvotnih poraza pobunjeni su Srbi uspjeli prikupiti velike snage i angažirati ih na crti Novigrad-Kašić. Hrvatske postrojbe koje su sudjelovale u uspješnom prodoru bile su iscrpljene višednevnim borbama i trebalo ih je zamijeniti svježim postrojbama kako bi se očuvalo dostignuto. U očekivanju snažnog protuudara pobunjenih Srba ojačanih dobrovoljcima iz Srbije i Bosne odlučeno je da se na tom dijelu bojišnice rasporedi Taktička grupa 3. gardijske brigade pod zapovjedništvom pukovnika Mladena Kruljca. Pripadnici Kobri iz Slavonije su prebačeni helikopterima i već su se drugi dan nakon dolaska, 1. veljače 1993., našli u žestokim borbama. Neprijatelj je krenuo u silovit protunapad s više od tisuću pješaka i 17 tenkova uz jaku topničku potporu. Vatra je najprije otvorena po području Novigrada kako bi se skrenula pozornost od glavnoga udara, te je postupno širena na područja Paljuva, a posebice Kašića. U jednom trenutku 11 tenkova prošlo je ispred položaja susjedne 113. brigade te je zašlo Kobrama za leđa. Bio je to uvod u krvavu 50-satnu dramu u kojoj su se smjenjivali udari, protuudari, borbe prsa u prsa te herojstva hrvatskih vojnika i zapovjednika koji su na koncu uspjeli zaustaviti višestruko brojnijeg neprijatelja. Samo prvog dana poginulo je 8 Kobri, a još 17 stradalo ih je na povratku s položaja. Borbe iste žestine nastavile su se i sljedećega dana kada se grupa Kobri na čelu s brigadirom Ivanom Obrovcem našla opkoljena na koti 212 u zaseoku Laketići. Poslije 20 sati borbe deblokirao ih je pukovnik Kruljac povevši u borbu sve raspoloživo ljudstvo, pa čak i lakše ranjenike. Gubitci neprijatelja bili su strahoviti, a stradao je i Veljko Milanković, zapovjednik elitnih srbočetničkih Vukova s Vučjaka. U ta dva dana Srbi su doživjeli težak poraz, pa je Martić iz Knina potjerao zloglasnog Željka Ražnjatovića-Arkana, koji nije obavio svoju zadaću. O tome tko ga je porazio najbolje govori njegova poruka preko motorole: – Tučemo ih celi dan, a ne beže! To su, bre, fanatici! Kašić je bio vrlo važno mjesto zbog svog dominantnog položaja u Ravnim kotarima pa je agresor započeo napad prvog veljače 1993. godine. Crte obrane nisu bile utvrđene jer je nedostajalo ljudstva, nije bilo vremena ni mehanizacije za ukopavanje i utvrđivanje obrambene crte.
Te su položaje držali pripadnici 4. gardijske brigade “Pauci” koji su imali velike žrtve te su se njihove izmorene snage trebale povući i predati položaje 3. GBR koja je iz Osijeka autobusima prebačena u Zagreb, a potom helikopterima HRZ-a na zadarsko područje. Za njihov prvi susret s tim terenom, potpuno drugačijim od Slavonske ravnice jedan njihov pripadnik kazao je kako su se osjećali kao da su došli na mjesec. Kašić je nekoliko puta padao i vraćao se u ruke hrvatskih snaga, a činjenicu da je u konačnici ostao u hrvatskim rukama treba ponajviše zahvaliti pripadnicima 3. GBR koji su unatoč pogibijama suboraca, nepoznavanju terena i čitavom nizu otegotnih okolnosti od koji neke još nisu razjašnjene u hrvatskoj javnosti zadržali Kašić iz kojega su hrvatske snage krenule u konačan obračun – “Oluju”.
Agresor je silovito napao Kašić 1. velječe dok su se snage 4. GBR i 3. GBR još mijenjale i u tako kaotičnoj situaciji nanio velike gubitke. Oklopna postrojba 3. GBR tada još nije preuzela položaje tako da su u bitci sudjelovali tenkisti 4. GBR predvođeni upravo herojem Domovinskog rata, Andrijom Matijašom “Pukom” po kome je 4. GBR kasnije i dobila ime. Njihov dobrinos obrani Kašića bio je velik te su nanjeli protivniku velike gubitke, a stradao je i sam zapovijednik 92. motorizirane brigade Momčilo Bogunović. U tom ratnom paklu koji je počeo u 7,30 ujutro topničkom paljbom, a nastavio se tenkovsko-pješačkim napadom dogodio se neočekivani susret hrvatskih snaga sa srpskima.
Četvrtu gardijsku brigadu došla je zamijeniti 3. gardijska brigada. Slavonci su došli iz slavonske ravnice na krški teren zadarskog zaleđa i morali su se prilagoditi teškim uvjetima ratovanja na kršu. Slavonci su helikopterima prebačeni na zadarsko ratište odmah na prvu crtu bojišnice jer nije bilo vremena za postepeno uključivanje u borbu. U obrani zadarskog zaleđa smrtno je stradalo 36 vojnika 3. gardijske brigade.
Borbe za Kašić su bile jako teške i mjesto je prelazilo u ruke agresora i ponovno vraćeno u hrvatske. U konačnici je Kašić obranjen, a time i Zadar, Dalmacija i Hrvatska. Nakon srpskog neuspjeha kod Kašića (najžešće borbe su se vodile od 1. do 5. veljače), srbočetnički agresorski neprijatelj je svoje glavne udare usmjerio na Novigrad (od 7. veljače 1993.)…



