Za taj zločin prvotno su osuđeni Nikola Radišević, Jovo Zubanović, Simo Plavljenić i Dušana Paunović, ali je sud ukinuo presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Glavna rasprava na Županijskom sudu u Sisku započela je 15. rujna 2009. godine. Nakon što je državno odvjetništvo odustalo o optužbe, sud je 07. siječnja 2010. obustavio kazneni postupak protiv Radiševića, Zubanovića, Plavljenića i Paunovića. Pokolj u Pecki,zaseok Bjelovac, hrvatskom selu južno od ceste Petrinja-Glina, počinjen je početkom Domovinskog rata 16. kolovoza 1991. Počinili su ga četnici iz susjednih pravoslavnih sela Petrinje. Ono što upada u oči je brutalnost kojom su se susjedi Srbi obračunali sa susjedima Hrvatima: iživljavali su se rezanjem noseva, prstiju, čupanjem srca iz grudnog koša… Masakr u Peckom – što se dogodilo? Nekoliko Hrvata, tri pričuvna policajca Republike Hrvatske i jedan civil, vratilo u dijelove sela, iz kojeg su otišli, da nahrane stoku. Selo je dijelom bilo napušteno, i nitko nije mogao hraniti blago. Pobunjeni Srbi iz okolnih mjesta su zarobili četvericu Hrvata. Ubijeni su Stjepan Horvat, Đuro Horvat, Mato Horvat i Ivan Bugarin. Nalazi medicinskih forenzičara su otkrili da su prvo ranjeni paljbom iz vatrenog oružja, zatim mučeni i konačno dokrajčeni sjekirama, kako su četnički krvnici znali često ubijati Hrvate na Banovini. Naime, lvan Bugarin, Mato i Đuro Horvat su bili pričuvni policajci Republike Hrvatske u Petrinji, a Stjepan Horvat civil. On je ubijen u podrumu, a sa njim je bila i kći koja je čudom preživjela. Mato i Đuro Horvat kao i lvan Bugarin ubijeni su i masakrirani kod kuće Milana Horvata. Mučeni su na neviđeno brutalan i ritualan način. Mati Horvatu je odsječene sjekiron pola lica sjekirom, Đuri Horvatu nos i prsti jedne ruke, a lvanu Bugarinu odsječena je ruka. To bandi nije bilo dosta, već su lvanu Bugarinu iz tijela izvadili srce. Za taj zločin bili su osuđeni Nikola Radišević, Jovo Zubanović, Simo Plavljenić i Dušana Paunović, ali je sud ukinuo presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Glavna rasprava na Županijskom sudu u Sisku započela je 15. rujna 2009. godine. Nakon što je državno odvjetništvo odustalo o optužbe, sud je 07. siječnja 2010. obustavio kazneni postupak protiv Radiševića, Zubanovića, Plavljenića i Paunovića. Treba reći da su i dva dana ranije, 14. kolovoza 1991. srpski teroristi su napali obližnje Kraljevčane. Ubili su i masakrirali na sličan način desetero seljaka: pet starijih seljaka, tri starice i dvoje staraca, koji su ostali u selu. Oni su ostali u selu radi čuvanja stoke i kuća. Sva hrvatska sela južno od ceste Petrinja-Glina u Domovinskom ratu proživjela su strahote od četnika, sastavljenih uglavnom od Srba iz susjednih sela. Veliki pokolji Hrvata bili su u mjestima: Graberje, Majske Poljane, Pecki, Pranjvor, Kraljevčani, Dragotinci, Joševica, Novo Selo Glinsko i mnoga druga mjesta okolice Petrinje i Gline. Jedanko kao i u Drugom svjetskom ratu i nakon njega kada su četnici i partizani, osobito 1945. godine, počinili brojne zločine. Srpska vojska poznata po ritualnim ubijanjima ranjenika i zarobljenika u svim ratovima Ono što je manje poznato da je srpska vojska još od Balkanskih ratova bila poznata po brutalnostima koje civilizirani čovjek ne može ni zamisliti, a to je šokiralo novinare iz Zapadne Europe kada su vidjeli masakrirana tijela Albanaca na Kosovu i u Makedoniji: odrezani nosevi, odsječene ruke i noge, kopanje očiju, rezanje ušiju, mučenje noževima, deranje kože, nabijanje na ražanj i dr. bila je redovita pojava. Vardarom su plivale stotine masakriranih Albanaca, bio je crven od krvi, baš kao i Drina u Foči i Goraždu 1941.godine. Frapantne sličnosti ponašanja obrasca načina ubijanja zarobljenika od strane srpske vojske nisu slučajna. Sjetimo se samo Vukovara i Srebrenice Primjera radi, bečki publicista Leo Frojndlih (Leo Freundlich), koji je prikupljene izvještaje o srpskim ratnim zločinima iz europske štampe objavio u knjizi Albanska Golgota, navodi da su masakri vršeni jedan za drugim otkad je srpska vojska prešla granicu i zaposjela zemlje naseljene Albancima. On zaključuje da su zločini srpske vojske i četničkih odreda uglavnom bili usmjereni protiv muslimana i katolika novoosvojenih oblasti koje bile pod turskom vlašću. Dolaskom srpske vojske počinju masakri i etnički čišćenje, i tako u svakom ratu 20. stoljeća bez iznimke. Tu praksu, gotovo ritualnog ubijanja, srpska vojska i ustanici koristili su u masakri ma 1941. u Srbu, Drvaru, Grahovu, Krnjeuši, Goraždu, Foči, Rami, Vrgorcu i drugdje, gdje je dolazilo do ritaulnih ubijanja Hrvata katolika i muslimana. Tu krvoločnu praksu ritualnog ubijanja su nastavili i paritznai 1945. godine, a posebno su se isticali bosanski partizani u koje je prešao veliki broj četnika, koji su bili najveći koljači u Teznom i na stratištima diljem Slovenije. A tako je bilo kako vidimo i u Domovinskom ratu. Ono što žalosti da takve vijesti i takvi masakri, kao ovaj u Peckom, ostaju potpuno nepoznati, a krivci i krvnici – nekažnjeni. Je li to slučajno, pošto se radi o opetovanim primjerima teških zločina od Vukovara preko Petrinje do Škabrnje, nije teško zaključiti? Branitelji Peckog i Hrastovice – ne zaboravimo naše junake i mučenike! Selo Pecki je i povijesno mjesto Domovinskog rata u petrinjskoj Banovini jer ga je 25. kolovoza 1991., pred sam pad koji je bio nekoliko dana kasnije, posjetio dr. Franjo Tuđman. Tamo je nakon obilaska u zgrade napadnute policijske postaje i razgovorao s herojima Peckog, njegovim braniteljima, na središnjem trgu. Nakon što su s pomoću tenkova srpski pobunjenici u srpnju 1991. zauzeli hrvatska sela petrinjskog kraja: Hrvatski Čuntić, Prnjavor Čuntićki, Kraljevčane i Dragotince, a time i cijelu Zrinsku goru, slijedio je pokolj hrvatskog stanovništva koje nije htjelo poći u zbjeg. Ratoborni oficir JNA Stanko Letić pred kamerama je bahato objašnjavao da je „odmazda nad ustašama“ počinjena da se pokaže moć nakon neuspjeha JNA u Sloveniji. Ustvari bio je to prvi korak u osvajanju Petrinje, pri čemu je nekoliko nastanjenih hrvatskih sela bilo zapreka koju je valjalo ukloniti. Nakon toga crta obrane Petrinje uspostavljena je u selima Pecki i Hrastovica. Ta dva sela su herojska mjesta Domovinskog rata gdje su gardisti i domaći ljudi velikom hrabrošću branili svoje domove. Herojska obrana Peckog prestala je 8. rujna 1991. kada četnici ulaze u mjesto, a Hrastovica 10. rujna. Nešto kasnije, zločinačka JNA na čelu s potpukovnikom Tarbukom, ulazi u Petrinju, počinivši brojne masakre nad zarobljenim gardistima i civilima. U obrani Petrinje, te okolnih mjesta, ubijeno je 589 osoba, branitelja i civila, a čak 77 Hrvata civila i 12 branitelja vodi se nestalim u ratnim djelovanjima pakla Petrinje koje su prošli starosjedioci Hrvati 1991. godine. Naime, Pecki, Hrastovica i Petrinja trebali su postati dio Velike Srbije, kako je galamio u obližnjoj Glini današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ali se prevario jer nije znao da je na drugoj strani veliko hrvatsko ratničko srce! Banovinu, središte ratnih djelovanja i pokolja Hrvata, krajem kolovoza 1991. posjetio je predsjednik dr. Franjo Tuđman:

Izvor: narod.hr