Opći oprost odnosio se na kaznena djela počinjena u vremenu od 17. kolovoza 1990., koji je simbolično označavao početak oružane pobune u RH pa do 23. kolovoza 1996.godine. Njime su amnestirani zapravo svi pa čak i osuđene osobe. U najvećem broju slučajeva taj se opći oprost odnosio na pripadnike bivše JNA, na pripadnike tzv. teritorijalne obrane, te pripadnike vojnih i paravojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine, a tek u promilima i na pripadnike hrvatskih oružanih snaga.

"Sustavni napadi i sadistički zločini JNA i srpske paramilicije u hrvatskim selima u istočnoj Slavoniji imali su samo jedan cilj, uništiti Hrvate na tom području", čulo se ovog tjedna u Den Haagu na suđenju Srbiji za genocid počinjen tijekom agresije na Hrvatsku.

Podaci su zastrašujući. Kada je riječ o hrvatskom Podunavlju, JNA i paravojne postrojbe su "sustavno i planirano" od 1991. do 1992. godine napali sva većinska hrvatska sela i gradove na istoku Hrvatske, ubivši 4.000 Hrvata, dok ih se 485 još uvijek smatra nestalima. Deseci tisuća postali su žrtve mučenja i silovanja, uključujući 3.600 odvedenih u logore, a u granatiranju ili naknadnom miniranju uništeni su deseci tisuća kuća i 300 crkava kako bi se izbrisali tragovi hrvatske kulture i spriječio povratak. Do 1992. gotovo svaki Hrvat bio je ubijen, pobjegao ili deportiran iz tog područja.

Napade na istočnu Slavoniju predvodila je bivša JNA koja je zapovjedala i u koju su bile integrirane srbijanske paravojne postrojbe poput Arkanovih "Tigrova", Šešeljevih "Belih orlova" i najokrutnijeg odreda "Dušan silni". Napadi su se odvijali po točno određenom obrascu koji je uključivao okruživanje, granatiranje i zauzimanje sela nakon kojeg je uslijedilo mučenje, silovanje i protjerivanje preživjelih. Hrvati su ubijani noževima, sjekirama, metalnim šipkama, tjerani u minska polja, žene silovane često javno, a muškarci kastrirani.

Kao primjer najokrutnijih zločina, hrvatski pravni tim na suđenju u Haagu, je naveo razapinjanje na stablo pred mjesnom crkvom jednog preživjelog stanovnika Bogdanovaca u kojem su srbijanske snage ubile 87 seljana, a život poštedile samo dvijema ženama udanima za Srbe. - Masovna ubojstva na Ovčari i vukovarskom Veleprometu, Škabrnji i Saborskom jasan su dokaz genocidne namjere bivše JNA, srbijanske teritorijalne obrane i paravojnih postrojbi da Hrvate "izbrišu s lica zemlje", tvrdi hrvatska strana podsjećajući kako RH još uvijek traži 1.024 osobe nestale u Domovinskom ratu od kojih je 325 iz Vukovara.

Zastupnici hrvatske optužbe na suđenju u Den Haagu, vjerojatno neće spomenuti kako su Hrvatska i njena službena politika odgovorile na sve ratne strahote koje je Srbija napravila na tlu Hrvatske tijekom četverogodišnje okupacije. Zato to činimo mi.

Dakle, prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta - 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje.

U Hrvatskoj je pitanje oprosta od kaznenog progona i kaznenog postupka za građane srpske nacionalnosti prvo bilo uređeno Zakonom o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv RH od 25. rujna 1992. i Zakonom o izmjenama Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske od 9. lipnja 1995., koji je donesen nakon vojno-redarstvene akcije "Bljesak".

Nakon "Bljeska" nastavilo se s primjenom općeg oprosta i pristupilo donošenju Zakona o izmjeni Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske od 9. lipnja 1995. godine. Tim izmjenama zakona produljen je učinak oprosta za vrijeme od 17. kolovoza 1990. do 10. svibnja 1995.

Drugim Zakonom o oprostu obuhvaćeni su počinitelji kaznenih djela s privremeno okupiranih dijelova područja Vukovarske-srijemske i Osječko-baranjske županije od 31. svibnja 1996., a stupanjem na snagu Zakona o općem oprostu 5. listopada 1996. prestala su važiti prethodna dva zakona.

Na temelju Zakona opći oprost odnosio se na kaznena djela počinjena u vremenu od 17. kolovoza 1990., koji je simbolično označavao početak oružane pobune u RH pa do 23. kolovoza 1996.godine. Za razliku od prijašnjih zakona o općem oprostu, ovim posljednjim dan je opći oprost ne samo za oslobođenje od kaznenog progona i kaznenog postupka već su općim oprostom bile obuhvaćene i već osuđene osobe, dnosno osobe koje su bile lišene slobode i nalazile su se na izdržavanju kazne ili u pritvoru ili su trebale nastupiti već pravomoćno izrečene kazne.

U najvećem broju slučajeva taj se opći oprost odnosio na pripadnike bivše JNA, na pripadnike tzv. teritorijalne obrane te pripadnike vojnih i paravojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine, a tek u promilima i na pripadnike hrvatskih oružanih snaga.

• Autor: D.Boroš
• Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

Izvorni članak pogledajte OVDJE