Kad Vulin govori o Srbima, on govori o nevinim žrtvama, o tisućama ubijenih Srba i stotinama tisuća prognanih, i – laže, lažući pritom i da govori previše istine.
Jer, Srbi nisu nevine žrtve, Srbi su stali kolektivno na stranu onih koji su sravnili sa zemljom Vukovar, porušili Osijek, pobili granatama desetke djece i stotine odraslih u Slavonskom brodu. Vulin stavlja Hrvatima pod nos nekakav nacizam, a zaboravlja da su u Lovasu i nekim drugim mjestima Hrvati morali nositi bijele trake oko rukava!
Da šute, da se vesele, da se ispričaju, da izraze razumijevanje? Što očekujete od djeteta naroda kom je ubijeno milijun njegovih sunarodnjaka i kome je samo u ovoj generaciji, pred ovim očima, protjerano najmanje 250.000 sunarodnjaka samo u zločinačkoj akciji ‘Oluja’, a da ne govorimo o ostalima? Ne možemo izjednačavati te stvari i ne možete očekivati od Srbije da šuti kad se pred njenim očima ponavlja ista mržnja. Zato što smo šutjeli o Jasenovcu, dočekali smo ‘Oluju’ i zato ne bih da nikad šutimo o tome”, kaže Vulin.
Kao da Oluji ništa nije prethodilo, kao da nije bilo četiri godine rata! Kao da njegov šef nije u okupiranoj Glini obećavao Hrvatima da se nikad više neće vratiti, i da će ubiti sto muslimana za jednog ubijenog Srbina! Kao da je 4. kolovoza Hrvatska vojska krenula, ničim izazvana, klati srpsku nejač!
Nisu protjerani, nego izbjegli Srbi
Vulin laže i kad govori o tome kako je 250.000 Srba protjerano: Oni nisu protjerani, oni su izbjegli, i nejasno je zašto sve hrvatske vlade toleriraju Srbiji tu retoriku o protjerivanju umjesto da šalju diplomatske note. Oni su pobjegli prije nego su došli u kontakt s Hrvatskom vojskom, svojom voljom i odlukom svog vojnog vrha, nitko ih nije trebao tjerati. To što nitko tada u Hrvatskoj nije plakao za njima jer smo konačno mogli odahnuti od uzbuna i granata je druga stvar, ali i dalje ne znači da su protjerani.
Vulin optužuje Hrvate za nacizam, a upravo bi se tako dali opisati društveni procesi koje gledamo u Srbiji od osamdesetih do danas. To nije ideologija, to je stanje duha u Srbiji, paranoično, histerično, agresivno. Srbija je ta koja se devedesetih služila metodama i retorikom nacista, ne Hrvatska, uključujući genocid koji je uostalom i dokazan na međunardnom sudu i konc logore.
Srbija je ta u kojoj su na vlasti redom ratni zločinci i njihovi bliski pomoćnici, što uključuje Šešeljevu desnu ruku Vučića, Slobinu desnu ruku Dačića, desnu ruku Slobine zle supruge Vulina, i samog Šešelja koji sjedi u skupštini Srbije kao da je normalno da u parlamentu civilizirane države sjedi ratni zločinac optužen za genocid i etničko čišćenje.
Zato, da ubuduće ne bi dolazilo do ovakvih histeričnih ispada, Hrvatska mora inzistirati da svi političari iz Srbije koji ubuduće dolaze u Hrvatsku posjete mjesta stradanja Hrvata, i treba isto tako osigurati da se diplomatski odnosi svedu na minimum dok god u Srbiji u vlasti participira i jedan suradnik ratnih zločinaca iz devedesetih. I, naravno, ne smije dozvoliti da joj Srbi ikad stavljaju pod nos bilo kakve “zločine”, bilo jasenovačke bilo kakve iz Oluje, niti smije pristati na ikakvo izjednačavanje zločinačkog režima Slobe Miloševića i Voje Šešelja s demokratskom Tuđmanovom vladom nacionalnog jedinstva.
A Vulin, kad govori o ogledalu, je prvi koji se treba u njemu pogledati, no on je suviše samodopadan da bi vidio ono što stvarno jest, pa radije vidi “antifašista”.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.