Da su živci vladajućih, ujedno i organizatori propalih „štakoraša“, sasvim istrošeni, vidjelo se je ili saznalo već sljedećeg dana nakon tog događaja. Za vrijeme dok su glavne zagrebačke ulice bile pune branitelja prosvjednika kao i „onih protiv“, dok se je ispod Milanovićevih prozora orilo ono pristojno „Javi se“ i „Ne boj se“, premijer je ni manje ni više nego plovio na „jedrilici“ generala Ante Gotovine, a u njihovom društvu bio je i aktualni ministar obrane Ante Kotromanović. Ako ostavimo po strani čudnovatu ljubav dvojice istaknutih hrvatskih branitelja prema briselskom dezerteru koji čudnom igrom sudbine postaje najgori premijer u povijesti Hrvatske, zanimljivo je da se je premijer našao na plovidbi po hladnom i burnom vremenu u kojemu nitko ne uživa. Informacije o tom događaju ne spominju da je tamo bilo žena. Dakle tri muškarca koji po svim dostupnim informacijama nisu „gay“ sami plove po lošem vremenu. Osobito je bilo čudno što je tamo bio premijer, ali i ministar obrane, koji obojica imaju gomilu problema u svom poslu, da su se iznenada odlučili na „morsku rekreaciju“, dok im „kuća gori“ i to baš na dan za koji se je znalo da je „turbulentan“. Je li moguće da je premijer tolika kukavica da je bio spreman na bijeg iz države ako nešto „zagusti“? A morski put je najjednostavniji za to, osobito kada puše bura. Gotovina kao „stari morski vuk“ to najbolje zna. Što bi bilo kad bi bilo nitko nikada ne će saznati, ali činjenica je da se je premijer iznenada „osokolio“ kada je sve prošlo, pa „hrabro“ izjavio u pratnji brojnih tjelohranitelja da bi se javio da je bio kod kuće. No kod kuće je bila njegova žena. Mogla se je ona javiti kao što su se javili brojni susjedi, ali nije. Dan kasnije i njoj se je naglo vratila „hrabrost“ pa je „blebnula“ da nije znala podržavaju li dečki njezinog muža ili ga kude. Tako se je još jednom pokazalo da smo mi branitelji predobri i prepitomi. Prosvjednici su trebali iz svega glasa zagrmiti: „Odlazi“ ili „Ostavka“, pa bi i „duhovitoj“ premijerovoj suprugi bilo jasno o čemu se radi. Da vlastodržcima živci pucaju po svim šavovima pokazao je u ponedjeljak nakon vikenda i ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić. On je pak naglo „otkrio“ da su Josip Klemm i Đuro Glogoški „priznali“ da su organizatori prosvjeda. On je to doduše tvrdio i ranije, ali nije imao dokaza koje je eto iznenada „pronašao“. Tako je nakanio dvojicu istaknutih branitelja „oderati“ sa „masnom“ novčanom kaznom. Policija je u svom dokumentu spomenula „kriminalističko istraživanje“ o prosvjedu u šatoru, kao i o prosvjednom dolasku pod Milanovićeve prozore. To bi značilo da su prosvjedi neka „kriminalna djela“ i to nakon što su se svi uključujući i Ostojića već sto puta „kleli“ da je to ustavno pravo ljudi. Nakon toga Ostojić je totalno „puknuo“ srušivši i posljednje ostatke svog ministarskog dostojanstva, pa je pozvao Turističku zajednicu grada Zagreba da naplaćuje turističku taksu za „kampiranje, lomače i slične stvari“ u centru Zagreba. Bio je to ispad na nivou onih facebook budalaština koje je pisao Marku Franciškoviću nakon čega ga je zdravog strpao u ludnicu. Tako je ministar opet postao „svoj“ nakon višemjesečnih uravnoteženih reakcija. Da su živci „istanjeni“ i mnogim drugim „jugoslovenima“ koji se na tu temu do sada nisu javljali, dokazao je i deklarirani „jugos“ Žarko Puhovski, zagrebački politolog općenarodne obrane i umirovljeni profesor marksizma, dakle dugogodišnji „prodavač magle“ i naravno „prestar“ da bi bio branitelj. On je branitelje ponovo (bez mašte) prozvao privilegiranima. Zapravo privilegiran je Puhovski jer su mu njegovi moćni „pajdaši“ omogućili tako nesposobnom da bude profesor, a televizija i slični mediji tom nevažnom mediokritetu prenose svaku „mudru riječ“. Među mudrostima Puhovskog za koje nije jasno tješi li njima više sebe ili premijera je da nas je premalo, da smo preslabi i da ne možemo povući veće snage za sobom. Očito je da Puhovskog hvata panika jer se braniteljima prilikom svakog „cirkusa“ sa „štakorašima“ priključuje nekoliko tisuća drugih ljudi, a osobito mu je „mučno“ od činjenice da je pod premijerove „obloke“ krenulo 70-tak branitelja, a tamo je stiglo preko 1.000 ljudi. Puhovski kao privilegirani umirovljenik ne može osjetiti bol ljudi izbačenih iz svog doma, „oženjenih“ sa „švicarcima“, otpuštenih radnika, branitelja koji od Opačićke moraju „prositi“ 800 kuna da bi preživjeli i mnoge druge obespravljene ljude. Svi spomenuti „genijalci“ dovoljno su pametni da vide da ljudi sve više prepoznaju branitelje kao svoje supatnike, žrtve jugokomunističke oligarhije koja se je osilila preko svake mjere. Zbog totalne propasti u koju su doveli državu njima se drma vlast, a branitelji su oni koji su stanje prvi definirali i pružili otpor. Zato je ugled prosvjednika sve veći, a vlastodržci se u svojoj nemoći da nas se riješe služe policijskim prijavama, ministarskim „duhovitostima“ i filozofskim marksističkim diskvalifikacijama branitelja od strane popušenih jugoslovenskih profesora.   Mario Filipi