MAKS OŠTRO O 1. MAJU! ‘Nije vam dosta onih koji nama dijele grah,a poslije idu na krmetinu i janjetinu?’

  Hrvatski branitelj Mario Maks Slaviček osvrnuo se na nadolazeću proslavu 1. maja: “Praznik rada, parada političarskog licemjerja i davno prekršenih obećanja u zemlji u kojoj nijedna vrednota ne nailazi na plodno tlo ako od nje nemaju materijalne koristi oni koji se kunu u radnička prava, partijsko nasljeđe i neka za njih bolja prošla vremena. Meni je kroz život prošlo 47 praznika rada, ‘prvih majeva’ i otkad me na taj dan sjećanje služi, uvijek su za one koji su toga dana dijelili grah, fažol ili ‘pasulj’ vremenabila dobra, njima je uvijek dobro, jer oni tog dana nakon ‘parade rada’, kao i nakon drugih raznoraznih parada, odlaze pojesti janjetinu, krmetinu ili neke širokim radničkim masama manje dostupne delicije.” “Bolje je u usta uzeti hostiju nego grahom blagosiljati bilo koju partiju” “Ta gospoda drugovi, politički emisari i komesari, dužnosnici i poslodavci zajedno uz janjetinu i krmetinu kuju planove kako će smanjiti troškove, umanjiti plaće, davanja državi kako podijeliti razliku u dobiti, povećati broj godina rada prije mirovine i sve ono što im je zajedno i nužno kako bi i dalje bili na vrhu hranidbenog lanca. Nažalost, u zemlji deklarativno većinski katoličkoj za najstarijeg čuvara radničkih prava mjesta nema, al’ zato ima za bivše proletere koje su svojim podložništvom ti isti radnici pretvorili u kapitalističke milijunere. Hoće li prvog maja fažol iz ruke crvenih, plavih, žutih, zelenih i inih političara koji su im uništili firmu, živote i budućnost primiti radnici 3. maja – valja vidjeti… Budu li to učinili kao puno puta do sada, sami su krivi za svoju sudbu. Bolje je u usta uzeti hostiju nego gutanjem graha blagosiljat bilo koju partiju. No čini se, sudeći po onome što se zbiva u hrvatskoj politici, kako je osim crkve i vjera odvojena od onih koji sebe nazivaju državnim službenicima. Iako ćete ih vidjeti u zgradi crkve, čisto radi reda, ne radi vjere jer oni po vjeri ne žive, da žive, ne bi donosili i dizali ruke za zakone kojima pobijaju temeljna načela i zapovijedi vjere za koju kažu kako joj pripadaju. I dok tako saborski zastupnici i drugi politički dužnosnici s debelim primanjima manje-više i nisu na svojem radnome mjestu, hrvatski puk radnih mjesta nema, a ako ih ima, ne prima plaću za svoj rad, iako je temeljna zadaća političara svojim djelovanjem i zakonima osigurati prosperitet i boljitak narodu koji im je dao povjerenje da vode državu. Kako bih podsjetio na to, postavit ću pitanje o kojem neka razmisle dok reda radi nakon prvog maja i djeljenja graha budu sjedili u prvim crkvenim redovima na sljedećoj misi, a pitao bih sve njih znadu li što ono kaže Biblija za rad i plaću? Kako bi vjernik katolik trebao gledati na rad i plaću?” Vrijedan je radnik plaće svoje “Osnovna Kristova pouka o tome da je radnik vrijedan svoje plaće pokazuje također svu realističnost i konkretnost novozavjetnoga pogleda u vjerojatno starijoj inačici u Matejevu evanđelju koja govori kako onaj koji radi zaslužuje potrebnu hranu. ‘Vrijedan je radnik plaće svoje” ili nije dopušteno zaradu i plod dnevnoga rada uskratiti. U konačnici, što nama vrijede svi ti zakoni i pravila? Što nam znače ako se u njima ne nalazi barem djelić svakodnevne Božje dobrote, i malo naše osobne brige za nekog drugog. To je krv, kost i žila vjere, ali i same univerzalne demokracije. Vjere i nauka koji su neki veliki ljudi naše prošlosti, naši pređi, predali nama. To je prilično važno za napredak i boljitak jedne nacije, katoličke nacije. Ne pljačkaj svoga bližnjega! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Možda hrvatski političari nisu praktični vjernici, možda ne znaju što kaže Biblija, a možda šute jer su nepošteno preplaćeni za posao koji ne obavljaju, preplaćeni jer sami sebi plaće određuju na svoju korist i svenarodnu štetu. Kako bi osigurali svoja prava, slobode i način života, ljudi su ustanovili Vlade, čija je zadaća provoditi želje svojih žitelja koji su ih izabrali i vlastita obećanja kojima su pridobili glasove birača kao bi bili izabrani i postali djelatnicima ustanove koja se zove Vlada. Kako bi postali nositeljima vlasti i odlučivanja u ime i za korist naroda koji ih je izabrao, koristeći pri tome poluge i slova zakona i uredbi. No kad neka vlast ili vlada donosi zakone koji su štetni za narod ili pak provodi destruktivne zakone, narod ima pravo i obvezu smijeniti takvu vlast i Vladu.” “Svima čestitam 1. svibnja, dan sv. Josipa Radnika” “U konačnici, što nama vrijede svi ti zakoni i pravila? Što nam znače ako se u njima ne nalazi barem djelić svakodnevne Božje dobrote i malo naše osobne brige za nekog drugog. To je krv, kost i žila vjere, ali i same univerzalne demokracije. Vjere i nauka koji su neki veliki ljudi naše prošlosti, naši pređi, predali nama. To je prilično važno za napredak i boljitak jedne nacije, katoličke nacije. Ali ako se svi ti zakoni i pravila donose ne uzimajući u obzir nauk vjere i nauk naših predaka, već s ciljem kako bi se smogla plaća za vojsku političara, onda takvi zakoni ne vrijede ni groša. Od svih političara tražim da pogledaju ovu našu Hrvatsku očima njezinim, očima njezina naroda, ako žele vidjeti istinu. Ako ustanu i osvrnu se oko sebe ti naši političari, ako pogledaju u vjeri oko sebe neće vidjeti medijsku scenografiju, vidjet će ljude, obitelji, mlade koji gube vjeru, no ne u Boga i Bibliju, nego vjeru u čovjeka i vjeru u vlast, Vlade i politiku, gube vjeru u Domovinu Hrvatsku. Neka vam je svima čestit 1. svibnja, dan sv. Josipa Radnika – zaštitnika rada, radnog čovjeka te Hrvatske i hrvatskog naroda….” Mario Maks Slaviček