Vrijednosni sud treba izreći o Domovinskom ratu, ne o simbolima

Gospodine Plenkoviću, u izvorišnim osnovama Ustava među svim ostalim piše i da je Hrvatska nastala na odbacivanja komunističkog sustava. To je jedina, ponavljam: jedina ideološka odrednica koja se može naći u Ustavu! Ne, spominjanje odluka ZAVNOH-a negdje između spominjanja kneževa i kraljeva iz X stoljeća i Banovine Hrvatske nije ideološka odrednica. Jedini donekle zanimljiv dio gostovanja Andreja Plenkovića u emisiji NU2 je bio onaj središnji, o ideološkim pitanjima. Zašto niste zauzueli jasan vrijednosni sud o ploči u Jasenovcu, zapitao je Stanković Plenkovića, već ste reki da je to delikatno pitanje? “Ploče koje su skinute prije deset godina Francetiću i Budaku nisu imale ono što piše na grbu HOS-a. Ova ploča u gradu Jasenovcu je spomen 11 poginulih pripadnika branitelja HOS-a. Oni u svom grbu imaju taj natpis “Za dom spremni”. Mi smo provjerili je li to zakonito”, rekao je Plenković. Zašto se uopće referirao na ploče Francetiću i Budaku? Kakve veze imaju ploče podignute ustaškom ministru iz Drugog svjetskog rata i ploča poginulim braniteljima iz Domovinskog rata? Nikakve – pa ni u vidu natpisa. Zašto Plenković čak i bez potrebe upada u klopku povezivanja ta dva rata, koja ničeg zajedničkog nemaju? Jer, politika Stankovića, a i ljevice u Hrvata, je preko Drugog svjetskog rata, u kom Hrvati nisu sudjevali za svoj račun već za račun s jedne strane Njemačke a druge strane Rusije, dakle preko jednog rata koji nije bio naš rat, niti se vodio za neovisnost Hrvatske, dokazati da su hrvatski branitelji zapravo ustaški sumnjivci i smutljivci. “Što se tiče samoga pozdrava, on ima dvostruke konotacije. U Jasenovcu ima konotacije na ustaški režim i može vrijeđati obitelji žrtava Jasenovca. Međutim, isto tako, to je ploča koja je postavljena poginulih hrvatskim braniteljima. Ne možemo tako jednostavno odgovarati na to pitanje”, rekao je Plenković. “Upravo 2016., ja koji sam vodio kampanju na način da sam skroz maknuo te teme, sam želio tu temu odmaknuti i staviti je na kolosijek pluralističke rasprave koju će voditi pravnici i političari”, dodao je. To je bolji odgovor nego što sam ga od njega očekivao, Plenković je spomenuo upravo ono što sam napisao pred desetak dana pišući o tom slučaju: to je ploča postavljena hrvatskim braniteljima, ne ustašama iz Drugog svjetskog rata. Ali ne i dovoljno dobar, jer neke stvari nedostaju. Koga stvarno vrijeđa ploča u Jasenovcu? Žrtve Jasenovca? Kao što je Plenković i rekao – oni su malobrojna skupina, ali nisu oni ti koji su se javili. Ploča prvenstveno vrijeđa Vulina, Vučića, Šešelja, Nikolića, Pupovca – ljude kojima se hrvatski branitelji, hrvatski premijer, ni bilo tko u Hrvatskoj nemaju što ispričavati! Pupovac se buni na “ZDS?”Pupovac, koji kaže da “nisu svi totalitarizmi zločinački”? Možda je to njegovo pravo. Možda. Opet, kad se buni čovjek koji na saboskom odboru mrtav-hladan provali da je kokarda zakonita u Hrvatskoj, onda to baca drukčije svjetlo na stvari: previše je onih koji u ovoj zemlji imaju i te kako bolne uspomene i na kokardu i na petokraku. Petokraku, za koju Stanković, ne skrivajući likovanje, kaže kako je dozvoljena nedavnom presudom Europskog suda za ljudska prava! Malo je i presudu Stanković krivo razumio – jer, europski parlament je donio više rezolucija kojima se osuđuju ne samo komunistički režimi nego i korištenje znakovlja totalitarnih režima. Nije li paradoks da je pozdrav “Za dom spremni” zabranjen zbog dalekih veza s ustašama iz 1941., iako se koristio i 1991., a kokarda i petokraka nisu iako su se u zadnjem ratu koristile na strani okupatora i Šešeljevog genocidnog ološa u koji je svakako spadao i današnji premijer antifašističke Srbije? I nije li paradoks da jugoljevica i Srbija i danas koriste Jasenovac kao carte blanche za ucjenjivanje Hrvatske, kao potpisanu mjenicu na koju se dodaje ime dužnika po želji, nakon svega što se događalo u zadnjem ratu? “Je li u Jasenovcu mjesto pozdravu Za dom spremni u Jasenovcu?”, pitao je Stanković ponovo Plenkovića. “Ja sam to odgovorio. Izbjegavao sam teme koje dovode do tenzija i podjela”, rekao je Plenković agresivnom Stankoviću, “nije to transparent ispred spomenika u Jasenovcu nego ploča suborcima poginulim u domovinskom ratu”. Poginulima za slobodu i demokraciju. A tu dolazimo do merituma stvari. Hrvatski branitelji su se borili, pod kakvim god da su se simbolima borili, da je to baš bio i kukasti križ, za slobodu, neovisnost, demokraciju, za pravo na samoodređenje i nacionalnu emancipaciju koja je preduvjet svake i svačije emancipacije. I nikakva povezivanja pozdrava koje su oni koristili s pozdravima iz Drugog svjetskog rata to ne mogu promijeniti. Znakovi nisu meritum stvari. Meritum je jeste li se borili za slobodu i demokraciju, ili protiv nje. Za komunizam. No Stanković je praktički natjerao Plenkovića da se javno pospe pepelom i ispriča Vučiću, Vulinu, Urši Raukar, Joži Manoliću, Zoranu Ercegu, i svima koje ta ploča vrijeđa. “Onima koje to vrijeđa ja se ispričavam”, rekao je Plenković. Što je iznuđena isprika kao i ona Predsjednice za čokoladice, što je također nešto što je Stanković prilično manipulativno, kao i ZDS, upotrijebio u emisiji. “Jedete li vi srpske čokoladice”, zapitao je Plenkovića, na što je ovaj prilično glupo konstatirao da ih jede. Radi se o klasičnoj navlakuši. Stanković je i sam rekao u sklopu prepucavanja oko čokoladica kako on ne smije reklamirati proizvođače u emisiji, ali je perfidno spomenuo da se radi o tvrtki nazvanoj po narodnom heroju palom 1942. u borbi protiv ustaša (valjda HOS-ovca koji su navedeni na ploči u Jasenovcu). Upravo u tome je stvar: kao što Stanković ne smije reklamirati “Josip Kraš”, tvrtku koja se zove po narodnom heroju jer je osnovana u komunizmu kad su se sve tvrtke zvale po “narodnim herojima” – zašto nemamo ni jednu koja se zove po narodnom heroju palom u domovinskom ratu, po Blagi Zadri recimo? – tako predsjednica ne smije, odnosno ne bi trebala, promovirati proizvode koji nisu hrvatski. Kao što Stanković ne smije promovirati emisije konkurentskih TV kuća poput Nove i RTL-a, tako Predjsednica ne bi trebala promovirati proizvode konkurentskih država. I tu se uopće ne radi o tome tko jede a tko ne jede srpske čokoladice, pitanje je podjednako idiotsko kao da netko Stankovića pita “gledate li vi Novu tv doma”. No, vratimo se vječnoj temi Jasenovca. Plenković je pogriješio kad je pokušao izbjeći ideološke rasprave prije izbora, na što je i danas, pogrešno, jako ponosan. Tada sam napisao da će ga ideološke teme kad-tad stići, jer živimo u društvu u kom lustracija nije provedena, u kom nisu jasno definirane ideološke vrijednosti na kojima je društvo zansovano, u kom u Ustavu o Domovinskom ratu piše jedno a medjiski tretman tog rata je nešto drugo, i nitko od toga ne pravi pitanje nepoštivanja Ustava, kao što pravi pitanje poštivanja Ustava od pozdrava ZDS temeljem floskule da se u Ustavu spominje antifašizam (ne, ne spominje se.) Plenkovič temu kani riješiti tako što će formirati povjerenstvo, a zna se da kad političari ne žele ili ne znaju riješiti problem, osnivaju povjerenstva. Smirena rasprava o svim totalitarizmima kakvu predlaže Plenković je malo naivna ideja: “partizani” nikad neće pristati da petokraka bude zabranjena, niti će ikad pristati da Domovinski rat i njegovi simboli budu jednako tretirani u medijima kao i “antifašizam”, iako je taj “antifašizam” u praksi tek eufemizam za jugoslavenstvo, komunizam, i velikosrptvo. Bar u Hrvatskoj. Moguće da i petokraka i zds budu zabranjeni, kaže Plenković,  no on smatra da bi petokraka trebala biti zabranjena u kontekstu Ovčare i Bleiburga, ali ne i u kontekstu antifašizma. Možemo li onda jednako tretirati ZDS; tako da bude zabranjen u kontekstu Drugog svjetskog rata, ali ne i Domovinskog rata? Koje solomonsko rješenje! Truli kompromisi su nešto što obilježava Plenkovićev mandat do sad. Ali ono gdje on griješi, kao i velika većina ljudi u Hrvatskoj, je pozivanje na izvorišne osnove: “onda je to nešto drukčije”, kaže Plenković, onda bi ZDS valjda trebao biti zabranjen. E pa, gospodine Plenkoviću,  pročitajte izvorišne osnove! Tamo se jasno spominje odbacivanje komunističkog sustava, a petokraka je simbol komunizma, ne nečeg drugog! A prigovori na refašizaciju Hrvatske, koje spominje Stanković? Nema refašizacije, nije dominantno ali takvih pojava ima, kaže Plenković! Halo! Kakvo je to pitanje? Što je to “refašizacija Hrvatske”, kad je ona, za razliku od Srbije koja je notorno fašistička neprekidno od sredine osamdesetih, bila “fašistička??” Kome se mi to imamo pravdati zbog “refašizacije”: četniku Vučiću i četniku Nikoliću, “antifašistima”!? Kako bi zvučalo pitanje “Jeste li vi, Stankoviću, četnik? Jer ima mišljenja, pa i izvana da jeste?” Kad nekog pitate jeste li ustaša, jeste li četnik, jeste li homofob, peder, vještica, islamofob, što vam taj čovjek može odgovoriti? Ako se brani od optužbi, samo se dublje ukopava. Na žalost, cijeli koncept emisije NU2 je sastavljen, kao uostalom i sličnih emisija u svijetu, oko trivilajnosti, oko ad hominem optužbi, oko prepucavanja oko efemernog, najmanje oko mjerodavnog i bitnog, argumenata i činjenica. Stanković je, s druge strane, u pravu da smo ispali iz svoje lige u Ukrajini i da nam jednostavno nije u interesu zatezati odnose s Rusijom, a Plenković je ponovio da je to problem veleposlaniku, što jednostavno nije istina. Stanković je međutim opet podvalio Plenkoviću s prilogom o tome kako je “povjesničar zamijenjen stručnjakinjom” na mjestu ministra kulture – po čemu povjesničar nije stručan za pitanja kulture, i po čemu Nina Obuljen jest, kad kultura i jest povijesno naslijeđe jednog naroda? I po čemu to ministar uostalom mora biti stručan za bilo što, kad je to politička funkcija? I o kakvom “uništenju obrazovne reforme” se lupetalo, kad za to nikakve argumente nismo čuli, uostalom “reforma” je bila i više nego loše pripremljena? Stanković je pokušao podmenuti i Šerbedžiju kao ugroženog Srbina u Hrvatskoj prejudicirajući da se hrvatski mediji pozivaju na “srpski žuti tisak”, to jest tvrdeći da Šerbedžija nije rekao ono što srpski tisak presnosi da je rekao. Plenković je tu nešto bolje reagirao, rekavši kako će službe provjeriti o čemu se radi, i je li informacija iz srpskog tiska točna. No, trebao je spomenuti i nešto drugo: Šerbedžija nikad nije demantirao napise u srpskom tisku dok oni nisu dospjeli u Hrvatski! Plenković je u pravu i što se tiče Orepića – ja mogu kritizirati Ustavni sud, to može i Stanković kao novinar, ali Orepić kao član vlade ne može na taj način napadati kolektivno Ustavni sud! Jer, to je onda napad jedne grane vlasti na drugu, neovisnu granu vlasti – to je izravan napad na neovisnost pravosuđa, i to treba jasno reći! Ako je to pravosuđe korumpirano – a ima razloga vjerovati da jest – onda se to rješava na drugi način, a ne tako da ministar policije napada Ustavni sud, jer on je zadnja osoba koja to smije činiti. A što se tiče Stankovićevog pitanja “je li i vaš stav da život počinje začećem”, to je pitanje tipa “je li i vaš stav da je zemlja okrugla” ili “je li i vaš stav da je dva i dva čeitiri.  To kad počinje život svake jedinke je davno ustanovljeno: začećem. To treba li pobačaj biti legalan je pitanje o kom svatko može imati svoj stav. To kad počinje život je zaključeno davno. Sve u svemu, reklo bi se da Plenković nije iznenadio. Gledao je nikog ne razočarati, nikom se ne zamjeriti, pa nije nikog ni oduševio. Ipak, bio je bolji od govornog automata programiranog u Bruxellesu, ali ipak nedovljno. Previše je kompromisa u njegovoj politici da bi vodila igdje.