Vruće u Neumu

Susreli smo se neki dan na području Čapljine. Taman ono kad su Bošnjaci prebojili hrvatski grb u Neumu. Odjeknulo to na sve strane. Gore iznad Ivan planine su bili oduševljeni, dolje su se zgražali. Ali ne ćemo sada o tome, već su se mnogi svega spominjali. Pustit ćemo da govori moj prijatelj kojega odavno ne vidjeh. A onda od njega dobih poziv da se vidimo, i to ne u Neumu i okolici. Prekinu me i u pola riječi, nije mu se govorilo preko telefona. Svašta od njega. Pamtim ga kao hrabra čovjeka, ne ovakvog.

Uglavnom, ispriča mi da dobro poznaje stanje u neumskoj općini, jer i sam iz nje potiče. Nije ovo bojanje grba nešto neočekivano. Samo se čekalo kad će nešto takvo početi. Ustvari, ovo je ispipavanje bila puka. Koliko je spreman braniti se. Počelo je najprije s pričom o nekakvom suživotu, pa o pravljenju stanova za Bošnjake. Išlo je to ovako. Zakulisna središta moći u gradu, koja potječu još iz onoga sustava, dogovore se kako prevariti pučanstvo. Istina, neki kažu da postoji samo jedno središte moći uvezano s jednim jakim središtem moći u Zagrebu, ali o tom potom. Dogovore se, dakle, oni i naizgled počnu praviti hotel. Međutim, u jednom trenutku taj hotel biva prenamijenjen u zgradu. Apartmani ili stanovi, kako god hoćemo, izlaze u prodaju na slobodno tržište. Zna se da su oni gore iznad Ivan planine spremni platiti više. I tako se mic po mic počinje mijenjati demografska slika ovog hrvatskog kraje. A kad se ona promijeni... Drugi je način prodaja zemljišta. Novi vlasnik odjedanput dobiva sva dopuštenja, koja prijašnji jednostavno nije mogao dobiti. I ishod opet isti.

Tu je i mijenjanje natpisa po gradu. Tako gradska ljekarna dobi veliki naziv Apoteka. Koči se sav zelen i velik na Domu zdravlja, znači službenoj ustanovi, a ima i putokaz da ne bi netko zalutao u moru hrvatskih naziva. Ili natpis u ulici dr. Franje Tuđmana koja je ostala bez ploča s imenom, ali nije i bez tzv. Lunch bara koji se okitio nazivom »Mali, ali...«. Možeš pod tim podrazumijevati što hoćeš, ali oni što se kupaju u okolini itekako ga vole. Podsjeća ih na nazive iz njihova kraja. Nečuveno, upravo kao i stanovanje na plaži. Čovjek podigne nastambu i nije ga nimalo briga gdje se nalazi. Oni koji nisu tako domišljati spavaju po vozilima, prirodne potrebe obavljaju gdje stignu, kucaju ljudima na vrata doma, ulaze im u posjed... Pametni se zgražaju, a oni željni novca na brzinu žurno skidaju križeve iz svojih soba i poslovnih prostora da ne bi uznemiravali goste. I što se na kraju svega čudimo da netko prebojava grb koji bi nam svima trebao biti svetinja, jer pod njim su ginuli ljudi što su branili i Hrvatsku i BiH te udomljavali one koji su, iako na suprotnoj strani, pobjegli baš pod zaštitu toga grba u ona teška vremena?

Malo sam šutio, jer bi ovo previše informacija u malo vremena, još k tome zgusnuto izrečenih. Kad sam mu to rekao, naruči još pola litra crnjaka. Nakon toga započe s imenima i odnosima. Duboko je u svemu tome, htio je istinu objaviti još prije, ali je se svatko boji. I ja na jedan način, iako mi se čini da je potrebno najprije početi od pojava pa onda nastaviti s imenima. Kakogod, nešto smo napravili, bit će toga još. Valjda će se osmjeliti i domaći, a ne da mi sa strane pričamo o njihovim poteškoćama.

A. Bošnjak

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE