Vukovar iz perspektive bezpesperktivnosti

Dugo već pišem o temama zabluda, zavjera, izdaje, prodaje i manipulacija. Neki kažu da baljezgam, neki me prozivaju da sam pristran, neki da sam ovo ili ono, no nitko mi još nije rekao da ne pišem iskreno i istinito. Od 2000 godine sam se počeo aktivno baviti politikom, koju inače nisam cijenio, ne zbog nje same,nego zbog likova koji se njome bave od kada smo im dali priliku, zbog ljudi koji su bili nitko i ništa poput mene i onda odjednom zbog rata postali „funkcioneri“ nositelji činova, kolajni i pozlata. No ipak sve to s vremenom izblijedi ako iza toga ne stoji čast i ponos, pa ako hoćete i onaj poznati Hrvatski inat. Politikom se bavim jer kao profesionalni vojnik,procjenjujem i držim da je za sada jedino sredstvo s kojim se mogu nastaviti boriti za ono što su moji suborciginuli i za ono u što je moj Hrvtaski puk polagao nade stoljećima, politikom se bavim zbog Hrvatske. Kako struka i nalaže, prateći medije, razvoje događaja, političke brebjege, konvertite izdajice poltrone, manipulatore i sve one koji na naki način služe samo sebi,svojim nalogodavcima ili aktualnoj vlasti u datom trenutku, radi osobnih niskih interesa. Broj takvih nažalost u hrvatskom društvu nije malen. Politika je umjesto časnog zanimanja koje definira umjeće mogućeg, motivaciju, ponašanje i sredstva za opće dobro postala ništa drugo do prosituiranje u svim mogućim sociološkim definicijama. Ta istina s kojom se susrećem prilikom pregovora, dogovora i pokušaja ujedinjavanja hrvatskog bića u svim društvenim segmentima od pučkoškolaca, preko studenata do radnika i seljaka a napose i do populacije kojoj i sam pripadam branitelja, ne boli me toliko dok ne vidim da najžešće i najjače ti i takvi likovi „nazovi-političari“, slugani i doušnici koje su nekad službe bivše juge koje i danas ravnaju viskom Hrvatskom politikom i kadroviranjem iste zvali „agentima provokatorima“.Ti i takvi uništavaju povijesne činjenice i izjednačavaju agresora i žrtvu razjedinjujući na perfidan način hrvate i Hrvatsku. Oni to čine po tipičnom UDB-a-KOS sistemu što je razvidno iz slijedećeg razgovora.„Da bi ih razjedinio udruži ih, u te kako se to sad kaže Udruge..“ „ Kako ih udružiti u te Udruge druže general-majore a da budu nejedinstveni? Nije li smisao udruživanja, združivanja zajedništvo,jedinstvena snaga? pita pukovnik Simenon general-major-bojnika J.M. Prije svega Simeone nisam više general-major nego general bojnik utuvi u tu svoju glavurdu, no da ti objasnim. Vidiš, Simo kako to ide, stara škola, daš razvikanima moć, postaviš nepodobne i poslušne da vode organizaciju, staviš zvučne nazive i titule, malo to sve premažeš novcem i imaš organizaciju. Kad napraviš više takvih organizacija na više ustrojbenih razina pod istim kriterijima i zajedničkim nazivnikom, nazivnikom koji daje svima isti osjećaj idenititeta razbijaš kritičnu masu i ona ti postaje razbacana k`o đubre po livadi, jel`ti jasno Simo?Nije generale, milsim.... kako da se osjećaju isto a opet drukčije, da budu udruženi a razjedinjeni ne razumem? E ,Simo zato ti ne`š nikad postat birgadir, nikad.... Gledaj Simče, daš svima zajednički nazivnik, nek se zovu kako se vole zvati, recimo Branitelji, elem Simke to im je zajednički nazivnik, onda napraviš da tih organizacija bude više, onako po jedinicama, kako to sad kažu postrojbama, pa po državnim razinama, pa po rodu, vidu, službi. Pa podeliš na muške, ženske, mlade stare, one koji su došli sami i one koje smo mobilizirali, pa onda na one kojima je netko poginuo, pa one koji su ranjeni i tako redom...to su različitosti pod zajedničkim nazivnikom. Jel sad razumeš Simo? Razumem dru...gospodine generale. E dobro idi to reši sa operativcima, neka nađu naše spavače, pravnike, doušnike, agente i kontrolore i nek krenu s tim prije nego topovi utihnu, ne smemo dozvoliti da se sami počnu organizirati u jednu udrugu, moramo pipremiti akte i zakon koji će svakom dat` da može ako hoće, pa jbga bore se za demokratiju, al` kako mi kažemo...ajde Simke sredi to. Aktiviraj „naše“-„njihove“ na svim razinama jesi l`čuo i usmeri to kako treba? Ovo sam napisao kao istinitu anegdotu koja svakako postoji u nekim od transkripata koji nedostaju iz arhiva „naših“ službi koje su „njihovi“ osnovali u našoj državi. Sve ovo opisanao je uzrok čije posljedice mi danas osjećamo na svim razinama društva u Hrvatskoj. Posljednji je događaj i za mene najvažniji grad Vukovar i ćirilica, za koji se bojim da neće riještit ništa doli politika, a neće niti ona ako politiku ne budu vodili oni koji su zemlju stvarali i bili na prvoj crti dok su general major J.M i pukovnik Simče kovali plan i kadrovirali one koji već desetljećima trgaju i razjedinjuju Hrvatsku. Pisao sam da se bojim Rive 2 no nažalost dogodila se..... U tom svjetlu bih dodao ovom tekstu samo jedan komentar koji sam postavio prijatelju iz Vukovara Josipu, Josipu koji je napisao ispod moga komentara da je lako izvan Vukovara komentirati i doći u grad samo jednom godišnje. Napisao sam nešto o Vukovaru iz druge perspektive, osobne draga braćo i sestre po oružju, perspektive koja se mnogima neće svidjeti jer je čini se bespesperktivna , no istina se obično odmah nikome ne svidi....stoga: „Josipe ako taj komentar ide meni onda nisi upućen, dakle ja sam sa obitelji živio u Vukovaru, među prvih pet obitelji sa djetetom od nekoliko mjesece se doselio u treću koloniju Borova Naselja 1999. Živio do 2006, bio aktivan u politici, znam cjelu situaciju, mogu pobrojati poimence one koji su digli ruke za ćirilicu, za kolaiciju između HDZ-a i SDSS-a. Bio sam u Vrijeme dok se nije još "Cajkalo"po Vukovaru u hrvatskim kafićima nego se kod Ilije i Stjepanovića slušao Thompson, dok su se "Hrvatine" zaklinjale u Zagrebu da u njihovom lokalu kad se vrate u Vukovar „Cajke“ nikad neće svirati a danas su najveći pobornici te glazbe. Bio sam u Vrijeme dok sam sam išao po Ž.Ćorka dok su ga upucali u Borovu Selu a drugi "ratnici" pili u njegovoj birtiji pitajte njegovu bišu suprugu Tanju. Bio sam dok su četnici tražili pokojnog Babića, Bulju,Leptira, mene i ostale sa dugim cjevima jer im je netko zapalio Piceriju u Borovu Naselje zbog cajki i šajkača. Bio dok sam kod pošte u Borovu Naselju pokraj zgrade u kojoj je stolovala(i a možda dan danas sjedište ima udruge "Žrtava Domovinskog Rata") koju su osnovali srbi kod pošte u B.N. Kraj te iste pošte gledano iz moje uliceBrune Bušića je bila mramorna ploča na kojoj je pisalo " I nebo iznad Vukovara je srpsko,gde god je ijedan Srbin to je Srbija, spomenik podižu oslobodioci vukovara decembra meseca 1991. " KOJU SAM OSOBNO POLUPAO MACOLOM 1999 (Ne sam nego sa dvojicom prijatelja čija imena neću spominjati iz sigurnosnih razloga...) i držim da zbog toga svega, i zbog toga što sam sa Vukovarcima ratovao i u Vukovaru ostavio dobar dio života imam pravo komentirati. Bio sam u Vukovaru kad smo organizirali prvi koncert M.P Thompsona Čorak, Krešo,Buljo, moja malenkost i još par momaka. Dok se pokumio sa Čorkom, Manjačom i bio kum zgrade. Bio sam... E, da i bio sam kad je u Vukovaru prvi puta postavljena ćirilica 2001/2002 na vrtić u Borovu Naselju, sukobio sam se tada sa zbog toga sa dužnosnicima HDZ-a koje mogu kao što sam rekao poimence pobrojati,a neki od onih koji su podržavali tu politiku sjede i u stožeru.Oni su blagoslovili odluku svojih stranačkih šefova i prešutno zbog svojih pozicija podržali raspad kolaicije HSP-HDZ i digli ruku za koaliciju HDZ-SDSS. A što sam ja učinio Josipe, ja sam svoju kći ispisao iz vrtića, platio bebi-siterku i nakon svega toga vidjevši kako Srbi kraj domaćih izdajnika i onih koji nemaju svoja mišljenja i stavove polako preuzimaju grad metar po metar, politički,ekonomski i kulturno zahvaljujući "Hrvatinama". Odselio sam se Josipe i imam mir, ne sviraju mi subotom cajke pod prozorom jer Radničkom Domu nedaleko od mene do duboko u noć da ne mogu oka sklopiti dok "Hrvatine" i srbi zajedno tancaju na cajke, dok kolone automobila tih istih svatova trube marš na drinu i nitko ne čini ništa, a srpska zastava dva puta veća i u večini slučajeva bez hrvatske zastave da vijori u toj koloni iako nisam sretan vidjeti ih jednu kraj druge no poštovanje prema zemlji u kojoj živiš mora biti iskazano. Mogao bih napisati još nekih situacija no mislim da je ovo dosta, ovo je GORKA ISTINA koja se događa već godinama u Vukovaru......nažalost. Bog blagoslovio moju Domovinu i sve Vas braćo i sestre Hrvatice i Hrvati   Mario Maks Slaviček