Vukovar treba ponovno razoriti, a branitelje strpati u logore

Razoreni Vukovar trebao je ostati spomenik jednoj sramotnoj agresiji na Hrvatsku i jednoj herojskoj hrvatskoj obrani. Kolone školske djece, književnika, povjesničara i turista obilazile bi naš Volgograd, stvarajući ozračje za izgradnju novog kršćanskog bića nacije. Predsjednik i Premijer u Vukovaru bi se strogo držali glavne teme na ovome prostoru - agresije na Hrvatsku, koja se stalno obnavlja, u različitim vidovima. Mirna reintegracija i izgradnja porušenog Vukovara predstavljaju katastrofalne promašaje, koji razaraju cijelu Hrvatsku.

Dok je nacija u vrijeme pada Vukovara proživljavala jednu nevjerojatnu kolektivnu tugu, dio branitelja smaknut je u Vukovaru, dio na Ovčari, a preživjeli su mučeni od strane komunističkih režima u Beogradu i u Zagrebu. Kreatori kaosa u hrvatskim zemljama ostavili su neke branitelje na životu, kao kost u grlu službenog Zagreba, koji je izdao Vukovar i koji ga iznova izdaje. Kako vrijeme prolazi, naciji je simpatičniji pad Vukovara od obrane Vukovara, koja je u konačnici izazvala nepremostive podjele u Hrvatskoj. Svi režimi u Zagrebu dali su svoj doprinos izrugivanju obrane Hrvatske. Pojavljivanje Predraga Matića kao predstavnika hrvatskih branitelja, sve te nebuloze koje je izrekao, okrenulo je simpatije nacije prema Veselinu Šljivančaninu i četničkim milicijama. Veselin je u svim svojim nastupima daleko pribraniji od Predraga. I manje štetan! Kakav se zaključak nameće?

Strateški okvir za novi pohod na Vukovar

Vidimo koje probleme na obljetnicu pada Vukovara izazivaju odvojeni protokoli Stožera za Vukovar i Vlade RH. Grad ujedinjenja Hrvata pretvoren je u grad podjela u RH, u kojima postaje vidljiva odrođenost elite. Vukovar zapravo nikada nije oslobođen. Nakon agresije Srbije, četničkih milicija i posrbljene JNA, uslijedila je velikosrpska tiranija Beograda, koja je zamijenjena petokolonaškom tiranijom službenog Zagreba. Vukovar je razaran i kada su u njemu obnavljane zgrade. Hrvati, a napose službeni Zagreb, teško prihvaćaju činjenicu da osamostaljenje RH nije donijelo nikakvo dobro Vukovaru i Vukovarcima. Isto bi vrijedilo i da do rata nije došlo. Naime, Vukovar je nekada bi značajno čvorište, koje je koristilo blizinu Osijeka, Vinkovaca, Novog Sada, Subotice i Beograda, a sa osamostaljivanjem RH Vukovar je postao slijepo crijevo. Jugoslavija je brinula o svojim pograničnim gradovima i zabačenim krajevima, ali RH nema takav pristup. Hrvatsko selo posve je zanemareno, uništeno.

Naravno da Vukovar pod hitno trebamo vojno napasti i sravniti sa zemljom. Možemo iskoristiti prisutnost velikog broja četnika koji su sudjelovali u prethodnoj agresiji na Vukovar, koji su smaknuli brojne branitelje u Vukovaru i na Ovčari, nakon što je Vukovar prvi put pao. Nakon novog napada na Vukovar, pravi postotak Srba u Vukovaru možemo utvrditi naknadno. Pa ako ih u ruševinama pronađemo 10 posto nesretnika, uvijek se možemo ispričati i Srbiji i Rusiji.

Vukovar je okružen obnovljenim srpskim naseljima, koja su danas etnički čista, posve oprana od Hrvata. Mudro je dati Borovu Selu da predvodi prvi napad na Vukovar. Spasili bi nas gubici na obje strane. Naravno da je nekakav red da ministar Obrane RH i njegovi jataci u Vladi vode novu obranu Vukovara. Da konačno vidimo kako je to čuveni Fredoje branio Vukovar. Očekujem da se Predragu Matiću pridruže i slavni branitelji Željko Jovanović i Zoran Milanović. Kome prodati prava za direktan televizijski prijenos nove opsade Vukovara? To bi bila nezaboravna Euroliga, najveći Mundijal! Novu opsadu Vukovara pratio bi cijeli svijet. Gledate uživo kako se ruše tek obnovljene zgrade. I guštate kako se drobe zajedno s ćiriličnim natpisima. Četnici ulaze u grad, a Matić, Jovanović i Milanović glume manjinu i slave osloboditelje! Naravno, nisu četnici vesla sisali, pa bi Matić i družina završili na Ovčari i u Stajićevu, kao nekakva današnja hrvatska stoka.

Privedite osumnjičene!

Ako mene pitate, pridružio bih se Šljivančaninu. Prije svega, više nitko normalan neće braniti Vukovar. Drugo, bilo bi me sram da me netko vidi pored Freda, Žaca i Zokija. Treće, branitelji su uvijek žrtve.

Zamislite sve te silne gušte koji se otvaraju. "Privedite osumnjičene!"- zapovjedio bih svojima. A ono se najprije nacrta ispijeni jado, koji ne može obraniti samog sebe. "Kako se zoveš?" - pitam oštro, a moj pobočnik krpetinu ćušne po tintari. "Ja sam Predrag Matić. Mobilizirali su me na silu! Ja sam Srbin!" - kukao bi Matić, dajući mi okicama signal da premlatim nekoga drugog. "Ja sam Jovanović" - hvalio bi se Žac. "Znate, Milanovići su uzeli prezime po Obrenoviću!" - pametovao bi Zoki. A mene bi ispunilo nevjerojatno zadovoljstvo. Konačno su se razotkrili. Nikakvo čudo da je Vukovar po drugi put pao, u samo jednom danu. Naravno da bih se teško odlučio koga premlatiti, pa bih podigao pendrek i ožeži po takvim Srbima! Svi normalni Srbi to bi pozdravili.

TV bi direktno prenosila kako u ruševinama Vukovara drhtavim rukama pokazujem polomljeni natpis na ćirilici. Uvijek sam bio mišljenja da ne treba rušiti natpis na ćirilici s neke zgrade, nego cijelu takvu zgradu. Pa onda ti gušti u Stajićevu. Sve te rodne podjele u staji punoj krava i konja, odnosno ministrica i ministara! Padaju mi na pamet fantastične ideje. Primjerice, zavežem Milanovićku za rep od Milove i ostavim ih obje tako tri dana, da kvalitetna krema poravna Milanovićkino rošavo lice. Jovanovićku bih zadužio da muze bikove. Matićka je idealna za recikliranje dreka. Što god kaže, odgovorim joj kulturno, šešeljovski: "Jedi govna, glupačo!". Bože, što bih ih davio s ćirilicom! Jedna od zadaća Milanovićke, Jovanovićke i Matićke bila bi da se "penju" na krave i tako odrede koja je krava zaista krava, a koja više voli krave. Mišljenja sam da veterinari danas provode određeno nasilje nad kravama koje više vole krave nego bikove. Zar nije glupo nekog bika-tetkicu prisiljavati da oplodi kravicu, a zapravo želi bikove, konje i ministre? U svezi ministara padaju mi na pamet takve ideje od kojih normane osobe prožimaju osjećaji ugode i sreće.

Nije sloboda za svakoga

Možda nije pravo vrijeme da sebi i vama prekidam ugodne maštarije, ali ovdje ipak otvaram pitanje jesmo li RH trebali oslobađati. S duljim ratom u hrvatskim krajinama, Hrvati bi postali homogena nacija, kojoj ne bi palo na pamet abolirati četnika ili uvesti ćirilicu. Što smo dobili sa integriranjem hrvatskih krajina? Ogromne troškove, optužnice za etničko čišćenje, pola milijuna branitelja i nove probleme sa srpskom manjinom u RH, a slijede nam ponovno iste pobune i isti ratovi, kao nekakvi pulsirajući ciklusi velikosrpskog razaranja Hrvatske.

Kada je Krajina oslobođena skoro preko noći, u našoj kontroverznoj Oluji, znao sam da nešto opako zaudara. Brzo oslobađanje Krajine brzo je vratilo one odnose koji su izazvali agresiju na RH. Umjesto o prognanim Hrvatima iz hrvatskih krajina, govori se o prognanim Srbima, koji su se zapravo pokupili i odglumili egzodus, da bi se u konačnici svi četnici vratili, popunjavajući hrvatsku policiju i druge državne i društvene institucije. Otjerali smo četnike iz Krajine u RH da bi se pojavili u Krajini u BiH, u Vojvodini, i u administraciji RH. Oslobađanje obje hrvatske krajine, one u RH i one u BiH, trebalo je trajati desetljećima, oblikujući novu ujedinjenu naciju, kojoj ne bi palo na pamet podilaziti jugoslavenskim strukturama, koja ne bi dozvolila povratak Partije na vlast.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE