Prekjučer je u Zagrebu u prometnoj nesreći smrtno stradala vukovarska heroina, 45-godišnja Violeta Antolić, koja je s 21 godinom, ostavivši malu bebu u skloništu, rame uz rame s ostalim braniteljima, herojima Domovinskog rata, krenula braniti Vukovar. Radi o hrabroj ženi koja je Sajmište branila do posljednjih minuta, sve dok fašisti napokon nisu pokorili grad, no, nikad dušu grada nisu slomili, umjesto na pozornici s Lepom Brenom, umjesto na filmu s Borom Todorovićem, Violeta Antolić završila je u srpskom koncentracijskom logoru. Preživjela je sve strahote rate, poginula u navodno slobodnoj Hrvatskoj za čiju slobodu se osobno žrtvovala dok je medijsko smeće obilazilo birtije po Zagrebu, hrvatski mediji odlasku hrabre ratnice posvetili su nekoliko redaka, niti jednu naslovnicu. Za kakvu se to Hrvatsku borila Violeta Antolić? Naime, zar je za Hrvatsku važnije sudbina Lepe Brene od legendarne heroine Vukovara? Samom činjenicom da se odlasku hrabre žene nije posvetio gotovo nitko, osim njenih suboraca, koji su joj se iskreno divili, s razlogom, budući da se ona borila na način koji bi posramio većinu muškaraca. Uostalom, hrvatske ratnice, ne samo u Vukovaru, rame uz rame sa svojim kolegama borile su se protiv fašizma, i nikad nisu posustale. Koliko se žena nikad nije vratilo s bojišta, a o čemu se, nažalost, ne piše? Hrvatske ratnice nisu se borile za hrvatsko medijsko smeće, međutim, upravo se to dogodilo, tajkunima bogate nadnice, braniteljima samoubojstva i masovne grobnice? Zaključno, Violeta Antolić je bila žena, majka, prijateljica i braniteljica, od milja su je kolege branitelji nazivali Vicky, ona je te krvave vukovarske jeseni 1991. donijela najtežu odluku u životu – ostavila je svoju obitelj uključujući i trogodišnjeg sina i priključila se obrani svog grada, sin joj je bio u skloništu, dok je ona branila sina, prijatelje, grad i Hrvatsku. Negdje u to vrijeme, početkom devedesetih, medijsko smeće počelo se bogatiti, niknula su prva carstva. Violeta Antolić bila je jedina žena u HOS-u, što mediji kada i pišu o Violeti namjerno zaboravljaju, sve se može spomenuti, osim HOS.-a. Autor: Vinko Mažar Izvorni članak pogledajte OVDJE