ZA PERNARA SE OTIMAJU BRITANCI I RUSI A MI NIŠTA!?

Želite li državu apsolutne pravde, istine i poštenja, oazu blagostanja i idile, okružje u kojemu nema nacija, svjetonazora, povijesti, prošlosti (i sličnih tričarija), zemlju bez kredita, dužnika, kamata, banaka, čako što više bez monetarnog sustava, Središnje banke, PDV-a…društvo u kojemu se sve odvija samo po sebi (perpetuum mobile), a klapa da bolje ne može? Želite, a? I ja! E, upravo nam to nude naš vispreni Ivan Pernar i njegov lucidni kompanjon Ivan Sinčić. I sad se vi možda pitate, kako bi spomenuti dvojac (uz pripomoć svojih ljepših polovica i tucet-dva suradnika – koje su u stanju skupiti oko švedskog stola) ostvario taj željeni san mnogih naraštaja, društvo ideala i blagostanja o kojemu su sanjali svi (počevši od Spartaka, preko Toma Peina, do Marksa, Lenjina, Kardelja…)? E, to naše perjanice demokracije i parlamentarnog života u Hrvata ne otkrivaju! Zašto? Zato što su mudri. Jer da nisu, da su naivni kao većina nas građana, izašli bi s programom na vidjelo i učas bi im netko ukrao patent! Ovako, sve će karte otkriti kad dođu na vlast, nego kako (!), pa kad onda naš živozidaški dvojac pokrene perpetuum mobile (vozi Miško!…forza maestro!), ima da se dimi iza i oko nas! I kad se probudimo, već smo tu – u raju, ni manje ni više! Nirvana, čista transcendencija… Nema NATO, nema EU, nema CEFTA, nema HNB (i Vujčića), nema HUB-a (i Bohačeka), HDZ-a, SDP-a, HNS-a, MOST-a, nema Crkve (i Bozanića), nema Željke Markić, nema granica, hijerarhije, autoriteta, kapitala, privatizacije, valutnog režima, švicaraca, dužničkog ropstva, konzervativaca, zabrane pobačaja, spolova i rodova, zagađenja okoliša. Samo Pernar, Sinčić i mi. I svijetla budućnost ispred nas. I kad sve to znamo, zar je čudno što se ovih dana svi otimaju za lidere Živog zida? Eto, Pernara (od održavanja godišnje skupštine stranke) intenzivno progone po Zagrebu i okolici agenti nekoliko tajnih službi (CIA, MOSSAD, FSB, MI6, BND, MSS, DGSE itd., itd) i na sve moguće (mile i nemile) načine ga gledaju namamiti u veleposlanstva svojih zemalja. I odazove se on – gdje i kad koliko stigne, jer, obveze zovu, nema on cajta ulaziti baš u svaki ćumez – sasluša kratko što imaju za reći, potom uljudno zahvali na ponudi i na izlazu (onako opušteno, šeretski i nonšalantno – kako to samo on zna) dobaci: „Nema šanse, mi smo nepotkupljivi“. I zdimi. A ovi iza njega ostanu otvorenih usta (Ameri, Britanci, Rusi, Kinezi…). Ne mogu vjerovat’ da takvo što postoji. I to u korumpiranoj Hrvatskoj prepletenoj makinacijama, kriminalom i nepotizmom. A naš genijalac, svoj i slobodan k’o ‘tica zajaši bicikl (onaj novi – za koji su ga optužili da ga je kupio od stranačke love), pa do Jaruna, malo se ispuše (sat-dva) i trk nazad za računalo da dovrši svoju stratešku studiju na temu: „Anarho-liberalna dijalektika u svjetlu samoregulirajućih mehanizama stihijskih procesa“ koja jednoga dana (kad dođe na vlast) treba iz korjena promijeniti Hrvatsku. I u nju uvesti red. Od A do Ž. A za to vrijeme uzbuna u EU. Čuli da nas Pernar ‘oće isčlanit’ i shvatili ozbiljno, kao i ovi u NATO-u. I sad će nas pokušat’ uplašiti – kao, kud bi mi bez njih. Ne znaju naivci da vispreni Ivek uvijek ima rješenje i da nam u duetu s vječitim studentom Sinčićem (kao desnom rukom) priprema čardak ni na nebu ni na zemlji, nešto nalik Semiramidinim visećim vrtovima – samo daleko sređenije i grandioznije. Pod njegovim žezlom, bit ćemo neovisni, neutralni, nesvrstani, nezaduženi, slobodni, pametni, mršavi, lijepi i mnogo zdraviji nego sad. Zato treba požuriti, izabrati ga što prije i postaviti na mjesto premijera. S neograničenim mandatom. Kao što se uradilo s Titom. Ali, brzo. I dobro paziti da nam ga Rusi ne ukradu. Tako su, naime, govorili kad sam bio klinac (za one koji su bili natprosječno inteligentni, a mladi i perspektivni). I saborskoj straži na znanje: Kad Pernara iznose iz dvorane, nek dobro paze gdje ga odlažu. Dolazi turistička sezona, a Ameri, Kinezi, Rusi, začas iskoriste gužvu. I ode naš genij sa svojim patentima! Pa će nam vrag crni biti kriv! Kad ostanemo bez budućnosti i perspektive. Samo bi nam to još trebalo. Zlatko Pinter