Zagreb na dometu srbijanskih raketa, NATO savez nije vječna kategorija

Povijest govori da je jedino jaka Hrvatska vojska jamac mira na ovim prostorima. Povijest nas tjera i na oprez jer se ludilu beogradske čaršije ne nazire kraj Ovih dana Ministarstvo obrane Republike Hrvatske pozvalo je sve muškarce rođene 1999. godine kao i ranija neupisana godišta, da se radi upisa u vojnu evidenciju jave u Područne odsjeke za poslove obrane prema mjestu prebivališta. Riječ je o prvome koraku u provedbi plana ponovnog uvođenja obveznoga vojnog roka u trajanju od mjesec dana čime bi se dugoročno stvorio pričuvni sastav vojske. Geopolitička i sigurnosna situacija na području Euroazije takva je da nije pitanje treba li vratiti obvezni vojni rok, nego koji modalitet služenja odabrati. Pored uvođenja obveznoga vojnog roka postoji još jedna bitnija komponenta glede jačanja Hrvatske vojske, a ona je tehnička modernizacija. U tom smislu glavno je pitanje modernizacija ratnog zrakoplovsta, tj. nabava modernih ratnih zrakoplova. Ratno zrakoplovstvo predstavlja elitu svake vojske i bez njegove modernizacije nemoguće je govoriti o jačanju spremnosti naše vojske da odgovori na izazove u političkom i sigurnosnom okruženju. Osim jačanja ratnog zrakoplovstva bitna je i modernizacija artiljerijskih i raketnih sustava. Glede toga poduzeti su određeni koraci nabavom 12 njemačkih samohodnih haubica „Panzerhaubitz 2000“. Riječ je o vrlo kvalitetnom topničkom sustavu koji ima domet 40 km, a posljednjih su godina razvijeni i projektili koji imaju karakteristike raketnog projektila s dometom do 80 km. Iz istočnog Srijema Srbija može gađati Zagreb Pred otprilike godinu dana najvljeno je da bi Hrvatska od SAD-a mogla dobiti lansirne rampe za balitičke rakete dometa do 300 km. Srbijanski državni vrh na tu se je najavu dignuo na zadnje noge i de facto optužio Hrvatsku da želi novi rat sa Srbijom. „Hrvatska će iz Zagreba moći gađati bilo koje mjesto u centralnoj Srbiji“ zabrinuto su pisali srbijanski mediji, uz konstataciju da će nabava balističkih raketa od strane Hrvatske potpuno promijeniti ravnotežu  snaga u „regionu“. Istom je prilikom Srbija zatražila od Rusije S – 300 sustave i poduzela diplomatske korake da SAD odgovori od najavljene donacije Hrvatskoj. U međuvremenu donacija nije ostvarena, a nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika pitanje je kakav će biti stav novoga ministra obrane glede donacija ovakvih vrsta. Srbija do sada nije dobila sustav S – 300 od Rusije, no pred nekoliko dana objavljena je vijest – koja još jednom svojedoči o tipičnoj bizantinskoj prevrtljivosti beogradske čaršije - da je Srbija na Sajmu naoružanja „Ideks“ u Abu Dabiju predstavila artiljerijsku raketu s korekcijom putanje „Šumadija“, dometa 300 km, a namijenjena je za lansiranje s višecijevnog lansera raketa. Vijest da je Srbija vlastitim snagama razvila raketni sustav kojim iz istočnog Srijema može gađati Zagreb niti najmanje nije zabrinula bilo koga u Hrvatskoj iako je jasno da će nakon puštanja u pogon tog sustava srbijanska vojska dobiti značajnu stratešku prednost nad Hrvatskom vojskom. NATO savez nije vječna kategorija Hrvatska je danas članica NATO saveza, i dok god postoji taj sustav kolektivne sigurnosti Hrvatskoj ne prijeti opasnost od Srbije neovisno koliko ubojito oružje imala. No, tu je problem kriznog žarišta Bosne i Hercegovine, u kojoj se uvijek lako može zakuhati novi sukob, a potrebno je imati na umu i to da NATO savez nije vječna kategorija. U sutrašnjim mogućim tektonskim poremaćajima na globalnoj geopolitičkoj razini tko nam jamči da ne može doći do raspada NATO saveza čime će se Hrvatska kao i nakon Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije naći na brisanom prostoru oslonjena isključivo na vlastite snage. Povijesno iskustvo nam govori da je jedino jaka Hrvatska vojska jamac mira „na ovim prostorima“, što je pokazala i vojna operacija „Oluja“ koja je omogućila mir u Daytonu. Ulaganje u tehničku modenizaciju Hrvatske vojske stoga je imperativ i glavni preduvjet političke stabilnosti u budućnosti. Slabu Hrvatsku vojsku priželjkuju jedino hrvatski neprijatelji, od kojih su neki obučeni u ruho kvazipacifističke ideologije. Hrvatska nikada nije napala niti jednu susjednu zemlju, tako će da i moderno ratno zrakoplovstvo i raketni sustavi u HV-u predstavljati isključivo obrambeno sredstvo i sredstvo odvraćanja. Kad je Srbija u pitanju, povijest nas, međutim, tjera na oprez jer se ludilu beogradske čaršije i dalje ne nazire kraj.