ZAGREB PONOSAN NA 'OLUJU'

08.08.2013. 10:48:39

Uz centralnu proslavu u Kninu, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 18. obljetnica vojnoredarstvene operacije ‘Oluje’ obilježili su se diljem Hrvatske. A kako je to bilo u Zagrebu? Mediji su događaj pratili, no izvješća su bila nedovoljna. Hrvatski branitelji, vojni veterani, već se godinama u Zagrebu trude na Dan domovinske zahvalnosti odati dostojno poštovanje kako to događaji poput 5. kolovoza 1995. i zaslužuju. Svečana proslava „Domovini u čast“ započela je polaganjem vijenaca na zagrebačkom groblju Mirogoj ispred spomenika Glas hrvatske žrtve – Zid boli, kod središnjeg križa preminulih branitelja te na grobu prvog Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

Zatim je uslijedilo okupljanje na Trgu kralja Tomislava, postrojavanje sudionika i nositelja ratnih zastava braniteljskih udruga i državnih zastava uz Puhački orkestar ZET-a grada Zagreba i Počasnu stražu zagrebačke Kravat pukovnije. Nakon kraćih scenskih podsjećanja, krenuo je mimohod uz koračnice orkestra prema Trgu bana Jelačića. Uz intoniranje državne himne, svečano se podigao hrvatski stijeg i nastavio umjetničko scenski prikaz za okupljene građane na trgu. Potom se u mimohodu nastavilo pred zagrebačku katedralu, ponovio se postroj i potom krenulo na svetu misu. Zahvalnu misu predvodio je kanonik i rektor zagrebačke katedrale Josip Kuhtić.

Propovijed preč. Kuhtića donosimo u cijelosti:

Drage sestre i braćo, današnju Euharistiju slavimo s posebnim raspoloženjem zahvalnosti i molitve. Okupljeni smo ovdje, u zagrebačkoj Prvostolnici, majci svih crkava naše nadbiskupije, u glavnome gradu hrvatske države, da bismo kao kršćani-vjernici proslavili otajstvo Kristove pobjede nad smrću. I to sve danas povezujemo s povijesnim događajima iz naše nedavne hrvatske povijesti u kojoj su ljudi, nošeni ljubavlju, svoje živote dali ili bili spremni dati za dobro bližnjih, za domovinu Hrvatsku. Pozdravljam vas, hrvatski branitelji, vas, predstavnike i članove braniteljskih udruga, molimo za sve pokojne branitelje za vječnu njihovu nagradu kod Boga. Zahvalni smo za svakoga, osobito za one koje nitko, osim Boga, ne primjećuje i čiju žrtvu ne poznaje. Sklopljenim rukama danas obuhvaćamo i prinosimo Bogu svoju domovinu, osluškujući što nam danas Bog ima reći; kako trebamo voljeti i ljubiti povjerenu nam Hrvatsku. Na početku ovog slavlja otvorimo svoja srca Gospodinu; pokajmo se za naše grijehe, propuste i slabosti. Drage sestre i braćo, nakon četiri olovne godine za hrvatski narod dolazi Oluja. Godine 1995. Hrvatski narod vodi borbu za pravo koje ima svaki narod, a to je biti Hrvat na hrvatskoj grudi. Dan domovinske zahvalnosti bi uz Dan državnosti zacijelo trebao biti najveći nacionalni blagdan. Naime, da nije bilo događaja i veličanstvene pobjede, što slavimo uz Dan domovinske zahvalnosti, ne bi bilo na hrvatske države. Stoga su oba blagdana neraskidivo vezana onim vrijednostima i ciljevima, koji su vodili hrvatske branitelje u herojskoj pravednoj borbi do veličanstvene pobjede. Ovakve proslave bi trebale biti poticaj i putokaz kako da u svakodnevnom životu ostvarujemo idealne ciljeve, za koje su najbolji hrvatski sinovi i kćeri dali svoje živote. Svjedoci smo, nažalost, gorkih činjenica, koje nas svakodnevno upozoravaju da državni dužnosnici, koji su izabrani od naroda, više djeluju za osobne interese, kao i interese određenih skupina, umjesto da služe tome narodu, te da nesebično i mudro politički djeluju na ostvarivanju ciljeva za koje su prinesene velike žrtve. Živimo u vremenu koje će zbog globalnih i regionalnih političkih i gospodarskih prilika biti prijelomno, ne samo za naš naraštaj nego još više za naše buduće naraštaje. Stoga je iznimna odgovornost svih državnih i društvenih struktura, političkih, gospodarskih, da ispune svoje povijesne dužnosti i obaveze, za koje ih je narod izborom ovlastio i odredio. Smatram da je već dozrelo vrijeme da se slavlja i proslave konačno usmjere na ona područja života zbog kojih je toliko sanjana država konačno ostvarena i zbog koje su mnogi mučenici patili i mnoge žrtve prinijeli. Upravo te žrtve, patnje i mučeništvo hrvatskih ljudi kroz minula stoljeća obvezuju nas da se država kao ostvareni san sada doista počne ostvarivati u svakodnevnom životu svakog pojedinca i društva u cjelini, i to u običnim, ali za život značajnim stvarima. Vrijeme je, naime, da se sloboda, neovisnost, odnosno državni suverenitet počnu pretakati u život dostojan čovjeka i to za svakoga bez razlike. Barjak slave i pobjede treba nositi odgovorno i sa štovanjem kao križ i patnje, jer sloboda nije ništa manje zahtjevna od ropstva. Sloboda je neprestano potvrđivanje ljudskog dostojanstva. Svaki je od nas odgovoran da stranicu života piše dostojno i odgovorno, i to ne samo za svoju korist, već za dobro drugih, bližnjih, za dobrobit čitave zajednice samo tako živeći i djelujući, naša domovina bit će dom u kojemu će živjeti sretni i zadovoljni ljudi, zajednica koju s ljubavlju i štovanjem zovemo domovinom Hrvatskom. Sestre i braćo, dolazeći u Dom Gospodnji mi se podlažemo Božjoj volji u svemu, pa i u ovim za nas vrlo teškim trenucima. Svjesni smo da iz Božje volje izviru sva sveta i neotuđiva prava čovjeka koja on ima u odnosu prema čovjeku i ljudskoj zajednici i ljudska zajednica prema njemu. I mi, iako smo mali narod imamo pravo na svoj život u punoj slobodi koju su nam oni zaslužili. Ostaje nam kao poticaj da su savjest, Isus Krist i Katolička Crkva svojina i cjelina u kojoj se stalno pronalazimo i time se dičimo. Samo s Božjom pomoći možemo nešto učiniti. Zato molimo, mudro molimo, kako je nekada molio Salamon:” Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge. Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: To će biti moje ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.” ( 1Kr 8, 28-29).

Završetak proslave Domovini u čast odvijao se na Medvedgradu kod spomenika Oltar domovine. Ovdje su se pridružili i članovi Kuburaškog društva „Gromovnik“ iz Svete Nedjelje i kuburaškog društva „Grof Kulmer“ iz Zlatara. Poslije molitve koju je predvodio župnik župe Svetog Mirka iz Šestina, vlč. Ilija Žugalj uslijedilo je polaganja vijenaca. U ime Koordinacije braniteljskih Udruga proizašlih iz Domovinskog obrambenog rata i Hrvatskog žrtvoslovnog društva koji su upriličili ovu svečanost kako bi obilježili Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, te 18. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije „Oluja“ govorio je Ivica Matošević.

Govor predsjednika Upravnog odbora Koordinacije braniteljskih Udruga grada Zagreba Ivice Matoševića donosimo u cijelosti: Poštovane dame i gospodo, časni zbore, dragi prijatelji i hrvatski domoljubi ! Radosna srca, čestitamo Vam Dan Pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja Republike Hrvatske te osamnaestu obljetnicu Vojno-redarstvene operacije „OLUJA“ ! Čast mi je i zadovoljstvo što Vam mogu izreći čestitku u ime Upravnog odbora Koordinacije braniteljskih Udruga grada Zagreba, u prigodi najvećeg blagdana ne tako davno generacije, hrvatske pobjedničke vojske a danas populacije hrvatskih ratnih veterana Domovinskog obrambenog rata. Miroljubivost je temeljna oznaka duše hrvatskih ljudi, tu su miroljubivost usprkos najvećih zapreka posebno od 1918. godine gajili i isticali, svjetovne i duhovne pa i moralne političke vođe i u Hrvatskoj. Zašto u tom razdoblju naše mučeničke povijesti ta nastojanja nisu rađala plodove pravde i istine, krivicu snose oni koji su hrvatske vođe ubijali u parlamentu zemlje i otimali narodu zemlju i stvarali nezadovoljstvo i nemir na svakom koraku. U prisjećanju na začetke rađanja nove Hrvatske države, svojim mislima posežemo u burna razdoblja daleke i bliže prošlosti, sve do naših dana i golorukih ratnika koji su stali gordo i prkosno pred najezdom srpskih agresora tijekom Domovinskog obrambenog rata. Naši su suborci pogibali i umirali za ideale slobodne, neovisne i pravednije Hrvatske za sve njezine građane. Mi hrvatski branitelji i ratni veterani, jesmo senzibilni na odnos mira među ljudima, najpozvaniji smo zboriti o miru i o potrebi mira jer znamo kako ga je teško stvarati kako u srcima ljudi tako i u javnom djelovanju. Mi slavimo 18. obljetnicu VRO „Oluja“, te se prisjećamo najveće pobjede hrvatske vojske i policije koju su briljantno odradili hrvatski vojnici i policajci. Uspostavili smo suverenu hrvatsku vlast u vrlo kratkom vremenu na donedavnom okupiranom području. Pobijedila je strateška ideja pri čemu smo istodobnim djelovanjem na više desetaka smjerova probijajući obranu neprijatelja i oslobađajući okupirani prostor dok smo u isto vrijeme organizirali odlučnu obranu na istočnom i južnom dijelu zemlje. Hrvatska pobjednička vojska dokazala je svoje vrijednosti i vratila mir i spokoj na ove prostore. Danas se moramo ponositi i našim nasljednicima u hrvatskim Oružanim snagama koji su nakon vojničke pobjede nad neprijateljem, nastavili razvijati uspješne reforme u vojsci. Postižući željene međunarodne vojne standarde preobrazili su hrvatske Oružane snage iz ratne u mirnodopsku vojsku i omogućili ulazak Hrvatske u NATO Savez. Danas diljem svijeta prenose bogato iskustvo ratnika i vojnog profesionalizma ugnjetavanim narodima diljem svijeta u mirovnim i humanitarnim vojnim operacijama. Stojimo pred spomenikom i nacionalnim obilježjem „Oltarom Domovine“ s molitvom i svijećama u znak poštovanja i zahvalnosti našim poginulim i nestalim i umrlim suborcima, jer na taj način uvažavamo njihovu žrtvu, živimo njihove uspomene, te slavimo hrvatske pobjede. Visoko i ponosno uzdižući hrvatsku zastavu pod kojom su vjerni čuvari doma i hrvatskog ognjišta branili živote svakog hrvatskog čovjeka i štiteći hrvatske granice. Stojimo pod hrvatskom zastavom koja je simbol hrvatske narodne individualnosti. Nje se ne možemo i ne smijemo stidjeti ili odricati. Hrvatska zastava je simbol časti i ponosa, simbol pobjede i zahvalnosti, pod njom su se naši preci borili, klanjali i umirali od pamtivijeka. Hrvatski vojnici u hrvatskoj odori jesu pod tim simbolima, branili svoju Hrvatsku a time i svoju povijest, svoj jezik, kulturu i vjeru kao i svoje tisućljetne spomenike. Poštovane dame i gospodo, časni zbore, dragi prijatelji ! Uviđamo potrebu novog buđenja domoljubnog ozračja prožetog u zajedništvu ideala i u duhu evanđeoskog nauka kroz pomaganje ljudima u izgradnji njihove osobnosti, u razvoju kulture koja s vjerom osvjetljava vrijednosti i dobrobiti ljudskog društva u izgradnji humanijeg svijeta. Hvala Vam na pozornosti. Živjeli ! U programu su povijesne podatke i pjesme čitali dramski umjetnici Žarko Potočnjak i Mirta Zečević. Cjelokupni program bio je namijenjen zahvalnom sjećanju na ponosne dane i branitelje koji su Hrvatskoj prije 18 godina donijeli slobodu. Začuđuje stoga da iz Poglavarstva glavnog grada Hrvatske nitko nije nazočio, kao ni iz Vlade RH. Glavni grad ipak zaslužuje da se njegovi izabrani dužnosnici odazovu na proslave događaja koji su obilježili hrvatsku povijest i osigurali slobodu. Radost s kojom je Zagreb dočekao svoje branitelje povratnike iz “Oluje” trebala bi biti trajna obaveza svima onima koji predvode institucije glavnog grada i države kako se ti slavni dani u glavnom gradu Hrvatske ne bi nikada zaboravili i s dostojnim poštovanjem obilježavali u budućnosti. Dapače, u slavljeničke dane trebalo bi uspostaviti i izravnu autobusnu vezu na Medvedgrad kako bi građani grada Zagreba mogli uživati u cjelovitom programu koji im ovdje već godinama upriličuju branitelji Grada Zagreba.

  Damir Borovčak foto: Damir Borovčak i Oskar Šarunić

Autor: