Zamisli Milanoviću da Židovima netko kaže: Rat je završio prije 70 godina?

Premijer Milanović nastavlja praksu pljuvanja po hrvatskim svetinjama. Očito kako Zoki ima neke svoje svetinje. Za njega i Bandića to su: Tito, partizani, ćirilica, Udba i njezini sinovi. On ne zna da je Vukovar za svakog normalnog Hrvata svetinja, mjesto patnje, hrvatska Kalvarija koju je svaki Hrvat proživljavao zajedno sa svakim uhićenim i mučenim Vukovarcem. Vukovar je posebno mjesto, hrvatska Golgota, i kao takvo mora imati najmanju moguću povlasticu, a to je da ga se izuzme iz zakonskih regula koja vrijede za ostala mjesta u Hrvatskoj. Čitav je taj grad mjesto pijeteta žrtvama Domovinskoga rata, analogno Bleiburgu koji je mjesto pijeteta žrtvama nakon Drugoga svjetskoga rata. Na što bi to izgledalo da sad netko dođe na Bleiburg i traži da se postavi ploča na ćirilici? Stoga je najmanje što Vukovar zaslužuje to da ima svoja obilježja - čisto da se ne zaboravi! Najveća Milanovićeva hipokrizija je u tome što hini nemoć, kao da tu on ne može ništa učiniti, jer se moraju poštovati europska prava manjina. Zoki je, međutim, za potrebe starih udbaša spreman ekspresno mijenjati zakone i to samo dan prije ulaska u Europsku uniju. Čuveni Milanovićev "Lex Perković" svrstao je Hrvatsku među najgore diktatorske zemlje današnjice, uz bok Sjeverne Koreje. Međutim, kada treba zaštititi hrvatske branitelje, invalide, silovane onda se Zoki kune u europske povelje i zakone. Spreman je također bio i smanjiti prag za uvođenje dvojezičnosti s 50, na 33 posto. Svi na svoje oči vidimo kako se pola Srba koji ne žive u Vukovaru vode da tu žive, dok se jednom malo broju Hercegovaca i Bosanaca koji su lili krv za Hrvatsku prebacuje da ne žive u Hrvatskoj, iako su čitav svoj život sanjali san o hrvatskom državljanstvu, o hrvatskom grbu na pločicama vozila, dok su lažno prijavljeni Srbi sanjali, i još uvijek sanjaju san o velikoj Srbiji. Prenio bih jedan komentar u vezi ove teme s mostarskoga portala Bljesak.info zbog svoje originalnosti: „Izrode glupi, Milanoviću. Zamisli da Židovima netko kaže: 'Rat je završio prije 70 godina, prihvatite to!' Cijeli svijet bi ga razapeo, proglasio homofobom, nacistom itd.“ Međutim, čitavu je povijest vrijedilo pravilo da se u Hrvatskoj po hrvatskim svetinjama pljuvalo i da se nažalost i danas pljuje, bez ikakvih posljedica. Posebno iritira činjenica da su gotovo svi srpski udbaši, počevši od Rankovića pa nadalje uvijek bili odani ideji velike Srbije. Da ne govorim o slovenskim udbašima koji nikad nisu ni prikrivali želju slovenske samostalnosti. Kosovarski posebno. Ista je situacija i s Bošnjacima - muslimanima. Oni su jednostavno ideju jugoslavenstva zamijenili idejom bošnjaštva i nastavali istim žarom i predanošću ostvarivati životne ideale. Nažalost, jedino su hrvatski udbaši svoju lojalnost tijekom pedesetogodišnje komunističke diktature dokazivali rušeći i blateći hrvatske svetinje, dokazujući svoje sluganstvo okrutnim ubijanjima hrvatskih domoljuba. Ni nakon raspada umjetne tvorevine oni se nisu puno promijenili. Istina malo su sofisticiraniji, ponekad i prikriveniji, iako sve manje i manje. U zadnje je vrijeme njihova prava ćud potpuno izašla na vidjelo. Tako premijer Zoran Milanović u intervjuu za Hrvatski radio za lupanje table i napade na policajce i državnu imovine neizravno optužuje sestrinsku udbašku stranku HDZ, čijih dužnosnika cijeli dan taj nigdje nije bilo. „Izbjegavali su odgovornost i komentar. I to prepuštali lokalnim kabadahijama“ - kazao je Milanović za radio. Za njega su ljudi koji su opet spremni svojim tijelima štititi svoje svetinje, svoj dom i na koncu integritet svoje zemlje, isto onako kao što su to učinili i prije dvadeset godina, ni manje ni više nego – lokalne kabadahije?! Svaka ti čast premijeru. U svakoj drugoj državi ti bi bio već zasigurno bivši premijer, ali kako rekoh, u Hrvatskoj se može pljuvati i blatiti svetinje bez ikakvih posljedica. Zvonko nije mogao poslati jaču poruku I na koncu ne mogu ne osvrnuti se na odlazak velikana i junaka - Zvonke Bušića. Iako njegov čin na prvi pogled izgleda kao znak nemoći, predaje i slabosti, ni danas, upravo kao ni onda kada je posudio zrakoplov, on nije mogao poslati jaču poruku hrvatskom narodu. Onda je želio svratiti pozornost svijeta na jugoslavensku diktaturu, a danas Hrvatima u slobodnoj Hrvatskoj želi poručiti da se otrijezne dok je još vrijeme. Ovo je njegov posljednji poziv liderima svih pravaških provenijencija da zatome svoju narcisoidnost, da se udruže i krenu zajedno drugim pravcem i povedu Hrvatsku putem koji hrvatski narod zaslužuje. Josip Milić/dnevno.hr Izvornu vijest možete pogledati OVDJE