Zbog ubojstva civila Nikole Damjanića (76) i njegove supruge Milice (74) te ratnog zarobljenika Vuka Mandića, na splitskom Županijskom sudu jučer je nepravomoćno na pet godina i 10 mjeseci osuđen Božo Bačelić (43), bivši zapovjednik voda izviđačke satnije 113. brigade HV-a. Bačelić je dobio po pet godina za ubojstva civilnog para i ratnog zarobljenika, a onda mu je kazna objedinjena u navedenu kaznu. Produžen mu je pritvor, i to do pravomoćnosti presude. Osim Bačelića, sudilo se i tadašnjim ročnicima HV-a Anti Mamiću, Luki Vuko i Jurici Ravliću, i to za pomaganje počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela ubojstva civila te za ubojstvo ratnog zarobljenika Mandića. Za prvo djelo optužba je odbijena u odnosu na svu trojicu, a za ubojstvo zarobljenika su Mamić i Ravlić oslobođeni krivnje. Na prvom suđenju 2002. svi su bili oslobođeni, no Vrhovni sud presudu je poništio i postupak vratio na početak. No prije početka ponovljenog postupka, Bačelić je nestao pa je Županijski sud u Šibeniku u kolovozu 2007. za njim raspisao tjeralicu, a nekoliko mjeseci poslije raspisana je i Interpolova međunarodna tjeralica. Uhićen je u Njemačkoj u veljači prošle godine. Naslagali tijela Bačelić je osuđen jer je 11. kolovoza 1995. godine, u poslijepodnevnim satima, u mjestu Prokljanu u općini Skradin, nakon Oluje, a kao zapovjednik izviđačkog voda koji je bio na zadatku pretraživanja netom oslobođenog teritorija RH od “zaostalih ili u međuvremenu ubačenih pripadnika paravojnih odmetničkih postrojbi”, pucao iz automatskog oružja u supružnike Damjanović koje je zatekao ispred kuće. Milica je pogođena u glavu, a Nikoli su prostrijeljene natkoljenice pa je pao i slomio lubanju od čega je umro. Nakon toga su, po presudi, Mamić, Vuko i Ravlić na mrtva tijela naslagali daske, gume, grane, ribarske mreže te ih zapalili. Također, Bačelić je osuđen i jer je neutvrđenog dana, 9. ili 10. kolovoza 1995. godine, u zaseoku Mandićima u općini Kistanje, “za vrijeme trajanja oružanog sukoba između hrvatske vojske i paravojnih srpskih formacija”, zarobio pripadnika vojske RSK Vuka Mandića koji mu je, na njegovo traženje, donio i predao pušku koju je držao skrivenu. Zatim su Mandića ubacili u “stojadina” te ga odvezli do napuštene kuće na području Varivoda. Tada ga je, prema presudi, Bačelić ubio izrešetavši ga. Mandić je pogođen s dva hica u glavu, jedan u vrat, dva kroz prsni koš, jedan u kralježnicu te jedan ili dva hica kroz zdjelicu i jedan kroz desnu podlakticu. Natjerali su me da priznam - Nemam nikakvih saznanja tko je ubio Nikolu i Milicu Mandić i tko ih je spalio i da li su njihova tijela uopće zapaljena. Niti o ubojstvu Vuka Mandića ništa ne znam. Moram reći da su zastupnik ŽDO-a Šibenik Željko Žganjer i djelatnici krim-policije iz Šibenika vršili pritisak na ročnike u vezi davanja iskaza te su im psovali majku ustašku i Žganjer im je prijetio smrću. Dok sam bio u šibenskom zatvoru, dok se još vodila istraga, zvao me upravitelj i kad sam došao u njegov ured, na telefonskoj liniji je bio Žganjer koji mi je prijetio da priznam neka djela počinjena tamo gdje postrojba uopće nije bila i nije djelovala, a prijetio je i mojoj obitelji. - Nakon mog zadnjeg uhićenja, pet inspektora iz Šibenika me je ispitivalo unakrsno i protuzakonito bez odvjetnika, razgovor je bio sniman i tražili su od mene da priznam neka djela u kojima nisam sudjelovao niti o njim išta znam. Kazali su mi i da mi djeca dva tjedna ne idu u školu i tako su me isto primorali da priznam. Također su od mene htjeli iznuditi priznanje i tako što su mi rekli da su mi pet sati držali ženu i ispitivali je, a ona me nije ni znala tijekom rata - kazao je, među ostalim, Bačelić u svojoj obrani na splitskom sudu. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE