Povodom obilježavanja 26. obljetnice na hrvatske branitelje koji su pali u zasjedu 8.rujna na zapadnoslavonskoj bojišnici na kojoj se vodila teška i intenzivna borba malobrojnih i slabo naoržanih hrvatskih snaga i pružanje otpora udruženim snagama pobunjenih Srba,JNA i srpskim specijalcima, koja je trajala gotovo 24 sata. Zasjda u Kusonjama,kao i Bitka na Rasinjači jedna je od najtragičnijih i najherojskijih borbi Domovinskog rata.Prvih dana rujna 1991.u pomoć obrani Pakraca stgla je i "A"satnija 1.bojne 105.bjelovarske brigade ZNG-a.Kako bi izvidio stanje na bojišnici,Izviđački vod "A"satnije je 8.rujna improviziranim oklopnim transporterom izašao u izviđanje okolice Pakraca. Kada su ustvrdili da na ulazu u selo Kusanje nema neprijateljskih brigada,ulaze dublje u selo i tu upadaju u pripremljenu zasjedu.Transporter im biva pogođen raketom iz ručnog bacača, te se osamnaestorica hrvatskih branitelja odlučuju  za sklanjanje u prvu kuću.Svi detalji samog tijeka borbe nisu poznati,no današnja saznanja govore, da je nekolicina hrvatskih gardista poginula ili bila ranjena već, u prvim trenucima napada.U tim momentima započinje neravnopravna borba s brojčano nadmoćnijim neprijateljem i pretvara se u veliko krvoproliće u kojem su brutalno stradali hrvatski branitelji.Hrvatski  vojnici, iako njih samo osamnaestorica, pružali su jak otpor pod snažnom pješačkom paljbom tromblona i kumulativnih mina srpskih paravojnika, potpomognutih logistikom i naoružanjem JNA. Kada su u zapovjedništvu brigade saznali za zasjedu,poslana je pomoć u ljudstvu i zabilježeni su pokušaji izvlačenja u više navrata,no neuspješno.Prvenstveno iz razloga što opkoljeni Hrvatski gardisti nisu htjeli ostaviti ranjene i poginule prijatelje. U pokušajima da se pomogne opkoljenim bjelovarskim gardistima, poginula su dva pripadnika bjelovarskih snaga Anto Ivandić i Mato Čančar, ostali poginuli su: Nikola Benkus,Željko Besek,Marinko Crnogaj,Maijan Dukić,Stipe Gadža,Stjepan Kolar,Stjepan Mamić,Igor Stipić,Dubravko Štefulinac i Tadija Makić. Oni koji su se predali, suprotno svim konvencijama o pravilima ratovanja,  vezani su žicom,bili su masakrirani i na kraju pobijeni, a ti se  heroji i mučenici zovu: ratni zapovjednik Miroslav Černak, Ante Tandara, Vladimir Krivalić, Nedjeljko Pekić, Petar Grubeša, Marijo Posarić i Zlatko Pavlović. Njihovi krvnici su ih nakon svog zločina bacili u zajedničku jamu u Rakov potoku. Tijela su im ekshuminirana, identificirana i dostojno pokopana 5.veljače 1992. na bjelovarskom groblju Borik. Na obilježavanju druge oljetnice 8.rujna 1993.,četnici su postavili minu od koje je nekoliko ljudi poginulo,a  među teško ranjenima bila je i majka jednog od poginulih branitelja, Zorica Posarić.