Dvije godine do predsjedničkih izbora, koje već svi smatraju riješenima, dakle, prema ljevičarskoj medijskoj falangi predsjednik se zna i prije izbora, on je, dakako, Ivo Josipović, po svim anketama, a znamo kako se u Hrvatskoj rade ankete, popularniji političar od Castra na Kubi i svih glavešina Sjeverne Koreje u Sjevernoj Koreji. Kad imate uza sebe i pored sebe medije birači vam nisu pretjerano potrebni, oni, poput ovčica u tor, dolaze, po inerciji, sami. Nije stoga čudno da u Hrvatskoj nitko i nikada nije ozbiljnije ugrozio aktualnog šefa države na izborima, iako je samo Tuđman pobjeđivao u prvom krugu, svi ostali, Mesić i Josipović, morali su na popravni u doigravanje. Tuđman je ipak bio posebna, hrvatska, priča. Iako je do predsjedničkih izbora čitava jedna vječnost, tko živ a tko mrtav u ovoj moralno osakaćenoj zemlji, mediji traže uporno protukandidate aktualnom predsjedniku i one koji su po njihovoj mjeri, dakle, koji bi mogli ugroziti Josipovića a da to previše ne poremeti duševni mir takozvane hrvatske ljevice ovisne djelomično o novcu hrvatskih građana. Ovog puta su, iskreno govoreći, pogodili, zaista, u ovakvoj, strogo kontroliranoj, državi, samo oni koji su medijski eksponirani skoro pa 24 sata na dan imaju neke šanse, ako ništa drugo barem odvesti prijatelja Milorada Dodika u drugi krug izbora, a onda 'kom obojci, a kom opanci...' Naravno, dva imena iskaču iz medijske kutije kao Mesić iz takozvanih antifašističkih ropotarnica, prije svega navodni HDZ-ov kandidat Kolinda Grabar Kitarović, kojoj Josipović inače nije mrzak, simpatije su dakako obostrane te legendarni general, donekle reformiran  nakon povratka iz haškog ropstva, Ante Gotovina. Reformirani general i propovjednik nove Hrvatske, koji se u pravoj kršćanskoj maniri preobratio i zaboravio sve one koji su ga tijekom bjekstva hranili i oblačili, zapravo je favorit na izborima dojučerašnjih progonitelja, točnije  medijskih kuća s kojima se donedavno gledao na sudu, zbog čitavog niza prijevara i obmana napisanih o njemu u režimskih glasilima zaduženim za obmanu hrvatske sirotinje. Zamislite licemjerja kada jedan Davor Butković piše o generalu Gotovini kao o integrativnom faktoru ovog društva, mada je, sve donedavno, polujavno upravo Butković i tiskovina u kojoj, kao srednjoškolac, zarađuje basnoslovne svote novca mjesečno, Gotovinu smatrala opasnim pobunjenikom, pljačkašem i rušiteljem države. Nažalost, na takvu je igru sam general pristao i to vrlo brzo nakon što je zrakoplov s njim i Markačem sletio na Pleso. 'Pravi Gotovina' nikada ne bi dobio medijski prostor za predsjedničku promociju, reformirani general i novokomponirana Majka Tereza, zapravo je ono što mediji i ljevičarska falanga treba kako bi se napokon obračunala s 'rigidnom desnicom' koje se čak najomiljeniji 'Tuđmanov general' odrekao. Poruka je više nego jasna, kao i namjera. Naime, Hrvatska odavno nema pravu desnicu u Saboru, ako izuzmemo činjenicu da se oni koji se deklariraju kao desničari, a nalaze se u parlamentu, zapravo pretvaraju desničarima te su desničari otprilike koliko i Zdravko Mamić kada tulumari s pukovnikom zloglasne 'Jedinice' Božovićem u Beogradu. Činjenica je da hrvatskog predsjednika na izborima imaju pravo, kao i u normalnim demokratskim zemljama, birati svi oni koji imaju pravo glasa, pa čak i dijaspora, no isto tako je činjenica da u izbornom cirkusu na hrvatski način sudjeluje tek oko 50 posto onih koji imaju to pravo, dakle, jasno je tko zapravo odlučuje o Hrvatskoj i posve je jasno da Hrvatskom godinama upravlja jedna dobro organizirana političko-tajkunska manjina, koja se dobro potkožila tijekom i nakon Domovinskog rata. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE