Zašto Ante Tomić nije postao heroj 'otadžbinskog rata'? O njemu bi s guštom pjevao Bora Čorba!

Čovjek je četrnaest godina bio plaćenik Ninoslava Pavića, preživio je čak i kratkotrajni boravak u zatvoru svoga gazde, redovito mu je mjesečno na račun dolazila, pa i kad je gazda bio u zatvoru,  i danas dolazi, pristojna suma kojom su mu se hrvatski legalni ratni profiteri oduživali za neprežaljeni gubitak koji ga je snašao početkom devedesetih kada mu se raspala Jugoslavija koju je on htio, a nije imao hrabrosti, braniti. Legalni ratni profiteri koji su ga plaćali, ili ga plaćaju, opstajali su uglavnom zato što im je država opraštala dugove kako bi im se, na teret hrvatske sirotinje, odužili zato što nisu pucali, kad su trebali, na vojsku kojoj je on bio podoficir, a koju je 45 godina stvarao veliki vođa, neumrli humanitarac, Josip Broz Tito. Inače, mjerna jedinica u Hrvatskoj za demokraciju, standard kojeg se redovito drži aktualno politička kasta na vlasti te njihovi medijski jataci. O njemu pjesme ne pjeva Bora Čorba, iako legenda kaže da je Baja mali Knindža, a veliki idiot, već pripremio nekoliko stihova posvećenih jednoj 'bitangi' iz jednog sela kraj Splita. 'Bitanga' je zaista htjela braniti Jugoslaviju, međutim, kad se zapucalo pobjegla je glavom bez obzira, baš kao i ostaci 'vojske' 'Republike Srpske Krajine' u Oluji kolovoza 1995., ili kao što su bježali iz Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine, uvaženi pisci, glumci, redatelji, odreda ratni dezerteri i psi rata, što je šteta za karijeru čovjeka koji je prema svim vojnim kriterijima koje je u ono vrijeme propisivao general Kadijević mogao biti u najmanju ruku zamjenik 'generala' Ratka Mladića, prvog ustanika koji je početkom devedesetih 'obranio' Drniš i okolicu. Naivno zanesen, kako to već 'bitanga' može biti koja je prvu kuću na dva kata vidjela kad se jednog jutra, jutarnjim 'vozom' iskrcala u Splitu, vjerovao je da će i drugi slijediti njegov primjer i priključiti se njegovim dobrovoljcima koji su se spremili obraniti tekovine koje nam je ostavila Jugoslavija,  primjer demokratičnosti i svekoliko napretka koji se usavršavao na Golom otoku gdje su patentirani mnogi revolucionarni pothvati ondašnje države, međutim, otriježnjenje je uslijedilo vrlo brzo nakon što je 'bitanga' srela Davora Butkovića, pacifistička narav ovog oku ugodnog mladića, u ono vrijeme Butković je bio mlad, vjerovali ili ne da je to uopće moguće,  puno ljepši nego sad, vrlo pristojan i zgodan dečko za kojem su ludovale zagrebačke udovice i dobro stojeće bakice, uvelike je utjecala na odluku 'bitange' da se povuče iz aktivnog ustrojstva JNA, iako je mentalno i dalje ostao podoficir i najžešći navijač branitelja Jugoslavije. Trebalo se primiti posla, za rat nije bilo vremena, Butković je imao sve, izgled, inteligenciju, budućnost, sve osim obrazovanja, valjalo je Buleta naučiti čitati i pisati, to je bio glavni zadatak nesuđenog generala JNA kojeg je tata na rastanku prozvao bitangom, tata je očito dobro poznavao sinčića.  Butković je naučio čitati i ponešto pisati, ne naročito, ali ipak, te je bivši podoficir svoj partijski zadatak u potpunosti izvršio, što ga je lansiralo u novinarske vode. Tako je vojna karijera, i vjerojatno herojski ratni put, prve 'bitange' hrvatske književnosti okončana i prije nego li je počela, Možda i bolje, reći će zlobnici, s obzirom da se 'komandant' Mladić nalazi u Haagu s malim mogućnostima da će ikada više vidjeti slobodu, a ni njegovi zamjenici nisu daleko od Haaga.  No, 'bitanga' je i dalje ostala zaljubljena u Jugoslaviju, iako ta država formalno ne postoji, što nam sugerira da će Bora Čorba sklepati svoju pjesmu i zapjevati s Bajom o nesuđenim pothvatima podoficira u skoroj budućnosti. Očito heroj 'otadžbinskog rata' možete biti čak i kad u ratu niste sudjelovali. Autor: Ivana Izvorni članak možete pogledati OVDJE