Zašto je zamjena teritorija između Kosova i Srbije najopasnija politička ideja u posljednjih 20 godina

Što bi se dogodilo kad bi zaista Srbija dobila sjeverni dio Kosova, a Kosovo albanska sela koja se sada nalaze u Srbiji

Ta ideja pokazuje da vlasti u Beogradu, nažalost, ponovno nasiljem pokušavaju riješiti problem srpskog nacionalnog pitanja, koji je definiran famoznom parolom Svi Srbi u jednoj državi, koja je, zapravo, najviše pridonijela izbijanju ratova na području bivše Jugoslavije prije četvrt stoljeća. Kontekst je ovdje sasvim jasan

Zamjena teritorija između Kosova i Srbije, gdje bi Srbija dobila sjeverni dio Kosova, a Kosovo albanska sela koja se sada nalaze u Srbiji, najopasnija je politička ideja, koja se pojavila na ovim prostorima unatrag dvadesetak godina, dakle nakon srpske vojne kampanje na Kosovu, koja je dovela do NATO-ova bombardiranja Srbije 1999. godine.

Ta ideja pokazuje da vlasti u Beogradu, nažalost, ponovno nasiljem pokušavaju riješiti problem srpskog nacionalnog pitanja, koji je definiran famoznom parolom Svi Srbi u jednoj državi, koja je, zapravo, najviše pridonijela izbijanju ratova na području bivše Jugoslavije prije četvrt stoljeća. Kontekst je ovdje sasvim jasan.

Svi bi se mogli pozivati na slučaj Kosova

Početkom devedesetih godina Badinterova je Komisija odlučila da se republičke granice unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije imaju smatrati državnim granicama, pa su kao takve nepromjenjive. Na temelju te odluke Hrvatska je dobila neovisnost u sadašnjim granicama, baš kao i Bosna i Hercegovina. Na temelju te odluke Makedonija, koje je godinama bila uništavana katkad tišim, a katkad glasnijim građanskim ratom između Makedonaca i Albanaca, uspjela je zadržati teritorijalnu cjelovitost. Kosovo u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji nije imalo status Republike nego Autonomne Pokrajine. Međutim, poslije američke vojne intervencije 1999. godine, Kosovo je posve neizbježno krenulo prema neovisnosti, pa je i postalo samostalna država, koju danas priznaje većina svjetskih zemalja. Bilo kakva promjena kosovskih granica predstavljala bi dramatični geopolitički i pravni presedan na području bivše Jugoslavije. Jer, ako se jednom promjene kosovske granice, koje je uspostavio Zapad, samo je pitanje vremena kad će bilo tko drugi, pozivajući se na kosovski primjer, zahtijevati neku drugu promjenu granica. Glavni je kandidat Republika Srpska, koja samo čeka takav presedan, da bi osnažila svoj zahtjev za samostalnošću. Da Crna Gora nije ušla u NATO, ona bi bila idući kandidat, ne za promjenu granica nego za izravnu srpsku aneksiju: u Crnoj su Gori, uostalom, ne tako davno rusko-srpski elementi pokušali izvesti državni udar.

Svaki oružani sukob u BiH opasnost je i za nas

Izlazak Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine istog bi trenutka pokrenuo vojni sukob, jer bošnjačke vlasti ne bi dopustile provedbu takve odluke. Ne možemo, naravno, tvrditi do koje bi se mjere oružane snage Republike Srbije umiješale u novi rat u Bosni, ali je svakako više nego dobro što se Hrvatska naoružava (kao što je sasvim neodgovorno prigovarati kupnji novih borbenih aviona). Naime, svaki oružani sukob u Bosni i Hercegovini, zbog dužine i konfiguracije hrvatske granice s Bosnom, predstavlja izravnu i najgoru moguću sigurnosnu prijetnju Republici Hrvatskoj. Potpuno je jasno da Aleksandar Vučić, onaj isti političar koji je Hrvatsku nedavno bio usporedio s Hitlerovom Njemačkom, ponovo pokušava pokrenuti proces rješavanja srpskog nacionalnog pitanja izvan granica Republike Srbije. Vučić je pritom spreman trgovati s nekoliko malih albanskih mjesta u Srbiji, da bi dobio Kosovsku Mitrovicu, ali, još više i važnije, da bi stvorio uvjete za integraciju Srbije s Republikom Srpskom. A raspadom Bosne i Hercegovine ni jedna granica na području bivše Jugoslavije osim slovenske, više nije sigurna.

Nestabilnost cijelog teritorija bivše Jugoslavije

Promovirajući ideju o zamjeni teritorija Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić gura cijelo područje bivše Jugoslavije, osim Slovenije, u potencijalnu novu ratnu zonu. Stoga nije neobično da je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas ovih dana istupio protiv zamjene teritorija, što je, naravno, izazvalo žestoku reakciju Marka Đurića, srpskog direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, koji je odmah napao njemačkog šefa diplomacije. Relativno čvrsti stav Njemačke protiv zamjene teritorija ne znači, međutim, da do zamjene zaista neće doći. Europska Unija koncentrirana je na rješavanje migrantske krize, na odnose sa Sjedinjenim Državama i na odnose s Rusijom, tako da se pitanje Kosova smatra ne samo razmjerno marginalnim, nego i nevrijednim svađa unutar Unije (a znamo da je u kosovskom slučaju Španjolska žestoko na srpskoj strani). Američka je vanjska pollitika pak potpuno dezorijentirana i nepredvidljiva, što je i normalno s obzirom na tešku potkapacitiranost sadašnjeg američkog predsjednika i njegove očigledne dugove prema Vladimiru Putinu. Zbog svega toga, moguće je da Zapad počini katastrofalnu pogrešku i dopusti zamjenu teritorija Kosova i Srbije, koja bi čitav prostor bivše Jugoslavije (osim Slovenije) učinila dugoročno fizički nestabilnim.