Zatvoreni zbog slobode....

I sam sam zbog turbulentnog života i prošlosti imao neželjenu prigodu biti „ s one strane žice“ ili „u pržunu“, „bajbokani“ i kako to sve naš narod ne zove. Isitna je da nije problem u zatvoru, nego u zatvorenicima , a ponajviše u razlogu zbog kojeg si zatvoren i recipročnosti kazne koja ti je „odrezana“. Jednom riječju pravdom i pravednosti. Ovo govorim samo iz razloga kako bih mogao lakše pravdati svoje osjećaje dok ovo pišem za one koji zbog Vaše i moje slobode danas leže po bjelosvjetskim kazamatima, samo zato što društvo, država, institucije i vlast od njih dižu ruke jer međunarodna zajednica nalaže što moraju i kako činiti. Jedni su izašli i uživaju u svojoj zasluženoj slobodi, a kako neki tvrde i u zasluženim privilegijama i materijalnim dobrima koje su „stekli“ pravedno ili malo manje pravedno, drugi su izašli da bi se sustav njima okoristio i izmanipulrao stanje, svjest i savjest nacije. Posebice onih koji su vojevali sa vojskovođama, dakle nama Hrvatskim braniteljima. Svako od nas ima pravo misliti o tome što želi. No ostaje činjenica da su stvarajući sliku u javnosti, oslobođenjem generala Čermaka, Markača i Gotovine da je stvar završena te da niti hrvatska javnost, niti mediji ne moraju djelovati dalje u zaštiti digniteta Domovinskog rata i njegovih vojnika i vojskovođa, već da je po slijedu stvari potrebno provesti pomirbu dva, na način da „netko“ ipak odgovorara za „nešto“ što su po optužbama začenika ratova na ovim prostorima srbima učinili hrvatski vojnici. Oni koji su oslobođeni iako su su dionici tog vremena i tih događaja čini se prisiljeni su šutjeti, oni su obranili Oluju drugi puta i po mišljenju medija, političara i drugih čimbenika dalje ne treba „šiljiti“ situaciju, dizati tenzije .K ola će se kao i uvijek u povijesti slomiti na BiH, posebice na Hrvatskom narodu u Bosni, i njegovom vojno-političkom vodstvu, kao što je uvijek u povijesti i bivalo, Bosnu nakon bilo kojih ratova nitko nakon nekoliko godina niti ne zarezuje, i ona uvijek ostane kao poligon za stvaranje novih mogućih sukoba kojima će netko riješavati svoje interese na „Brdovitom Balkanu“. Svi događaji koji se zbivaju nakon oslobađajuće presude hrvtakim generalima, nakon ulaska u EU, nakon raspada domoljubnih političkih snaga i mrvljenja HDZ-a kao proklamiranog nositelja Državotvornosti pokazuju da nije kraj nastojanjima da se baci sjena, ljaga i zaborav na događaje iz Domovinskoga rata, ali da se u srcima, glavama i dušama hrvtaske nacije stvori letargija i osjećaj zaboravljivosti. Tako su naši generali iz Hrvatske i BiH poput generala Praljka i Petkovića i ostalih gotovo zaboravljeni od Hrvatske države i nacije, kao što je zaboravljen svekoliki hrvatski puk u BiH ali i širom svjeta. Jer nije domaćim i stranim moćnicima u interesud a Hrvati oko nečega ujedinjavaju, zbijaju redove onda postaju opasni i teško ih je poraziti na bilo kojem polju. Svakako da će slijedom događaja vrlo teško biti situacija da će naše preostale utamničene generale i vojnike nakon oslobađanja Čermaka, Gotovine i Markača osloboditi na drugom stupnju, cilj je postignut nacija se uljuljkala u „mirnodopski“ san u okrilju EU i ne promišlja o tome da će oni isti koji su nam uveli embargo i sprijećili da se branimo, pa ne bi bilo onakvog krvoprolića u Vukovaru i drugdje, da isti ti koji us dopustili Srebrenicu iskoristiti BiH, Srbiju pa čak i Crnu goru da nas na „s boka“ opet optuže za stvaranje države na temeljima zločinačkog poduhvata,i drugih nebuloza koje stoje u tim optužnicama. Mislite li da su naši oslobođeni generali slobodni? Nisu, bojim se da ne smiju nikamo iz Hrvatske jer netko piše nove optužnice, oni su zajedno sa nama u kućnom pritvoru, u zemlji koja više nije naša i kojom više ne upravljamo mi nego netko drugi. Razvidno je kako vrijeme „liječi“ sve pa tako i rane, zlo i izjave agresora koji sve češće po Hrvatskoj traže krivce za izgubljeni agresorski rat, podižu spomenike, pjevaju, cajkaju i šire zastave pod kojima su činili zlodjela u svoje ime i ime svojih saveznika koji su im to prešutno odobravali u ime svoje političke tvorevine sa Jalte iz prosšlog svjetskog rata Jugoslavije. Unutarnja politika je paralelno sa oslobođenjem Oluje i genrala na međunarodnom sudu odradila svoj dio posla i pripremila teren za pomirbu, suživot i demokratiju. Sve to pod palicom sinova, djelatnika i sadašnje-bivših operativaca KOS-a, SDB-a i Komunističko Orjunaške političke svite. Politički nepismena Hrvatska nacija progutala Partitokraciju pod Demokraciju, masmedijsko usmjeravanje u jedan tor i vukove i ovce. Tako naši zaboravljeni i ostavljeni vojnici i vojskovođe trpe u zatvorima ne znajući ustvari da nisu ništa manje slobodni od nas „vani“ jer sloboda je stanje svjesti, stanje duha ne samo kretanja. U Domovini sve više srbizama u javnim medijima,prijevodima. Na tv ekranima Croatia records i Jugoton zajedno, ateisti i vjernici , izdajnici i domoljubi. Profiteri, dezerteri i hrvatske sportsko- estradne zviijezde zatupljuju naciju namečići stavove, mišljenja i trendove koje politki „komesari“ ozakonjuju. Manjina postaje važnoije i vrijednija od večine, manjine žive na štetu i uštrb večine. Sve po pravdi, sve po zakonu. I mi smo slobodni? Mi uživamo slobodu? Stoga se sjetim jedne stare pjesme D.Plevnika koja zorno opisuje poratno stanje koje nas je dovelo u ovu tugu, ćemer, jad i siromaštvo a koja kaže: „Zašto Hrvat kada izda, bude Zvijezda a ne pizda? Zašto? Odgovor leži usvakom od nas u našim stavovima, odnosima prema Domovini, naciji, istini, povijesti i kolektivnom sjećanju. Kolektivnog sjećanja doduše nema jer ga kroje mediji i jer nisu svi branili Domovinu samo neki. Mnogi su dali nešto za domovinu samo su rijetki dali sve. I zato. Zbog njih kojih više nema, ili koji tamnuju zbog slobode koju mi običan puk niti ne uživamo pišem da ih se ne zaboravi, da ipak ima nas koji znademo da nije sve uzalud i daće doći trenutak kada će Hrvat biti svoj na svome, kad će crno biti crno a bijelo bjelo, kad mišljenje i prosudbu hrvatske povjesti, domovisnkog rata i razne uloge u njima neće pronositi stranci i mediji, nego kao nekada sa oca na sina u kući i na misi. Do toga dana drage Hrvatice i Hrvati, ovo što se zbiva da četnici šetaju hrvatskom, da dezerteri i profiteri pričaju o poštenju, da imovina vrijedi više nego Domovina, da agresor postaje žrtva samo je škola u trenutku vremena, škola koja potvrđuje da Bez Lustracije i ukidanja abolicije nema slobode hrvatske nacije, nema suživota i demokracije. Kad budete slijedeći puta birali sjetite se mojih riječi: „ Birate Partitokraciju ili Demokraciju“ ne zaokružujte one koji nemaju u program i ljude koji žele Lustraciju, tako štitite Domovinu, budućnost i Naciju. „U mislima Domoivna, U srcu Odanost, U Desnici snaga“ Mario Maks Slaviček